Energija je odavno postala upravljač ekonomskih i političkih tokova, što je vidljivo na primjeru Hrvatske, koja je zbog INA-e postala često odredište ruskih i američkih predstavnika energetske industrije. Ili na primjeru Srbije, koja se zbog Južnog toka našla u procijepu ruskih i evropskih interesa.
No, danas govorimo o tome kako čiste, obnovljive energije, mogu smanjiti troškove, a povećati komfor u našoj svakodnevici. Uzimamo za primjer solarnu energiju kojom je Crna Gora veoma bogata, ali je koristi u zanemarljivim procentima. Naš gost je Ljubiša Nenezić, jedan od rijetkih Podgoričana koji je izgradio niskoenergetsku kuću.
RSE: Iako imamo prednost mediteranskih 2.500 sunčanih sati na jugu, ili oko 2.000 u srednjem dijelu Crne Gore, koristi ove energije prepoznaje tek mali broj ljudi. Vi ste to pokazali gradnjom jedne od rijetkih niskoenergetskih kuća u Podgorici. Tu su izolacioni zidovi i krov, termo-kamin, grijanje sanitarne vode i mnogi drugi sistemi koji omogućavaju energetsku uštedu. Pitanje koje će se nametnuti mnogima je - koliki je Vaš račun za struju?
Nenezić: Neki prosječan račun za utrošak električne energije, u mojoj kući, koja nije baš ni mala i ima dosta potrošača, iznosi oko 28 eura. To je prosječna potrošnja na nivou čitave godine, ne samo u ljetnjem periodu, kada koristimo više solarne energije. U kući smo podigli standard i nivo života jer pitanje energetske efikasnosti nije samo puka ušteda u troškovima za energiju, nego podrazumijeva povećanje standarda i kvaliteta života u niskoenergetskim objektima.
RSE: Jedan od razloga za nedovoljno korišćenje solarne energije u našim domovima je potreba investiranja, koja se ne vraća preko noći. Koliko četvoročlana porodica treba uložiti novca u prosječan sistem za dobijanje tople vode i za koje vrijeme se investicija isplaćuje?
Nenezić: Postoje dva sistema - termosifonski, koji je mnogo jeftiniji, i pumpni sistem, koji su nešto skuplji. Investicija za termosifonske sisteme iznosi od 1.000 do 1.300 eura, a za pumpni sistemi iznosi od 2.500 do 3.000 eura. Povrat je za pet do osam godina. Ovi sistemi imaju vijek trajanja oko 30 godina.
RSE: Zašto je onda interesovanje za ovakve sisteme izuzetno malo u Crnoj Gori? Imali smo, na primjer, projekat Montesol, kojim je Vlada omogućavala beskamatne kredite, pa je interesovanje građana bilo izuzetno malo. Gdje vidite uzroke?
Nenezić: Više je uzroka. Kod već sagrađenih objekata treba raditi dosta na probijanju zidova, tu je i nedostatak prostora za smještaj bojlera, neadekvatni krovovi. U samoj izgradnji kuća to nije predviđeno. Drugi problem je što smo u jednom periodu imali električnu energiju kao socijalnu kategoriju, pa je cijena električne energije u Crnoj Gori bila relativno niska. Kod individualnih objekata smo imali izraženu krađu električne energije.
Ljudi su dosta slabo bili informisani. Jedan od razloga je što država nije stimulisala građane da štede energiju. u Crnoj Gori je intenzitet objekata kada je u pitanju potrošnja svih vrsta energije i do pet puta veći nego u zemljama EU. Povećanje uštede u tom sektoru, značilo bi izgradnju jednog većeg energetskog objekta. Ako bi smo smanjili tu potrošnju, to bi bilo kao da smo izgradili jedan veliki energetski objekat.
RSE: Kako tumačite to što se veliki sistemi, poput hotela na primjer, i dalje grade u našoj zemlji bez solarnih kolektora, kada prosta računica govori o njihovoj isplativosti? Turističko naselje Slovenska plaža u Budvi, još nakon zemljotresa 1979. godine, Slovenci su projektovali za upotrebu solarnih kolektora. Oni se, međutim, do dana današnjeg ne koriste.
Nenezić: Ne samo u turističkoj privredi, nego i u zgradama. Imamo primjer solarne zgrade u Podgorici, koja je loše izvedena, sistem se nije održavao, potpuno pogrešno se pristupilo tome. Takvi primjeri su doveli do toga da u Crnoj Gori vlada mišljenje da je to neisplativo, da ne daje efekte i da nije racionalno u to ulagati.
Ušteda je svakako velika. Tamo gdje su velike potrošnje tople vode, sistemi se mnogo brže isplaćuju. Zato su ovi sistemi izuzetno povoljni u turističkoj privredi, u izgradnji studentskih domova, domova za stare, sportskih objekta i u industriji, gdje se koriste velike količine tople vode.
RSE: Govorili smo samo o djeliću mogućnosti koje pruža solarna energija, a kako to rade drugi, kako solarnu energiju koriste u Evropi?
Nenezić: Da izuzmemo mediteranski pojas, gdje je korišćenje izuzetno prisutno, od Španije, preko Grčke, do Izraela. Imamo primjere srednjeevropskih zemalja, kao što je Austrija, Njemačka, Slovačka, a u zadnje vrijeme i Češka, gdje ima više ugrađenih kolektora na objektima, nego u mediteranskom dijelu. Tamo je mnogo veće učešće države i stimulacija građana da rade na povećanju energetske efikasnosti. Država stimuliše građane u vidu umanjenja poreza, komunalnih naknada i tako dalje.
Kod nas su bili neki pokušaji, konkretno u Podgorici, da se umanjuje naknada za komunalno opremanje zemljišta prilikom izgradnje objekta za 120 eura po ugrađenom kolektoru, ne na objekat, nego samo na kolektore koje treba ugraditi. Po nekim mojim saznanjima, vrlo malo građana je koristilo tu mogućnost, a oni koji su je koristili, nisam baš siguran da su ugradili kolektore, iako su to imali u projektima.