Piše: Slavenka Drakulić (The Guardian); prevela: Ena Stevanović
Godinu nakon njegovog uhićenja, bivši general bosanskih Srba Ratko Mladić koji je optužen po jedanaest tačaka optužnice za ratne zločine, napokon se suočava sa pravdom na međunarodnom Haškom sudu za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji.
Optužbe protiv njega su vrlo ozbiljne, uključujući i optužbu za genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995.godine. Tužiteljstvo će pokušati dokazati da je Mladić naredio ubojstvo osam hiljada muškaraca nakon pada bošnjačke enklave.
Ukoliko ste očekivali da će se Mladić pokajati za nešto što se smatra najvećim zločinom u Europi nakon Drugog svjetskog rata, to se nije desilo. Umjesto toga vidjeli smo palac gore, aplauz i sarkastični osmijeh za javnost. Nema kajanja, ne kod ovog čovjeka. Naprotiv, iz njegovog ponašanja bismo se mogli zapitati da li ovaj starac u potpunosti razumije ono što je uradio.
Možda sve savršeno razumije i želi podsjetiti svijet da bi to isto ponovo učinio.
Kao i drugi optuženi ratni zločinac Slobodan Milošević, Mladić očito uživa u teatarskim gestama. U srijedu mu je pružena jedna takva prilika. Televizijske kamere su ga prikazale kako ulazi sa pompom kao da je to njegov trenutak slave.
Kamere su također zabilježile zlobni smiješak na njegovom licu kojim je iskazao svoj prezir prema Haškom tribunalu. Isto kao i Milošević, on je želio pokazati da ne priznaje te sudije i da prezire sve one koji su došli da ga vide na koljenima. No, Mladić nije bio samo prkosan, bio je i bestidan.
Kamere nisu snimile ovu gestu, ali su ga novinari i javnost u sudnici vidjeli kako povlači prstom preko grla, kao nožem, u znaku prijetnje. To je navodno bila njegova reakcija na provokaciju iz prostorije u kojoj je, kako je znao, bilo 25 ljudi iz Bosne, a među njima i žene Srebrenice.
Jedno je kad vam neko tako prijeti na ulici, a nešto potpuno drugo je kad to dolazi od čovjeka koji je možda izazvao smrt vašeg maloljetnog sina u masovnom pokolju koji je naredio. Naravno da je ta gesta izazvala bijes među njima. Kako se usuđuje? Kako je moguće da im se ovaj čovjek ne samo smije u lice, već i da im prijeti u sudnici na svom vlastitom suđenju?
Bosanci koji su vidjeli tu gestu, ne mogu je protumačiti kao ponašanje luđaka. Njegova gesta ne govori samo o pojedinačnom činu ubojstva, već govori o politici etničkog čišćenja: istrijebili smo vas i učiniti ćemo to opet.
Iako je prošlo 17 godina od genocida u Srebrenici, taj događaj bi trebao izazvati jezu kod svakog ko živi u državama bivše Jugoslavije, od onih koji su preživili rat do onih koji su rođeni nakon njega. Jer to znači da rat nije završen.
Prkos je danas jedino što je preostalo Ratku Mladiću isto kao što je nemoćni bijes jedino što je preostalo ljudima iz Bosne koji nisu mogli vjerovati svojim očima kad su ga vidjeli kako povlači prstom preko grla u djeliću sekunde. Ali šta je ostalo nama i ostatku svijeta? Nije dovoljno biti šokiran. Ali spriječiti da se to ponovo desi moglo bi biti dovoljno.
Detaljno razmotriti trenutnu situaciju u Bosni i Hercegovini bi mogao biti pravi način za to. Onda bi se Mladićevoj prijetnji pripisalo drugačije značenje. Sigurno ne ono koje je on želio.
Godinu nakon njegovog uhićenja, bivši general bosanskih Srba Ratko Mladić koji je optužen po jedanaest tačaka optužnice za ratne zločine, napokon se suočava sa pravdom na međunarodnom Haškom sudu za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji.
Optužbe protiv njega su vrlo ozbiljne, uključujući i optužbu za genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995.godine. Tužiteljstvo će pokušati dokazati da je Mladić naredio ubojstvo osam hiljada muškaraca nakon pada bošnjačke enklave.
Ukoliko ste očekivali da će se Mladić pokajati za nešto što se smatra najvećim zločinom u Europi nakon Drugog svjetskog rata, to se nije desilo. Umjesto toga vidjeli smo palac gore, aplauz i sarkastični osmijeh za javnost. Nema kajanja, ne kod ovog čovjeka. Naprotiv, iz njegovog ponašanja bismo se mogli zapitati da li ovaj starac u potpunosti razumije ono što je uradio.
Možda sve savršeno razumije i želi podsjetiti svijet da bi to isto ponovo učinio.
Kao i drugi optuženi ratni zločinac Slobodan Milošević, Mladić očito uživa u teatarskim gestama. U srijedu mu je pružena jedna takva prilika. Televizijske kamere su ga prikazale kako ulazi sa pompom kao da je to njegov trenutak slave.
Kamere su također zabilježile zlobni smiješak na njegovom licu kojim je iskazao svoj prezir prema Haškom tribunalu. Isto kao i Milošević, on je želio pokazati da ne priznaje te sudije i da prezire sve one koji su došli da ga vide na koljenima. No, Mladić nije bio samo prkosan, bio je i bestidan.
Kamere nisu snimile ovu gestu, ali su ga novinari i javnost u sudnici vidjeli kako povlači prstom preko grla, kao nožem, u znaku prijetnje. To je navodno bila njegova reakcija na provokaciju iz prostorije u kojoj je, kako je znao, bilo 25 ljudi iz Bosne, a među njima i žene Srebrenice.
Jedno je kad vam neko tako prijeti na ulici, a nešto potpuno drugo je kad to dolazi od čovjeka koji je možda izazvao smrt vašeg maloljetnog sina u masovnom pokolju koji je naredio. Naravno da je ta gesta izazvala bijes među njima. Kako se usuđuje? Kako je moguće da im se ovaj čovjek ne samo smije u lice, već i da im prijeti u sudnici na svom vlastitom suđenju?
Bosanci koji su vidjeli tu gestu, ne mogu je protumačiti kao ponašanje luđaka. Njegova gesta ne govori samo o pojedinačnom činu ubojstva, već govori o politici etničkog čišćenja: istrijebili smo vas i učiniti ćemo to opet.
Iako je prošlo 17 godina od genocida u Srebrenici, taj događaj bi trebao izazvati jezu kod svakog ko živi u državama bivše Jugoslavije, od onih koji su preživili rat do onih koji su rođeni nakon njega. Jer to znači da rat nije završen.
Prkos je danas jedino što je preostalo Ratku Mladiću isto kao što je nemoćni bijes jedino što je preostalo ljudima iz Bosne koji nisu mogli vjerovati svojim očima kad su ga vidjeli kako povlači prstom preko grla u djeliću sekunde. Ali šta je ostalo nama i ostatku svijeta? Nije dovoljno biti šokiran. Ali spriječiti da se to ponovo desi moglo bi biti dovoljno.
Detaljno razmotriti trenutnu situaciju u Bosni i Hercegovini bi mogao biti pravi način za to. Onda bi se Mladićevoj prijetnji pripisalo drugačije značenje. Sigurno ne ono koje je on želio.