Socijalni bunt u Crnoj Gori se više ne može zaustaviti

Srđa Keković

Srđa Keković iz Unije slobodnih sindikata u intervjju za RSE kaž da socijalni bunt u Crnoj Gori više niko ne može da zaustavi osim, kako ističe, odgovorne Vlade koja će početi da radi ono što od nje očekuju i Evropa i crnogorski građani.

Velikim građanskim protestom Unija slobodnih sindikata, MANS i Studentska unija traže državu socijalne pravde i zadovoljnih građana, državu oslobođenu kriminala i korupcije, u kojoj će svaki predstavnik vlasti odgovarati za svoj posao.

RSE: Prvi put u novijoj istoriji, građanska Crna Gora izlazi na ulicu i traži promjene. Čini se da ste, zajedno sa drugim kolegama u organizaciji protesta, uspjeli da pokažete snagu te i takve Crne Gore, koja kritikuje nagomilane socijalne, ekonomske i društvene probleme. Da li taj građanski bunt raste mnogo brže nego što su skeptici očekivali?

Keković: Mislim da da. U pitanju je socijalni bunt. U ovom trenutku je izuzetno važno za Crnu Goru i njenu budućnost što taj bunt predvodimo mi, kao organizatori, sa našim partnerima, MANS-om i Studentskom unijom. Bolje je da organizovano iznesemo ono što već dvije decenije tišti naš narod, nego da se to dogodilo stihijski. Mi već duže vrijeme upozoravamo vlast da je taj prag izdrživosti, kod ogromne većine građana, dotakao dno i da svakog trenutka može da dođe do socijalne eksplozije, obzirom da je krajem prošle godine, i pored svih tih upozorenja, Vlada dozvolila da poskupi električna energija. Unija slobodnih sindikata je uradila ono što je više puta najavljivala i desilo se da je odziv građana bio zaista veliki.

Mi smo 21. januara imali dostojanstven građanski skup, gdje se probudila građanska Crna Gora, gdje su građani Crne Gore pokazali da je došlo vrijeme da se neki balansi ovdje promijene, da Vlada konačno treba da se postavi kao Vlada građana, a ne kao Vlada stranih investitora, tajkuna, poslodavaca. Mi već zadnjih godina, kroz ovu neoliberalnu ekonomsku politiku, koju sprovodi Vlada, imamo ukidanje biznis barijera, a svaka biznis barijera, koja je do sada ukinuta, ukinuta je na štetu zaposlenih, a u korist ekstra profita poslodavaca i tajkuna.

RSE: Što je po vama najveća opasnost za dalju ekspanziju građanskog bunta u Crnoj Gori ? Koje bi to opstrukcije i sa koje adrese mogle da budu?

Keković: Kada bi počeli da razmišljamo o tome ko bi sve mogao da vrši opstrukcije, sigurno bi nam to uzelo ogromno vrijeme, a definitivno postoji više takvih ekstremnih mjesta gdje bi htjeli da ovi naši građanski protesti i socijalni bunt ne uspiju, da se na neki način amortizuju. Sada, u organizaciji ovog protesta, imamo problem sa angažovanjem autobusa. Vjerovatno se tim auto-prevoznicima prijeti, ili oduzimanjem linija, ili ko zna kako.

Mislimo da je tačka ključanja stvarno postignuta i da ovaj socijalni bunt više niko ne može zaustaviti, osim jednog konkretnog ponašanja ove, ili neke druge Vlade, gdje ćemo mi kao građani, kao zaposleni, kao penzioneri ili studenti, veoma jasno
Renomirani strani investitori ne dolaze jer imamo selektovanu ekonomsku politiku, u kojoj kumovi, prijatelji, braća i ostala rodbina mogu da rade, a svi ostali dobijaju mrvice.
.

prepoznati da je Vlada počela da radi ono što od nje zahtijeva Evropa, a prije svega mi. Počnimo da pokrećemo institute personalne odgovornosti na svim pozicijama, a ne da nam se smijenjeni kadrovi rotiraju na bolje pozicije ili makar u ravni te sa koje su smijenjeni. Želimo da se Vlada uhvati sa korupcijom, koja je narasla do velikih razmjera. Tvrdimo da renomirani strani investitori, koji bi došli da otvaraju radna mjesta, nove fabrike i nove pogone u Crnoj Gori, ne dolaze iz tog razloga što ovdje imamo selektovanu ekonomsku politiku, u kojoj kumovi, prijatelji, braća i ostala rodbina mogu da rade, a svi ostali moraju da dobijaju mrvice sa stola, koje im oni ponude.

Tražimo da svi računi, pogotovo energenata, ali i drugih, čija cijena bitno utiče na porodične budžete, moraju da budu čisti. To ne smiju da budu računi sa ugradnjom jer je ovaj narod osiromašen. Izgubili smo srednji sloj. Ne želimo da plaćamo nekim tajkunima, ili ne znam kome, da bi se, preko nas, ta sakrivena lica ili firme bogatili, dok nam ugrađuju svoje interese u te cijene. Veoma je važno da pomognemo studentima i svima nama u borbi za autonomiju univerziteta. Naš univerzitet je finansijski ucijenjen i naši profesori na tom univerzitetu nemaju tako visoke plate. Na taj način se njihova sloboda misli i govora, na određeni način suzbija i amortizuje. Mi želimo da kroz autonomiju univerziteta dobijemo što veći broj, upravo tih intelektualaca, koji će stati u front za novu, modernu Crnu Goru, koja će da bude po mjeri našeg Ustava, u kome veoma jasno piše da ćemo Crnu Goru graditi kao državu socijalne pravde, što ona u ovom trenutku sigurno nije.

