U zimu 1973-1974, benzina je bilo toliko malo da su američke kamiondžije bez goriva blokirali autoputeve u znak protesta, a u Evropi su se konj i zaprežna kola vratili na neke gradske ulice.
Pritisak na potrošače bio je toliki da je jedna žena iz New Jerseya upozorila da su "ljudi na rubu pobune".
Američki otac i sin upozoravaju potencijalne kradljivce benzina u aprilu 1974.
Uzrok je bio naftni embargo koji je nametnulo nekoliko bliskoistočnih naftnih država usmjerenih na zapadne zemlje koje su podržavale Izrael tokom Yom Kipurskog rata 1973. godine.
Činilo se da je rješenje bilo hitno razviti električna vozila (EV) koja bi mogla raditi bez benzina koji je četverostruko poskupio u roku od nekoliko mjeseci.
Ruski inženjer Hipolit Romanov demonstrira električnu kočiju- sopstveni izum ispred Gatčinske palate, u blizini Sankt Peterburga, početkom 1900-ih.
Električni automobili nisu bili novi koncept 1970-ih. Početkom 20. vijeka, oko jedne trećine vozila koja su vozila američkim putevima bilo je na baterije.
Prva generacija električnih vozila bila je laka za pokretanje i tiša i čišća od parnih i vozila na benzin. Ali ranija električna vozila vozila su bila skupa za proizvodnju i, što je važnije, ograničenog dometa.
Detroit Electric na putu ispred vašingtonske planine Mount Rainer 1919. Popularno rano EV imalo je domet od 130 kilometara s punim punjenjem, ali je bilo notorno sporo.
Kako je benzinski motor evoluirao, a mreže novih puteva su pozivale vozače da krenu u avanture na velike udaljenosti početkom 1900-ih, automobil na benzinski pogon počeo je napredovati kao omiljeni izbor potrošača.
Kada se proizvođač automobila Henry Ford odlučio za benzinski motor u svom revolucionarnom modelu T, električni automobili i automobili na parni pogon ostali su iza.
Sljedećih 50 godina električna vozila su ostala u velikoj mjeri zastarjela tehnologija.
Gomila se okuplja oko CitiCar-a u februaru 1974. u neodređenom američkom gradu. Vozilo od 600 kilograma počelo je da se proizvodi te godine kada je naftna kriza dostigla vrhunac. Ukupno su napravljene 4.444 jedinice automobila prije nego što je povučen 1977.
Godine 1973. arapske zemlje koje proizvode naftu pokrenule su izvozni embargo kao odgovor na američku podršku Izraelu tokom Jom Kipurskog rata. Posljednja energetska kriza izazvala je nalet razvoja koji je, nakratko, doveo do povratka električnih vozilaa 1974. godine.
Nekoliko fotografija koje se čuvaju u američkim i ruskim arhivima i koje su reproducirane u ovoj galeriji pokazuju godinu kada su se vozila na baterije neočekivano vratila na ulice.
Čovjek koji se sprema da napuni svoje EV na neidentifikovanoj lokaciji u Sjedinjenim Državama u februaru 1974.
Zagovornik električnih automobila objasnio je povratak električnih vozila američkom novinaru u aprilu 1974:
"Energetska kriza je pokrenula električno vozilo...", rekao je on. "Ljudi shvaćaju da ne postoji neograničena zaliha nafte i uplašeni su."
Prototip minibusa ET-800 Electra u Moskvi u januaru 1974. Hibrid sovjetske proizvodnje u Estoniji napravljen je od laganih ploča od stakloplastike i mogao je postići maksimalnu brzinu od 60 kilometara na sat na svom električnom motoru prije nego što se uključi benzinski motor.
SSSR je otvoreno podržavao arapski rat protiv Izraela 1973. godine, a sovjetska ekonomija je bila relativno neoštećena "naftnim šokom". Ali kako su se zapadne zemlje utrkivale u razvoju električnih vozila, izgledalo je da će budućnost transporta biti električna.
