(Predsjednik Srbije posjetio je Vukovar i mjesto stradanja hrvatskih civila i zarobljenika 1991. godine i položio cvijeće na spomenik žrtvama 4. studenog 2010.)
Hoće li nakon riječi isprike predsjednika Borisa Tadića u Vukovaru uslijediti i potezi koji će pridonijeti rješavanju otvorenih pitanja iz ratnih vremena, u prvom redu onih humanitarnih? Naši sugovornici u Hrvatskoj različito odgovaraju na to pitanje – od izričitog optimizma, do upozorenja da Tadićeva odlučnost nailazi na probleme u vlastitoj sredini.
Od političara i ne treba očekivati mnogo više od simboličnih gesta, ali predsjednik Tadić je predajom dokumenata odnesenih nakon pada grada iz vukovarske bolnice napravio nešto više od simboličke geste, kaže za naš radio politički analitičar Davor Gjenero.
„Dakle, meni se čini da je gospodin Tadić počeo raditi ono što u Srbiji već dugo rade neki časni ljudi poput gospođe Nataše Kandić – dakle da je počeo otvarati nekakav prostor stvarnog suočavanja s prošlošću“, smatra Gjenero.
Tadiću to omogućuje povoljni kontekst, odnosno činjenica da Srbija otvara predpristupni dijalog sa Bruxellesom, a primjerice za Hrvatsku je to bilo vrijeme kada je – podsjeća Gjenero – ispunjavala pred kopenhagenske kriterije - zaštitu manjina i regionalnu suradnju.
„To isto tako sada radi Srbija, međutim, ako će Tadić imati iza sebe potporu otvaranja europskih procesa, dakle tu jednu svojevrsnu mrkvu, mislim da će i njegova relativno slaba tranzicijska pogodbena vlada u kojoj je njegova stranka zajedno sa mekim krilom protudemokratskog Miloševićevog režima dobiti prostor da se suoči s prošlošću“, kaže Gjenero.
(Fotogalerija: Boris Tadić u Vukovaru. 4. studenog 2010)
Očekivanja obitelji žrtava
Predsjednik Saveza udruga zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Ivan Pšenica za naš radio u ime obitelji nestalih podravlja Tadićevu ispriku i izraz žaljenja, ali upozorava da nakon riječi moraju slijediti djela. Tu čini se da ima problema.
Obitelji nestalih iz regije zajedno su apelirale na predsjednike Hrvatske, Srbije i BiH da tri države održe sastanak samo s jednom temom – otkrivanje sudbine nestalih. Pozitivan odgovor stigao je iz Sarajeva i Zagreba, ali ne i iz Beograda, kaže Pšenica.
„Ja sam to jučer i pitao predsjednika Tadića – zašto se on u to nije uključio, a on kaže – nisam ni dobio! Prema tome, njegovi suradnici koji su vezani uz 91-vu – on ima jednu ekipu oko sebe koja njemu ne plasira sve ono što bi trebala plasirati!“
Također, kaže Pšenica, Tadić je u četvrtak kazao kako je donesena sva dokumentacija iz vukovarske bolnice 91-ve, a donesena su svega 24 protokola.
„Manjkaju još mnogi protokoli koji su vezani za bolnicu, a posebno za onaj dio gdje još tražimo ljude, onaj autobus sa 64 osobe da bi iz tih materijala mogli bar naslutiti gdje su! Ja vjerujem da Tadić nije opterećen s onom politikom iz 1991. godine, ali oko sebe ima strahovito puno njih koji čak i njega sputavaju. Na tav dva primjera je očito – ili je to tako namješteno – da on nije skroz u tom problemu, nego mu se tako servira“, navodi Pšenica.
Nije samo prošlost ono što opterećuje odnose dviju država i život u Vukovaru i tom najistočnijem dijelu Hrvatske. Posla ima samo u državnoj i lokalnoj upravi i ugostiteljstvu. Borovo nikako da se konačno digne iz pepela. Namirnice su najskuplje u državi – kila obične babure u ovom najplodnijem dijelu Hrvatske košta dva i po eura. Luka na Dunavu radi, ali sve to nije dovoljno.
Vukovarski gradonačelnik Željko Sabo vjeruje da je sa četvrtkom zatvorena pogrešna slika da je Vukovar još u jednom postratnom vremenu, što je – tvrdi on – sigurno usporilo dolazak investicija u grad.
„Mnogi koji su možda i željeli ulagati mislili su da je to rizično, jer smo mi još uvijek nesigurna sredina. Sa jučerašnjim danom poslana je jasna poruka da je grad Vukovar završio tu ratnu priču, i da smo sigurni za ulaganje. Ja očekujem da će se to tako i desiti“, zaključuje Sabo.