Proje neki dan smo dodali i šesti zahtjev, koji se tiče slobode medija i slobode govora. Zahtjev je došao nakon što se tih dana desio napad na novinarku Vijesti. To traje već duži vremenski period, tako da je taj zahtjev opravdan i to je jedno od pod-pitanja koje moramo da rješavamo hitno, ako želimo da gradimo modernu, pro-evropsku Crnu Goru.

Izvlačenje profita i nerad institucija

RSE: Na prvom velikom januarskom protestu glavni transparent, glavno obilježje bili su računi za struju. Čini se da to parče papira simbolizuje odnos države prema građanima, koje ne pita, već traži od njih da plate - i za ono što znaju i za ono što ne znaju?

Keković: To smo milion puta rekli Vladi. Tu poruku smo poslali građanima. Vlada nema senzibiliteta prema potrebama građana Crne Gore i zaposlenih. Ova ekonomska politika, koju vodi Vlada, je neoliberalna, to je politika bez emocija, u interesu kapitala i

Premijer Igor Lukšić sa predstavnicima organizatora protesta 1. februara 2012.

profita. Imamo ovdje multinacionalne kompanije koje se ne ponašaju po principu zemalja iz kojih odlaze. Oni tamo poštuju, i kolektivne ugovore i socijalni dijalog i naravno poštuju zakone te zemlje, dok na drugoj strani, kada dođu u Crnu Goru, to se sve potpuno promijeni. Na taj način oni izvlače ogroman profit.Greška je, i naša pošast je u tome, što su institucije sistema Crne Gore inertni i ne rade svoj posao. Oni bi morali da vode računa da ovdje imamo vladavinu prava, da se naši zakoni poštuju i da se štite interesi zaposlenih i građana, koji te multinacionalne kompanije, ali i domaći poslodavci krše. To stvarno hitno mora da se mijenja.

Zašto su nam prazne kase? Zašto nam je budžet pred bankrotom? Upravo zbog toga što naše institucije ne rade svoj posao jer kada bi radile, bila bi sasvim druga situacija. Imali bi transparentnu poresku politiku, koju nemamo. Ne znamo ko su najbogatiji ljudi u ovoj državi i da li ti ljudi plaćaju adekvatne poreze. Mi znamo da 40.000 radnika negdje postoji, ali se za njih ne plaćaju porezi, doprinosi. Dobili smo podatak da je 350 miliona tokom prošle godine prošlo kroz sivo tržište, kada je u pitanju turizam, a ukupno je bilo 650 miliona prihoda tokom prošle godine od turizma, kao strateške grane. Više od pola nam negdje ide i gubi se. Takvih slučajeva imamo puno.

RSE: Građanima su neke stvari u postupcima ove vlasti i aferama vezanim za vlast postale jasne kao dan. Svi znaju šta je američka istraga utvrdila u aferi Telekom, ali mi imamo poruke sa najvišeg mjesta u DPS da je ta njihova istraga gotovo smijurija i da naše tužilaštvo u toj priči gotovo da nema oko čega da se bakće. Koliko to može da bude frustrirajuće za zdravo-misleću osobu, građanski orjentisanu, koja sa jedne strane shvata kakve su bile ta i druge privatizacije, a sa druge strane vidi i osjeća da nema pravog odgovora institucija?

Keković: Zaista jeste smiješno kako je Vlada nastupila, pogotovo u tako transparentnom i jasnom slučaju korupcije u telekomu. Dojče telekom i Mađar telekom su morali da plate oko 90 miliona eura nagodbe sa američkom Komisijom za hartije od vrijednosti, koja je otkrila tu korupciju. Zaista je smiješno reći u Crnoj Gori da mi nećemo da se bavimo činjenicom ko su te persone iz Vlade ili telekoma, koje su uzele sedam miliona.

Znamo da je Telekom, kao najprofitabilnija firma u Crnoj Gori, bila prodata nekoj državi. Mi smo Telekom prodali državnoj firmi Dojče telekomu. Zašto Telekom nije ostao u vlasništvu građana i zašto desetine miliona profita, koje Telekom ostvaruje, ne odlazi u naš budžet? To je sigurno dovelo narod na naš protest 1. januara i dovest će još više naroda na ovaj protest i na druge, koji će se održavati. Telekom je samo ona zadnja kap u čaši prepune gorčine, kada je u pitanju privatizacija. U prethodnih 20 godina, sve što smo privatizovali, smo ojadili. Mi smo samo dobili lance i katance na te naše pogone i fabrike, a na drugoj strani pojedinci su dobili ogromna sredstva. To mora hitno da se preispita i to je jedan od ključnih zahtijeva koje mi tražimo našim protestima. Zato sigurno dobijamo veliku podršku. Svi građani koji dolaze na proteste su bili negdje u privatizacijama i osjetili su ih na sopstvenoj koži.

Oko 1.030 zaposlenih, u trenutku dolaska novog vlasnika u Telekom, je dobilo otkaze kao tehnološki višak, a ukupno ih je bilo zaposlenih oko 1.400. Novi vlasnik otpušta stariju radnu snagu i zamjenjuje je mlađom i jeftinijom. Mi sve to gledamo. Doneseni su neoliberalni zakoni, kao što je bio Zakon o radu iz 2008. godine. On sve ovo omogućava stranim investitorima kada dođu ovdje. To moramo da mijenjamo i da otkrivamo ko je to prodao naše kompanije na tako štetan način. Želimo da vratimo ta sredstva tamo gdje pripadaju, a to je u budžet i za potrebe ovog naroda.