Marija Arnautović i Centar za istraživačko novinarstvo
Primjeri škola u Brčko distriktu i Podrinju pokazuju da djeca iz tri etničke grupe u BiH mogu zajedno pohađati nastavu na različitim jezicima i nacionalnim programima obrazovanja. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo u moru loših primjera prije svega u obrazovanju u Bosni i Hercegovini pronašli su one pozitivne, koji nam govore da kada se nešto zaista želi, to se može i uraditi. U mjestima gdje politika pravi podjele, jedina nada da djeca upoznaju jedna druge su prosvjetni radnici ili nevladine organizacije koje to čine na svoju ruku.
U prvom razredu Četvrte osnovne škole u Brčkom je sedamnaest prvačića i sa školske table prepisuju slova koje je ispisala učiteljica Milica Jurić. Na jednoj polovini table slova su ispisana latiničnim, a na drugoj ćiriličnim pismom. Djeca nisu zbunjena, već marljivo zapisuju svoja prva slova, kaže učiteljica.
Kada su na jesen prošle godine roditelji upisivali prvačiće u Brčko Distiktu izjasnili su se na kojem jeziku i pismu žele obrazovanje za svoju djecu. Srbi su uglavnom birali srpski jezik i ćirilicu kao prvo pismo za svoju djecu, dok su Bošnjaci i Hrvati birali latinicu, odnosno bosanski i hrvatski jezik.
“Mi pitamo sve učenike i roditelje, znači osnovni je temelj da moramo ići sa upitnikom prema roditelju i učeniku. I oni kažu: Ja želim da moje dijete dobije diploma na hrvatskom jeziku, ja želim da moje dijete dobije diploma na srpskom ili bosanskom jeziku. I mi to ispoštujemo”, kaže direktor Javne ustanove Četvrta osnovna škola Brčko Marijan Marjančević.
Međutim, djeca ne vode računa o programima i uče sve. Učiteljica u istoj školi, Bosa Stević kaže da mnogi već znaju oba pisma i pomažu jedni drugima.
“Sjede skupa, druže se, odrastaju zajedno bez ikakvih barijera”, naglašava učiteljica Stević.
U Brčkom ima 20 osnovnih i srednjih škola. Predstavnica Odjeljenja za obrazovanje Vlade Distrikta Brčko Mara Matkić kaže da je brčanski model jedinstven po tome što je pokupio najbolje iz tri obrazovna sistema i napravio jedan.
“Obrazovni model Brčko distrikta je veoma poseban i veoma specifičan, on se zasniva na integraciji postojeća tri modela koja su bila prije osnivanja Brčko Distrikta, ali ono što je bilo posebno važno to je da se ovdje ne vidi segregacija i ne vidi se asimilacija”, navodi Mara Matkić.
Zajedničke aktivnosti
Još jedan pozitivan primjer u obrazovnom sistemu BiH novinari CIN-a pronašli su u bratunačkim mjestima Kravica i Konjević Polje. Prosvjetni radnici Osnovne škole Petar Kočić bore se protiv podjela u obrazovnom sistemu. Sjedište škole je u Kravici, gdje stotinjak učenika sluša predavanje po srpskom nastavnom planu i programu. Škola ima područno odjeljenje i u Konjević Polju. Tamo oko 140 učenika nastavu sluša po bosanskom planu i programu.
Školske zgrade su udaljene oko 10 kilometara. Ista je administracija i isti prosvjetni radnici predaju na dva nastavna plana i programa.
Iako su pohađaju istu školu, djeca su se rijetko sastajala i malo znala jedna o drugima. Kako bi se to promijenilo, Udruženje Nansen dijalog iz Sarajeva iniciralo je vannastavne aktivnosti iz informatike, engleskog, folklora i sportskih sekcija.
“Ovo je jedinstvena prilika da djeca rade zajedno, pošto je postojao nekad problem te saradnje između škola u Konjević Polju i Kravici, ovo je jedan od načina na koji uspijevamo da povežemo tu djecu”, kaže Neđo Petrović, nastavnik engleskog jezika.
Lejla Čehić učenica je osmog razreda i došla je iz Konjević Polja u Kravicu da sluša engleski.
“Zajedno imamo isti cilj – da naučimo nešto novo i da ponovimo što smo naučili, jer svi ćemo mi odrasti i moraćemo imati neki cilj u životu i moramo ga ostvariti, I ne moramo gledati sad tu vjeroispovijest”, kaže Lejla.
Projekt je organizovan tako što se vannastavne aktivnosti održavaju za svu zainteresiranu djecu naizmjenično u zgradama u Kravici i Konjević Polju. S obzirom da ne postoji uređen prijevoz između ovih mjesta, direktor škole i nastavnici svojim autima prevoze djecu iz jedne u drugu školu.
