Autor: Tom Balfort, priredila Mirjana Rakela
Novine Nova Gazeta pišu da su čečenske vlasti pritvorile desetke homoseksualnih osoba u „tajni zatvor“, a u prilog tome objavile su svjedočenja žrtava, od kojih je jedan rekao da je bio na ivici samoubojstva jer je zlostavljan zbog seksualne orijentacije.
Ovoj novinskoj priči prethodio je tekst objavljen 1. aprila, po kojem je više od 100 gay muškaraca u većinski muslimanskoj republici uhapšeno u martu, te od kojih su trojica ubijeni. Navode su potvrdili aktivisti za ljudska prava, dok ih je vlast odbacila kao apsolutno netočne.
Šef policije je čak rekao da se radi o „lošoj prvoaprilskoj šali“, dok je glasnogovornik predsjednika Ramzana Kadirova izjavio da u Čečeniji nema homoseksulaca.
„Kada bi i postojali, za njih ne bio bio potreban zatvor, jer bi ih njihova rodbina poslala tamo odakle se ne bi mogli vratiti“, dodao je glasnogovornik čečenskog predsjednika.
Demonstranti bliski ruskim vlastima pokušavaju da spriječe protest u Sankt Peterburgu protiv zlostavljanja homoseksualaca u Čečeniji
Aktivisti ruske LGBT mreže, te organizacije za zaštitu prava u Sankt Peterburgu tvrde da su i prije ovog novinskog teksta imali saznanja o zlostavljanjima u Čečeniji, te da su 29. marta otvorili posebnu telefonsku liniju za pomoć homoseksualcima u Čečeniji.
„Užasno prestrašeni“
Svetlana Zaharova, glasnogovornica ruske mreže kaže da je primljeno više od 10 zahtjeva osoba koje žele napustiti Čečeniju i traže sigurno sklonište. Ti ljudi su zastrašeni, kaže ona i dodaje da su i ranije „evakuirali“ homoseksualce iz Čečenije, te da su jednog uspješno smjestili na sigurnu lokaciju prošle godine.
„Nikada ranije, nigdje u Rusiji se nismo susreli sa informacijama da su stotine ljudi zatvoreni, mučeni, čak i ubijeni. Mislim da je ovo slučaj bez presedana“, rekla je Zaharova.
Predstavnici LGBT organizacija ističu da Kadirov, koji ima podršku Vladimira Putina, uglavnom funkcionira po pravilima koje sam utvrđuje.
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov 3. aprila je novinarima rekao da bi policija trebala provjeriti navode i Nove Gazete, ali da ne može potvrditi da li se vodi istraga. No, savjetovao je građanima da ako imaju primjedbu na rad policije, da se obrate sudovima.
Tanja Lokošina, direktorica Human Rights Watcha za Rusiju, 4. aprila je kritizirala Peskova izbog izostanka oštre osude onoga što se događa žrtvama.
Lokošina je upozorila na ranjivost LGBT osoba u Čečeniji „gdje je homofobija u porastu i sve nasilnija.“
Sukobi na Paradi ponosa u Moskvi, ilustrativna fotografija
Nova Gazeta piše da se kampanja protiv homoseksualaca vodila u dvije faze. Prva je počela oko 20. februara kada je uhapšen muškarac pod djelovanjem narkotika, a na njegovom telefonu bile se fotografije i videa, te kontakti desetaka lokalnih homoseksualaca.
Druga faza je krenula nešto kasnije, nakon što je grupa GayRussia iz Moskve zatražila dozvolu da održi Paradu ponose na sjevernom Kavakazu, ne i u Čečeniji.
Aktivisti su očekivali odbijenicu kako bi slučaj prijavili Evropskom sudu za ljudska prava.
„Tajni zatvori“
Nova Gazeta tvrdi da se homoseksualci drže u tajnom zatvoru u gradu Argun, gdje su premlaćivani i mučeni. Neki su pušteni nakon što su njihove obitelji platile otkupninu, koja je u nekim slučajevima bila toliko visoka, da su morali prodavati stanove. Prema novinskom izvještaju, najmanje trojica homoseksualaca su ubijeni, a za četvrtu smrt još nemaju povrdu.
Ove novine su 4. aprila objavile svjedočanstvo jedne žrtve, sa fotografijama na kojima se vide modrice po cijelom tijelu. Jedan drugi muškarac je ispričao kako ga je policija ucjenjivala da je homoseksualac, te je morao redovito plaćati za njihovu šutnju.
„No, usprkos novcu, s vremena na vrijeme sam privođen u policijsku stanicu gdje su me tukli i mučili. Rugali su mi se i ponižavali me“, svjedoči ovaj čovjek.
On kaže da je čak pokušao odbaciti homoseksualnost, smatrajući je bolešću, oženio se i dobio obitelj. Pobjegao je u Moskvu, no i tamo su ga našli, pretukli i tražili novac za šutnju.
„Želio sam se ubiti. Jedini razlog što se nisam objesio je to što sam našao ljude koji su mi pomogli pobjeći iz zemlje“, govori ovaj čovjek koji ističe da redovito "ide psihologu i da mu je žao što to nije uradio mnogo ranije.“