Jedna do najhumanijih stvari koje čovjek može da uradi je da othrani dijete lišeno roditeljskog staranja. Prihvatiti dijete kao svoje i sa njim zajednički živjeti, težak je, ali neophodan i nezaobilazan dio života u SOS Dječjem selu. Jedno takvo selo, koje je dio velike svjetske organizacije, postoji već godinama u Sarajevu. Njegova najbitnija karika su SOS mame. Žene koje su tokom radnog vijeka u selu odhranile i odgojile preko dvadesetoro djece.
Devet je ujutro i radni dan Edine Karup već davno je počeo. Vrijeme je da se starijoj djeci u kući pomogne oko zadaće, ali je i vrijeme za razgovor o obavezama koje ih čekaju tokom dana.
Njen radni dan traje 24 sata, od ranog jutra, kada ustaje prije najmlađeg u kući - bebe od nekoliko mjeseci, do spremanja za vrtić onih malo starijih i za školu onih najstarijih ukućana.
Edina je SOS mama i danas, podiže i vaspitava, pet mališana različitog uzrasta u SOS dječjem selu u Sarajevu. Njen posao je, kaže, njen život, a u 15 godina, koliko je u SOS selu, othranila je dvadesetoro djece. Osnovni uslov da neko bude SOS mama je da može djeci da pruži ljubav.
„U svojoj porodici sada imam petero djece, u uzrastu od 11 mjeseci, tri, pet, šest i pol i 14,5 godina. Ukupno sam do sada odgojila petnaestero djece. Sa ovih petoro, ukupno sam ih odgojila dvadesetoro. Obzirom da je česta fluktuacija djece kroz porodicu, i moj dan se razlikuje od postave djece u kući. Trenutno imam malu djecu i moj radni dan počinje vrlo rano. Beba se rano budi. Volim bebe i on mi je četvrta koju odgajam. Došao je kada mu je bilo 13 dana. On me smatra svojom majkom, a ja njega kao rođeno dijete. I druga djeca trebaju pažnju, trebaju otići u obdanište, u školu. Jutro počinje vrlo dinamično“, priča nam Edina Karup.
Edinu najviše raduju rezultati rada koji se najbolje, kaže, vide na djeci koja su otišla iz SOS sela i započela samostalan život.
„Tri djevojke su trenutno apsolventi na fakultetu. Mislim da je to dobra satisfakcija. Imamo redovan kontakt i non-stop se viđamo. Izlazimo u grad. Često su mi pri ruci kada mi treba pomoć. Imamo odnos majka - kćerka“, ističe naša sagovornica.
Njen stav je jasan. Ako se prepusti tuzi zbog toga što se brine o djeci koja su zbog različitih razloga ostala bez roditeljskog staranja, neće biti u stanju da im pomogne. Zbog toga je, kaže Edina, važno da u svakom trenutku bude jaka. Tužna je, kao i svaka majka, kada je neko od djece bolesno. Slušaju li je djeca i da li je stroga mama?
„Ne znam jesam li stroga, to će djeca procijeniti. Zadovoljna sam svojom djecom, pa i onom velikom, koja su već u pubertetu. Možda sam u nekim stvarima i stroga, ali, ipak, to je za njihovo dobro“, odgovara Edina Karup.
Djeca koja odrastaju u SOS selima od početka znaju da ih ne odgajaju biološke majke. Iako zvuči teško, SOS mame im to objasne čim budu spremni da prihvate takve činjenice:
„Djevojčici, koju sam dobila kada joj je bilo šest mjeseci, već od tada ponavljam da je nju rodila biološka mama, a da sam ja mama koja je voli. Pomalo, pričom, dijete shvati. Iako je njihova mala želja da sam im ja majka, svjesni su istine. Veća djeca znaju i razloge zašto su tu, znaju ko su im roditelji i ko sam im ja, koja je moja uloga“, iskreno će Edina Karup.
U dva SOS Dječja sela, koliko ih ima u BiH, u porodičnom okruženju se brinu o djeci bez roditeljskog staranja. Svako dijete, koje odrasta na ovom mjestu, ima svoju SOS mamu poput Edine. Prihvatiti dijete kao svoje i s njime zajednički živjeti, težak je, ali neophodan i nezaobilazan dio života u SOS Dječjem selu. Upravo zbog toga su SOS mame osnovna i najbitnija karika u SOS lancu brige o djeci. I SOS mame imaju odmor. No, kada odu na sedam ili deset dana, jedva čekaju da se vrate svojoj djeci.
„Nekada, kada napravim veću pauzu, djeca mi počinju nedostajati. Mora se uzeti malo predaha. Kada se vratim, odmornija sam i počnem posmatrati drugačijim očima neke probleme. Nekada jedva čekam da se fizički odmorim. Uglavnom mi djeca nedostaju“, zaključuje Edina Karup.
Po završetku osnovne škole, djeca iz sela prelaze u SOS Kuće za mlade, koje su pedagoškim konceptom i dalje vezane za Dječje selo, ali imaju za cilj pripremu za samostalan život.
U SOS selu su ponosni na činjenicu da odavde izlazi mnogo uspješnih mladih ljudi koji, i kada se osamostale, nesebično pomažu u razvoju djece koja su lišena roditeljskog staranja.