Beograd nije dobio nikakav dopis iz Zagreba o krivičnim prijavama zbog raketiranja Banskih dvora u oktobru 1991. godine. Pojedini ministri Vlade Srbije u prvim reagovanjima, osuđujući ovaj potez Zagreba, navode da 1991. Hrvatska nije bila međuanrodno priznata država.
„Moći ćemo da reagujemo tek kada dobijemo konačni pismeni zahtev“, rekla je ministarka Kuburović na pitanje Radio Slobodna Evropa kakav će biti stav Beograda povodom krivičnih prijava hrvatske policije protiv šestorice bivših visokopozicioniranih pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) zbog raketiranja Banskih dvora u Zagrebu u oktobru 1991. godine gde je bilo sedište tadašnje hrvatske vlade.
Ministarstvo pravde Srbije nije dobilo od hrvatskog ministarstva nikakav zahtev, niti optužni akt, niti predlog za ekstradiciju, te ne možemo da se izjasnimo o čemu se radi, objasnila je ministarka pravde.
Saradnja Srbije i Hrvatske na najnižem nivou: Nela Kuburović
Ona je međutim, navela da je saradnja između Srbije i Hrvatske na najnižem mogućem nivou kada je reč o međunarodnoj i regionalnoj saradnji o postupanju po zamolnicama u vezi sa ratnim zločinima.
„S obzirom da Republika Hrvatska odbija da postupi po zamolnicama Republike Srbije, naročito nakon donošenja zakona o ništetnosti i poništavanju svih pravnih akata i sporazuma koji su pre toga bili potpisani sa Srbijom a odnosili su se na pružanje međunarodne pravne pomoći“, rekla je Kuburović.
Svi bi trebalo da povedemo računa da ne činimo nikakve poteze koji bi mogli da ugroze stabilnost i mir na Balkanu, rekao je ministar obrane Srbije Aleksandar Vulin dodajući da smatra da je slučaj Banski dvori odavno završena priča.
„Dalo bi se tu itekako raspravljati o tome ko je 1991. bio priznat a ko nije bio priznat. I koja država je postojala a koja nije, i koja armija je onda bila legitimna a koja nije. Ja ne mogu da ulazim kao ministar odbrane u to“, rekao je Vulin.
Napominjući da iznosi svoj, a ne stav Vlade Srbije Vulin je rekao da bi bilo daleko uputnije da „saznamo ko je izvršio zločin koji znamo kao Oluja, da znamo ko je proterao 250 hiljada državljana Republike Hrvatske srpske nacionalnosti, da već jednom neko odgovara za to.“
Cela politika Hrvatske svodi se na odnos prema Srbiji: Ivica Dačić
Ministar spoljnih poslova Ivica Dačić smatra da je tužba Hrvatske protiv pet generala JNA zbog raketiranja Banskih dvora 1991. čista propaganda.
„Da podsetim da je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija bila međunarodno priznata država, da svi oni koji su se jednostrano pokušali otcepiti i donosili jednostrane odluke nisu imali nikakav međunarodno pravni status i u tom slučaju zaista mi deluje neobjašnjivo da Hrvatska nikako da izađe iz tog kola u koji je ušla, a to je da se cela njena politika svodi na odnos prema Srbiji i jednoj antisrpskoj histeriji“, ocenio je Dačić.
On je još rekao i da bi Srbija mogla da donese deklaraciju u parlamentu o genocidu nad Srbima u Hrvatskoj za vreme Drugog svetskog rata, kao i da bi Srbija mogla da traži plaćanje ratne odštete za Prvi svetski rat jer „oni su nas napali, nismo mi njih napali. Oni su nas napali u sastavu Austrougarske“.
Zakoni Srbije ne dozvoljavaju isporučivanje domaćih državljana drugim državama, podsećaju u Fondu za humanitarno pravo. Stoga, saradnica ove organizacije Ivana Žanić, ne očekuje da će, u slučaju podizanja optužnice, oficiri nekadašnje JNA biti izručeni Hrvatskoj. Osnov po kojem bi oni mogli biti gonjeni zavisiće i od toga da li će Banski dvori biti označeni kao vojni ili civilni cilj.
„Nemamo sve informacije koje su dokaze prikupile hrvatske vlasti i na koji način su tretirali taj događaj. Onako kako je navedeno na konferenciji za štampu krivična prijava je podneta za dva krivična dela, prvi je ratni zločin protiv civilnog stanovništva, drugi je pokušaj ubistva visokih državnih zvaničnika Hrvatske. S obzirom da je jedno lice poginulo, a četvoro ranjeno prepostavljam da se to odnosi na krivično delo ratni zločin protiv civilnog stanovništva“, rekla nam je Žanić.
