Dvadeseti februar je Svjetski dan socijalne pravde, koji je usvojila Generalna skupština UN u novembru 2007. godine. Ovaj dan posvećen je promovisanju borbe protiv siromaštva, ali i naporima za stvaranje jednakih šansi za sve. Kako to izgleda u BiH, zemlji socijalne nejednakosti?
Kako djeluje socijalna pravda u BiH, u zemlji koja ima pola miliona nezaposlenih i gdje oko 600.000 ljudi živi na ivici siromaštva, u zemlji u kojoj 300 ljudi ima na svom kontu sedam milijardi evra i gdje funkcioneri primaju plate od nekoliko hiljada maraka, uz brojne privilegije, u zemlji u kojoj nakon 40 godina radnog staža Banjalučanin Boro Kaurin preživljava sa 150 maraka penzije?
„To meni i ženi podmiri lijekove, i ono što ostane – uzmemo voća, a sinovi i snahe ostalo nam donesu. Da nije njih, pokrepali bi živi stojeći“, kaže Kaurin.
Da li je socijalna pravda kada licima s invaliditetom kasne mizerne naknade za tuđu njegu i pomoć, kada se ne mogu zaposliti i kada se ne poštuju njihova osnovna prava – pita se Branko Suzić, predsjednik Saveza slijepih RS.
„Jednostavno, nije obezbijeđen minimum socijalne sigurnosti, niti su obezbijeđene jednake mogućnosti za lica s invaliditetom, pogotovo za ove teže kategorije. Naročito, postoje različiti vidovi diskriminacije u smislu nepoštivanja već postojećih propisa“, navodi Suzić.
Socijalna pravda u BiH je i kada se parlamentarci penzionišu, uzmu otpremnine od po 20.000 maraka i onda se vrate na isti posao po ugovoru o djelu.
Socijalna pravda u Bosni i Hercegovini je i kada kasne penzije, dok se obnavljaju vozni parkovi institucija i kada javne kuhinje nemaju dovoljno novca da pokriju zahtjeve sve većeg broja korisnika, a taj jedan topli obrok je Marici iz Banjaluke od životne važnosti.
„Ja dva dana grah jedem, po tri dana, ostavim ga u frižider, podgrijem i jedem. Šta ja sad mogu? Da nema toga, ja bih crkla“, kaže Marica.
Sve je to socijalna pravda u zemlji gdje političari na poskupljenja daju savjete građanima da ne jedu, gdje ih optužuju da previše troše na pivo i cigarete i ljute se na radnike kada ne pristanu na smanjenje plata.