U aprilu 1974. Ministarstvo automobila Kremlja je dekretom odredilo da je razvoj električnih vozila prioritet.
Prototip električnog vozila sovjetske proizvodnje koji se puni u Moskvi u februaru 1974.
Pavel Bludenov, ruski automobilski novinar iz Dubaija, rekao je za RSE da je Sovjetski Savez na neki način bio u dobroj poziciji da podstakne razvoj električnih vozila 1970-ih.
"Velika razlika između zapadnih i sovjetskih automobila (električnih ili benzinskih)", kaže on, bila je u tome što inženjeri SSSR-a "nisu morali da razmišljaju o efikasnosti i komercijalnoj isplativosti".
Sovjetski test-vozači priključuju "elektromobil" zasnovan na šasiji kamiona UAZ 1974. godine.
Za razliku od zapadnih inženjera koji su morali ispuniti sve uslove kako bi se obratili slobodnom tržištu, njihove sovjetske kolege morale su samo impresionirati mali broj birokrata za uspjeh.
Ali iako je nekoliko sovjetskih prototipa električnih vozila predstavljeno usred naftne krize 1970-ih, nijedno nije odobreno za masovnu proizvodnju.
NIIAT-A923, prototip električnog kombija za dostavu sovjetske proizvodnje, fotografisan 1974. godine. Dizajn je na kraju bio izuzetno težak i prožet tehničkim nedostacima koje je bilo teško prevazići tehnologijom baterija tog vremena.
Bludenov kaže da su sovjetski inženjeri ubrzo došli do "istih problema kao i električna vozila u drugim zemljama: tehnologija nije omogućila da ovi modeli budu dostupni i praktični."
Inženjeri iz 1970-ih nailazili su na prepreke s kojima su se njihovi prethodnici suočavali prije 50 godina kada su dizajnirali električno vozilo: kratki domet vožnje, visoki troškovi proizvodnje i velika težina baterija. Električna energija je bila tako strogo raspodijeljena da je barem jedno sovjetsko električno vozilo imalo vlastiti autonomni motor sa unutrašnjim sagorijevanjem za napajanje svog sistema grijanja.
Prototipovi električnih dostavnih vozila u Moskvi u aprilu 1975.
U martu 1974. arapske vlade okončale su naftni embargo koji je uzdrmao svijet i cijene su ubrzo pale. Iako će 1970-ih doći do daljnjih naftnih šokova, proizvodnja električnih automobila se vratila u malu industriju.
Postalo je jasno da tehnologija baterija jednostavno nije stigla dovoljno daleko u prethodnih pola vijeka da bi se izbjegli prvobitni problemi vezani za električna vozila.
Ladica za baterije na električnom dostavnom vozilu sovjetske proizvodnje
Bio bi potreban revolucionarni razvoj snažnih i relativno laganih litijum-jonskih baterija da ubijede inžinjere, uključujući tehnološkog milijardera Elona Muska, da još jednom istraže mogućnost napajanja automobila električnom energijom.
Električni kombi na testiranju u Moskvi u septembru 1975.
Prva litijum-jonska baterija predstavljena je 1991. godine, iste godine kada se Sovjetski Savez raspao. Proizvođači automobila u Rusiji i drugdje u bivšem Sovjetskom Savezu bili su fokusirani na preživljavanje u to vrijeme, a ne na skupe inovacije.
Električna Lada Vaz-2801 u januaru 1984. Prototip EV je prvi put napravljen 1975. godine i proizvedeno je ukupno 47 vozila.
Bludenov kaže da je još uvijek moguće pronaći tragove razvoja električnih vozila sovjetske proizvodnje od prije pola stoljeća.
Prilikom posjete tvornici poljoprivredne opreme Rostselmash u Rostovu na Donu 2021., on je rekao: "Iznenadio sam se kada sam vidio tehničke kamione iz sovjetskog doba kako tamo rade na električnu energiju! Još uvijek rade."