Rijetke ilustracije koje je nacrtao istraživač koji je skicirao portrete današnje Armenije, Gruzije i Azerbejdžana prije skoro 200 godina.
Nekoliko godina prije nego što je francuski izumitelj Louis Daguerre otvorio doba fotografije u Parizu, talentovani mladi umjetnik i istraživač po imenu Frederic Dubois stigao je na Kavkaz 1831. godine sa skicom i epskom misijom pred sobom.
Dubois, švicarsko-pruski plemić, dobio je blagoslov ruskog cara Nikole I da istraži i nacrta planinsku južnu granicu Ruskog carstva. Ta regija je današnja Armenija, Gruzija i Azerbejdžan.
Frederic Dubois (1798.-1850.) je bio iz Neuchatela, u današnjoj Švicarskoj, i govorio je francuski jezik. Osim Kavkaza, Dubois je mnogo putovao po Krimu.
O njegovom životu malo se zna. Ali tokom tri godine koje je proveo putujući Kavkazom - ponekad pod optužbom da je špijun - bio je toliko vrstan crtač sa svojim olovkama i blokovima za skice da se vratio u Evropu sa dovoljno materijala za putopis kojim je ispunjeno 11 tomova. To je uključivalo pet ogromnih "atlasa" sa pregršt ilustracija.
Naslovna stranica jednog od tomova koje je Radiju Slobodna Evropa dostavila Nacionalna parlamentarna biblioteka Gruzije
Duboisove knjige danas su izuzetno rijetke i pažljivo se čuvaju. Godine 2017. puna zbirka njegovog putopisa sa Kavkaza prodana je na aukciji za više od 154.000 dolara. Prema izvještajima, tri toma atlasa čuvaju se u ruskim muzejima, a jedan tom o kojem kruže misteriozne priče, čuva se u maloj biblioteci u otcijepljenoj gruzijskoj regiji Abhaziji.
Radio Slobodna Evropa je uspio doći do tri skenirane ilustracije atlasa iz Nacionalne parlamentarne biblioteke Gruzije. Zahvaljujući osoblju te biblioteke, ove fascinantne slike Kavkaza koje pokazuju kako je izgledao prije gotovo 200 godina su kristalno jasne.
*Lokacije su označene prema trenutnim granicama na Kavkazu
Pogled sa erevanske tvrđave prema Araratskoj ravnici i dalekoj planini Ararat. Danas fabrika rakije stoji umjesto srušene tvrđave na kojoj je stajao Dubois kako bi skicirao ovaj krajolik.
Dva muškarca ispod minareta Šamkir u Azerbejdžanu. Navodno je zdanje, koje se urušilo nešto prije 1861. godine, bilo visoka 60 metara. Vjeruje se da je služilo kao vojna osmatračnica, a izgrađena je oko 11. vijeka.
Objekti koje je Dubois opisao kao "perzijski" u azerbejdžanskoj enklavi Nahčivan. U pozadini se "piramide planine Ararat veličanstveno uzdižu". Istraživač je primijetio da je "otkako sam otputovao u [Nahčivan], strašan zemljotres 20. juna 1840. oborio je ova dva spomenika. Oni sada postoje samo na mojim crtežima."
Armenski manastir Geghard, kojeg je uokvirio krševiti pejzaž. Dubois je to mjesto nazvao "jednom od najluđih dolina velike Armenije", ističući da se usamljeni manastir "svidio monasima pustinjacima koji su se odrekli svijeta". Dubois je tvrdio da su monasi na tom mjestu čuvali i vrh rimskog koplja kojim je Isus bio proboden "i komad Noine arke".
Katedrala Pitsunda, u otcijepljenoj regiji Gruzije, Abhaziji. Mladi umjetnik primijetio je da je ruski car Nikola I naredio obnovu ove crkve, ali "sam nacrtao kakva je bila prije popravke. Krov se raspada, a kupola je prekrivena stablima nara."
Pogled na srušeni grad Julfa u Nahčivanu. Armenski istraživač Simon Maghakian, koji je opsežno proučavao ovo područje, rekao je za Radio Slobodna Evropa da se čini da je skica napravljena s ruba poznatog armenskog groblja u Julfi kojeg je devastirala azerbejdžanska vojska 2005. godine.
Maghakian tvrdi da je čak i neumorni Dubois možda bio zatrpan količinom detalja koje je trebao skicirati u složeno izrezbareno kamenje poznato kao hačkari.
"Ono što je umjetnik uradio je da pokaže samo jedan od nekoliko hiljada hačkar, kako bi pomogao gledaocu da ga više cijeni", kaže Maghakian. "Mora da je bilo iscrpljujuće iskustvo stajati usred najveće svjetske šume hačkara i pokušati je skicirati."
Detaljan crtež jednog od kamenih ovnova sa groblja Julfa koji je obilježio neke grobove. Postoji još samo nekoliko ovih misterioznih kamenih oblika.
Ruševine katedrale Bagrati u gradu Kutaisi na zapadu Gruzije. Zgradu su "Turci razorili 1691. godine", napisao je Dubois, "te digli u zrak tvrđavu i okolne zgrade".
Dubois opisuje katedralu kao "spoj bizantijskog i armenskog stila".
U sažetku opisa koji bi mogao uznemiriti neke gruzijske čitaoce, umjetnik je tvrdio: "Bizantijski stil usvojen je za enterijer, dok je eksterijer bilo imitacija armenskog stila".
Još jedan ugao katedrale Bagrati. Danas bi objekat po Duboisovoj skici bio jedva prepoznatljiv. Ova znamenitost je potpuno obnovljena i uzdiže se sa centralnog brda iznad Kutaisija.
Pogled na region Nagorno-Karabah sa visokim liticama u pozadini. Ovo područje je bilo poprište smrtonosnih borbi između azerbejdžanskih i etničkih armenskih snaga, uključujući i tokom intenzivne eskalacije odnosa 2020. godine.
Most preko rijeke Debed, koji danas označava dio granice između Gruzije i Armenije.
Čini se da je Dubois bio očaran ovim mostom, opisujući njegova "dva balkona ovješena nad rijekom", omogućujući "uživanje u svježini njene struje".
"Prije je tamo postojalo selo koje je kralj osnovao kako bi putnici mogli pronaći hranu", napisao je istraživač. "Danas tu nema ničega, nema sela, nema karavan-saraja. Ostao je samo most. Njegova dužina je 400 stopa, a širina 14 stopa".
Armenski monasi u ogrtačima sa kapuljačom razgovaraju na katedrali Etčmiadzin, oko 20 kilometara zapadno od Erevana. Objekat je do dan-danas ostao isti i mnogi historičari ga zovu najstarijom katedralom na svijetu.
Crkva u Ahalciheu, na jugu Gruzije
"Seriju crteža zatvaram spomenicima u armenskom stilu sa armenskom crkvom, koja je izgrađena na vrhu grada Ahalcihea, na mjestu gdje su se Turci najjače branili prilikom zauzimanja grada 1828. godine", napisao je Dubois. "Rupe koje se mogu vidjeti na zidovima načinili su topovi tokom opsade grada."
Dubois se vratio u Evropu 1834. Nakon objave njegovih knjiga o toj regiji, dobio je zlatnu medalju Francuskog geografskog društva i Orden svetog Stanislava. Ruski car mu je takođe poklonio veliki iznos novca. Svoje posljednje godine proveo je na arheološkim istraživanjima širom Evrope. Umro je 1850. godine u 51. godini.