Na pitanje da li se imena oficira JNA koje hrvatska policija označava kao odgovorne za granatiranej Banskih dvora pominju u bilo kom drugom slučaju Ivana Žanić kaže:
„Ono što je navedeno za Ljubomira Bajića koji je naredio ovaj napad, on jeste bio visoki oficir JNA i onako kako smo pročitali u medijima on je taj koji je taj plan napravio u Zemunu u oktobru 91. godine, i ono što mi znamo jeste da je on osuđen u odsustvu u Rimu zbog napada na helikopter tadašnje Evropske zajednice.“
- Ljubomir Bajić za RSE: Žrtve Banskih dvora su kolateralna šteta
- Srbija i Crna Gora agresori na Hrvatsku po zakonu?
Zaista, Sud u Rimu je januara ove godine po osnovu komandne odgovornosti osudio dvojicu penzionisanih generala JNA, Ljubomira Bajića i Dobrivoja Opačića na 28 godina zatvora, dok je Srbija kao naslednica JNA pozvana da porodicama stradalih isplati odštetu u iznosu od 950 000 evra.
Helikopter sa posmatračima evropske zajednice srušio je jugoslovenski MIG21 u blizini Novog Marofa u Sloveniji pre 25 godina. Stradali su dva italijanska i dva francuska državljanina.
Mesić: Cilj raketiranja, Tuđman, Marković i ja
Podsetimo, hrvatska policija održala je 13. decembra vanrednu konferenciju za novinare na kojoj je saopšteno da je nakon 26 godina intenzivne i složene istrage konačno rešen slučaj raketiranja Banskih dvora 1991. sedišta tadašnje hrvatske vlade. U trenutku napada u samoj palati bio je i tadašnji predsednik Hrvatske Franjo Tuđman koji je razgovarao sa Stipom Mesićem i Ante Markovićem.
Mesić, tadašnji predsednik kolektivnog jugoslovenskog predsedništva kaže za Radio Slobodna Evropa da se radilo o pokušaju državnog udara na nivou Jugoslavije.
I Tuđman, i Ante Marković i ja smo trebali poginuti: Stipe Mesić
Cilj raketiranja nije bio samo tadašnji hrvatski predsednik Franjo Tuđman koji je tamo imao sedište, nego je tamo i Mesić imao ured, a u trenutku raketiranja na sastanku sa njima dvojicom u toj zgradi bio je i predsednik Saveznog izvršnog veća tadašnje jugoslavenske vlade Ante Marković.
„Sva trojica smo trebali poginuti. Zašto je to bilo? Reći ću vam najjednostavnije – ako bi poginuo Tuđman, u Hrvatskoj bi nastao kaos, jer nije bilo iskristalizirane osobe koja bi ga naslijedila. Ako bih poginuo ja, na moje mjesto odmah dolazi Branko Kostić, predstavnik Crne Gore, ali veći Srbin od svakog Srbina. Dakle, udar bi uspio. Ako bi poginuo Ante Marković, na njegovo mjesto došao bi Aca Mitrović iz Srbije, koji je bio zamjenik predsjednika Saveznog izvršnog vijeća. I time bi državni udar uspio. To je cijela priča.“
Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved odbija kvalifikaciju ministra spoljnih poslova Srbije Ivice Dačića da se radi o hrvatskoj propagandi.
„Uopće to ne želim komentirati niti dovoditi u vezu. Naglašavam da podržavam ono što su Državno odvjetništvo i MUP učinili, da konačno nakon 26 godina počinitelji tog strašnog čina, izravnog udara na vrh Republike Hrvatske odgovaraju, i ne želim to dovoditi u vezu ni sa čim drugim“, kazao je Medved.
Optužnice trebale biti podignute ranije: Tomo Medved (u sredini)
On je izrazio žaljenje što optužnice nisu dignute ranije, i izrazio nadu da će institucije hrvatske države podići optužnice i za druge ratne zločine, jer – kako je kazao – masovne grobnice otkrivaju se gotovo na nedeljnom nivou.
Jurica Ilić iz Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu pojasnio je da je istraga toliko trajala jer je među šestoricom optuženika, redom osoba s visokim činovima od kapetana prve klase do general-majora, vladala svojevrsna zavera ćutanja.
„Takve ljude je dugo vremena okruživao svojevrstan zid šutnje koji je trebalo probiti. Tokom 2016. je ta kohezija oslabila i mi smo uspjeli doći do nekih personalnih dokaza koji su nam kasnije pomogli u vođenju kriminalističkog istraživanja koje je dovelo do ove kaznene prijave“, kazao je Ilić.
Pet optuženih državljana Srbije je u Srbiji, a hrvatski državljanin koji je bio pilot jednog od aviona koji su izvršili raketiranje živi i leti u civilnom zrakoplovstvu u Južnoafričkoj republici. Petorica optuženih su oficiri vazduhoplovstva, a šesti je kapetan Kontraobaveštajne službe (KOS) koji je prema optužnom predlogu pribavio podatke o mestu i vremenu sastanka Tuđmana, Mesića i Markovića. Kako nisu dostupni hrvatskom pravosuđu, za njima će biti raspisane poternice.