Sa aspekta poštivanja ljudskih prava, Bosna i Hercegovina se nalazi čak i iza Bjelorusije. Čulo se to tokom konferencije pod nazivom "Uzajamno razumijevanje i tolerancija", koju su u Mostaru organizirali Vijeće za štampu BiH i Ured Vijeća Evrope u Bosni i Hercegovini.
Na konferenciji se uz ostalo govori o ljudskim pravima u BiH, razumijevanju među religijskim zajednicama, govoru mržnje, te poštivanju prava marginaliziranih grupa i LGBT populacije.
U radu skupa, inače, učestvuju brojni ugledni javni i društveni radnici, predstavnici vjerskih zajednica, univerzitetski profesori, aktivisti nevladinog sektora, predstavnici institucija i novinari.
Stanje ljudskih prava u BiH je katastrofalno. Ono potječe iz srži sadašnjeg sistema koji vlada u BiH, a to se prije svega odnosi na sami Ustav koji daje prednost konstitutivnim narodima.
"Dejtonski ustav BiH je u suštini diskriminatorski. Osim one preambule, gdje su pobrojane konvencije o ljudskim pravima, svi drugi članovi se ne slažu – jednostavno – s tim", kaže prof. dr. Miodrag Živanović sa Univerziteta u Banja Luci.
Posljedica svega je stanje ljudskih prava na terenu što, kako navodi Živanović, ilustrira sljedeća činjenica:
"Evo nedavno su objavljeni podaci da je BiH, sa stanovišta ljudskih prava, čak iza Bjelorusije. Prema tome, mi smo posljednji na dnu dna, a eto zato smo zbog ovih instaliranih podjela i drugo što se te podjele stalno produbljuju, svaki dan".
, Ustav čak ni konstitutivnim narodima ne garantira ravnopravnost, u zavisnosti od toga gdje pojedinac živi.
"Jer smo mi, definitivno, u jednom momentu većina, čim pređemo neku granicu smo manjina", rekla je Senada Sabitović-Karić iz Federalnog Ministarstva za izbjeglice i raseljene.
Govor mržnje u novim oblicima
Posebno zabrinjava činjenica što je stanje ljudskih prava u BiH daleko od onoga što se garantira zakonom. Štaviše, manjinske grupe su marginalizirane ne samo u zakonu, nego i u odnosu društva prema njima, istakli su neki od učesnika skupa.
"Mislim da su elementarna ljudska prava velikog broja ljudi ugrožena i to čini mi se najvećeg broja građana BiH", ocijenjuje Svetlana Broz iz nevladine organizacije Gariwo.
Dijaloga među vjerskim zajednicama ima, slažu se njihovi zvaničnici, no to očito nije dovoljno.
"Naravno, treba mnogo, mnogo truda, mnogo više rada u čitavoj našoj zemlji, ne samo od vjerskih zajednica, nego uopšte od svih", ističe Iguman manastira Žitomislić kod Mostara, Danilo Pavlović.
Što se tiče medija, govora mržnje kao takvog više nema, no on se sada – zahvaljujući neodgovornim političarima - pojavljuje u nešto drugom obliku.
"Mi imamo problem sa činjenicom da se zapravo govor mržnje širi u nekim novim oblicima, ja bih rekao zamaskiranim oblicima, koje onda postaju vijesti dana, a mediji u trci za tiražom, za gledanošću, za brojem klikova na interentu, naravno, posežu za takvim bombastičnim izjavama i imamo to što imamo", navodi novinar i analitičar Faruk Kajtaz.
Na konferenciji se uz ostalo govori o ljudskim pravima u BiH, razumijevanju među religijskim zajednicama, govoru mržnje, te poštivanju prava marginaliziranih grupa i LGBT populacije.
U radu skupa, inače, učestvuju brojni ugledni javni i društveni radnici, predstavnici vjerskih zajednica, univerzitetski profesori, aktivisti nevladinog sektora, predstavnici institucija i novinari.
Stanje ljudskih prava u BiH je katastrofalno. Ono potječe iz srži sadašnjeg sistema koji vlada u BiH, a to se prije svega odnosi na sami Ustav koji daje prednost konstitutivnim narodima.
"Dejtonski ustav BiH je u suštini diskriminatorski. Osim one preambule, gdje su pobrojane konvencije o ljudskim pravima, svi drugi članovi se ne slažu – jednostavno – s tim", kaže prof. dr. Miodrag Živanović sa Univerziteta u Banja Luci.
Posljedica svega je stanje ljudskih prava na terenu što, kako navodi Živanović, ilustrira sljedeća činjenica:
"Evo nedavno su objavljeni podaci da je BiH, sa stanovišta ljudskih prava, čak iza Bjelorusije. Prema tome, mi smo posljednji na dnu dna, a eto zato smo zbog ovih instaliranih podjela i drugo što se te podjele stalno produbljuju, svaki dan".
, Ustav čak ni konstitutivnim narodima ne garantira ravnopravnost, u zavisnosti od toga gdje pojedinac živi.
"Jer smo mi, definitivno, u jednom momentu većina, čim pređemo neku granicu smo manjina", rekla je Senada Sabitović-Karić iz Federalnog Ministarstva za izbjeglice i raseljene.
Govor mržnje u novim oblicima
Posebno zabrinjava činjenica što je stanje ljudskih prava u BiH daleko od onoga što se garantira zakonom. Štaviše, manjinske grupe su marginalizirane ne samo u zakonu, nego i u odnosu društva prema njima, istakli su neki od učesnika skupa.
"Mislim da su elementarna ljudska prava velikog broja ljudi ugrožena i to čini mi se najvećeg broja građana BiH", ocijenjuje Svetlana Broz iz nevladine organizacije Gariwo.
Dijaloga među vjerskim zajednicama ima, slažu se njihovi zvaničnici, no to očito nije dovoljno.
"Naravno, treba mnogo, mnogo truda, mnogo više rada u čitavoj našoj zemlji, ne samo od vjerskih zajednica, nego uopšte od svih", ističe Iguman manastira Žitomislić kod Mostara, Danilo Pavlović.
Što se tiče medija, govora mržnje kao takvog više nema, no on se sada – zahvaljujući neodgovornim političarima - pojavljuje u nešto drugom obliku.
"Mi imamo problem sa činjenicom da se zapravo govor mržnje širi u nekim novim oblicima, ja bih rekao zamaskiranim oblicima, koje onda postaju vijesti dana, a mediji u trci za tiražom, za gledanošću, za brojem klikova na interentu, naravno, posežu za takvim bombastičnim izjavama i imamo to što imamo", navodi novinar i analitičar Faruk Kajtaz.