Hoće li nakon riječi isprike predsjednika Borisa Tadića u Vukovaru uslijediti i potezi koji će pridonijeti rješavanju otvorenih pitanja iz ratnih vremena, u prvom redu onih humanitarnih? Naši sugovornici u Hrvatskoj različito odgovaraju na to pitanje – od izričitog optimizma, do upozorenja da Tadićeva odlučnost nailazi na probleme u vlastitoj sredini.
Od političara i ne treba očekivati mnogo više od simboličnih gesta, ali predsjednik Tadić je predajom dokumenata odnesenih nakon pada grada iz vukovarske bolnice napravio nešto više od simboličke geste, kaže za naš radio politički analitičar Davor Gjenero.
„Dakle, meni se čini da je gospodin Tadić počeo raditi ono što u Srbiji već dugo rade neki časni ljudi poput gospođe Nataše Kandić – dakle da je počeo otvarati nekakav prostor stvarnog suočavanja s prošlošću“, smatra Gjenero.
Tadiću to omogućuje povoljni kontekst, odnosno činjenica da Srbija otvara predpristupni dijalog sa Bruxellesom, a primjerice za Hrvatsku je to bilo vrijeme kada je – podsjeća Gjenero – ispunjavala pred kopenhagenske kriterije - zaštitu manjina i regionalnu suradnju.
„To isto tako sada radi Srbija, međutim, ako će Tadić imati iza sebe potporu otvaranja europskih procesa, dakle tu jednu svojevrsnu mrkvu, mislim da će i njegova relativno slaba tranzicijska pogodbena vlada u kojoj je njegova stranka zajedno sa mekim krilom protudemokratskog Miloševićevog režima dobiti prostor da se suoči s prošlošću“, kaže Gjenero.
Predsjednik Tadić u posjeti Vukovaru, 04.11.2010.
(Fotogalerija: Boris Tadić u Vukovaru. 4. studenog 2010)
Očekivanja obitelji žrtava
Predsjednik Saveza udruga zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Ivan Pšenica za naš radio u ime obitelji nestalih podravlja Tadićevu ispriku i izraz žaljenja, ali upozorava da nakon riječi moraju slijediti djela. Tu čini se da ima problema.
Obitelji nestalih iz regije zajedno su apelirale na predsjednike Hrvatske, Srbije i BiH da tri države održe sastanak samo s jednom temom – otkrivanje sudbine nestalih. Pozitivan odgovor stigao je iz Sarajeva i Zagreba, ali ne i iz Beograda, kaže Pšenica.
„Ja sam to jučer i pitao predsjednika Tadića – zašto se on u to nije uključio, a on kaže – nisam ni dobio! Prema tome, njegovi suradnici koji su vezani uz 91-vu – on ima jednu ekipu oko sebe koja njemu ne plasira sve ono što bi trebala plasirati!“
Također, kaže Pšenica, Tadić je u četvrtak kazao kako je donesena sva dokumentacija iz vukovarske bolnice 91-ve, a donesena su svega 24 protokola.
„Manjkaju još mnogi protokoli koji su vezani za bolnicu, a posebno za onaj dio gdje još tražimo ljude, onaj autobus sa 64 osobe da bi iz tih materijala mogli bar naslutiti gdje su! Ja vjerujem da Tadić nije opterećen s onom politikom iz 1991. godine, ali oko sebe ima strahovito puno njih koji čak i njega sputavaju. Na tav dva primjera je očito – ili je to tako namješteno – da on nije skroz u tom problemu, nego mu se tako servira“, navodi Pšenica.
Nije samo prošlost ono što opterećuje odnose dviju država i život u Vukovaru i tom najistočnijem dijelu Hrvatske. Posla ima samo u državnoj i lokalnoj upravi i ugostiteljstvu. Borovo nikako da se konačno digne iz pepela. Namirnice su najskuplje u državi – kila obične babure u ovom najplodnijem dijelu Hrvatske košta dva i po eura. Luka na Dunavu radi, ali sve to nije dovoljno.
Vukovarski gradonačelnik Željko Sabo vjeruje da je sa četvrtkom zatvorena pogrešna slika da je Vukovar još u jednom postratnom vremenu, što je – tvrdi on – sigurno usporilo dolazak investicija u grad.
„Mnogi koji su možda i željeli ulagati mislili su da je to rizično, jer smo mi još uvijek nesigurna sredina. Sa jučerašnjim danom poslana je jasna poruka da je grad Vukovar završio tu ratnu priču, i da smo sigurni za ulaganje. Ja očekujem da će se to tako i desiti“, zaključuje Sabo.