Niti službeni Zagreb, niti obitelji hrvatskih vojnika koji su tada poginuli, niti nevladine udruge koje se bave suočavanjem s prošlošću, nemaju nikakvo razumijevanje za odluku srbijanskih vlasti da se majoru Jugoslovenske narodne armije (JNA) Milanu Tepiću podigne spomenik u Beogradu.
Tepić je rujna 1991. godine digao u zrak skladište vojne opreme i naoružanja na Barutani nedaleko Bjelovara, pri čemu su poginuli on i jedan 19-godišnji vojnik iz Valjeva koji je bio na odsluženju vojnog roka, te 11 pripadnika 105. brigade Hrvatske vojske.
Centar za suočavanje s prošlošću Documenta osuđuje ovu odluku Vlade Srbije i upozorava da vlasti u Beogradu odlukom da se Tepića slavi kao heroja mladim generacijama šalju poruku destrukcije i ubijanja. Tepićev nadređeni Vlado Trifunović je u istoj dilemi izabrao spašavanje života, ali njemu se nigdje ne diže spomenik.
"Ovim destruktivnim činom Milan Tepić je, pored ubojstva hrvatskih vojnika i jednog vojnika JNA, u opasnost doveo brojne stanovnike Bjelovara te samim time nikako ne zaslužuje slavljenje", ističe za RSE koordinator istraživačkog programa Documente Slaven Rašković.
Rašković ističe da poruke destrukcije ne predstavljaju dobar temelje za razvoj održivog mira.
"Smatramo da kao društva, odabirom osoba koje slavimo kao heroje biramo i poruke koje želimo poslati mladim generacijama, a poruke destrukcije i ubijanja sigurno nisu dobar temelj za daljnji razvoj održivog mira u našim društvima. Naša bi društva napravila veliki civilizacijski korak kad bi vlade prije svega odavale počast ljudima koji su u sličnim situacijama reagirali drukčije, nastojeći maksimalno izbjeći stradanje ljudi", ocjenjuje Rašković.
Bjelovarski gradonačelnik Antun Korušec je u izjavi za HTV povodom vijesti da će se u Srbiji dići spomenik Tepiću kazao kako je Tepićev čin, u stvari, ujedinio Bjelovarce u obrani.
"Želja je bila uništiti Bjelovar, sravniti ga sa zemljom. To se nije dogodilo i ta eksplozija vojnog skladišta na Barutani zapravo je zapalila iskru", izjavio je Korušec.
"Nije dobro ni za dobrosusjedske odnose"
Već je gotovo zaboravljeno da su oni koji su 1991. u Hrvatskoj branili objekte JNA i oni koji su ih zauzimali u najvećem broju, bili golobradi mladići od 19 ili 20 godina. Devetnaestogodišnjak bio je Stojadin Mirković iz Gornjih Leskovica kod Valjeva, kojeg je Tepić u samoubilačkom činu poveo sa sobom, kao i hrvatski vojnik Mario Šimić iz interventnog voda 105. brigade Hrvatske vojske koje je tada također stradao.
"Moj brat poginuo je 29. rujna, a 7. listopada bi imao 19 godina. Zvao se Mario Šimić. Od jedanaest poginulih u eksploziji, osam nema posmrtnih ostataka. Za trojicu su nađena tijela, za njih osam nisu", kaže za RSE Željko Šimić, brat Marija Šimića, inače predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata grada Bjelovara.
Šimić ne vidi ništa dobroga u odluci srpske vlade o podizanju spomenika Tepiću.
"U Hrvatskoj, vidite i sami, kada naša Vlada proglašava nekoga herojem, to je čovjek koji je nekome pomogao ili mu spasio život. A ovo što se događa u Srbiji – zločincu i ubojici dizati spomenik i proglašavati ga herojem, to mi je nezamislivo! A u svakom slučaju nije dobro ni za dobrosusjedske odnose", ocjenjuje Željko Šimić.
Već ranije je hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova uložilo oštar prosvjed Vladi Srbije zbog njihove odluke da se Tepiću digne spomenik.
Inače, Tepićev nadređeni kao zapovjednik Varaždinskog korpusa JNA bio je nedavno preminuli general Vlado Trifunović. Pred istom dilemom pred kojom je bio i Tepić, on se odlučio za spašavanje života. Zbog toga je u Srbiji bio suđen, a u Hrvatskoj je bio suđen zbog granatiranja Varaždina koje nije zapovijedio niti ga je mogao spriječiti.
Trifunović nema spomenik niti sa jedne strane granice.