“Svi ti protekli događaji nisu ostavili pozitivnu sliku i iz tih razloga bile su bojazni kako će se prihvatiti djeca jedne nacionalnosti u sredini druge nacionalnosti. Normalno da je tu bilo bojazni roditelja, ali kad su vidjeli da su naše iskrene namjere i naši ciljevi da se djeca međusobno zbližavaju, druže, oni su sami to i prihvatili”, kaže direktor.
Bojan Mlađenović, učenik osmog razreda, i Ibrahim Osmanović, učenik sedmog razreda, idu zajedno na folklor. To su rijetki trenuci koje u školi provode skupa, jer Bojan pohađa školu u Kravici, a Ibrahim u Konjević Polju. Oni su najbolji prijatelji već nekoliko godina.
Kažu da, kad se druže, ne osjete da su različite nacionalnosti, a na pitanje po čemu znaju da su različite nacionalnosti odgovaraju: “Po imenima, po prezimenima, praznicima”. O tome da li im i šta znači to što su različite nacionalnosti kažu:
“To nama ne znači ništa, mi smo drugovi, tako ćemo i ostati”
Primjeri škola u Brčko distriktu i Podrinju pokazuju da djeca iz tri etničke grupe u BiH mogu zajedno pohađati nastavu na različitim jezicima i nacionalnim programima obrazovanja. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo u moru loših primjera prije svega u obrazovanju u Bosni i Hercegovini pronašli su one pozitivne, koji nam govore da kada se nešto zaista želi, to se može i uraditi. U mjestima gdje politika pravi podjele, jedina nada da djeca upoznaju jedna druge su prosvjetni radnici ili nevladine organizacije koje to čine na svoju ruku.
U prvom razredu Četvrte osnovne škole u Brčkom je sedamnaest prvačića i sa školske table prepisuju slova koje je ispisala učiteljica Milica Jurić. Na jednoj polovini table slova su ispisana latiničnim, a na drugoj ćiriličnim pismom. Djeca nisu zbunjena, već marljivo zapisuju svoja prva slova, kaže učiteljica.
Milica Jurić, foto: cin.ba
“Svi oni sjede u istom odeljenju, u isto vrijeme uče i abecedu i azbuku, nastava se izvodi na dva pisma i tri jezika. Svako piše svoje pismo i svako govori svoj jezik”, kaže učiteljica Jurić.Kada su na jesen prošle godine roditelji upisivali prvačiće u Brčko Distiktu izjasnili su se na kojem jeziku i pismu žele obrazovanje za svoju djecu. Srbi su uglavnom birali srpski jezik i ćirilicu kao prvo pismo za svoju djecu, dok su Bošnjaci i Hrvati birali latinicu, odnosno bosanski i hrvatski jezik.
“Mi pitamo sve učenike i roditelje, znači osnovni je temelj da moramo ići sa upitnikom prema roditelju i učeniku. I oni kažu: Ja želim da moje dijete dobije diploma na hrvatskom jeziku, ja želim da moje dijete dobije diploma na srpskom ili bosanskom jeziku. I mi to ispoštujemo”, kaže direktor Javne ustanove Četvrta osnovna škola Brčko Marijan Marjančević.
Međutim, djeca ne vode računa o programima i uče sve. Učiteljica u istoj školi, Bosa Stević kaže da mnogi već znaju oba pisma i pomažu jedni drugima.
“Sjede skupa, druže se, odrastaju zajedno bez ikakvih barijera”, naglašava učiteljica Stević.
U Brčkom ima 20 osnovnih i srednjih škola. Predstavnica Odjeljenja za obrazovanje Vlade Distrikta Brčko Mara Matkić kaže da je brčanski model jedinstven po tome što je pokupio najbolje iz tri obrazovna sistema i napravio jedan.
“Obrazovni model Brčko distrikta je veoma poseban i veoma specifičan, on se zasniva na integraciji postojeća tri modela koja su bila prije osnivanja Brčko Distrikta, ali ono što je bilo posebno važno to je da se ovdje ne vidi segregacija i ne vidi se asimilacija”, navodi Mara Matkić.
Zajedničke aktivnosti
Još jedan pozitivan primjer u obrazovnom sistemu BiH novinari CIN-a pronašli su u bratunačkim mjestima Kravica i Konjević Polje. Prosvjetni radnici Osnovne škole Petar Kočić bore se protiv podjela u obrazovnom sistemu. Sjedište škole je u Kravici, gdje stotinjak učenika sluša predavanje po srpskom nastavnom planu i programu. Škola ima područno odjeljenje i u Konjević Polju. Tamo oko 140 učenika nastavu sluša po bosanskom planu i programu.
Školske zgrade su udaljene oko 10 kilometara. Ista je administracija i isti prosvjetni radnici predaju na dva nastavna plana i programa.
Savo Milošević, foto: cin.ba
“U školi radi jedinstven nastavni kadar, različite nacionalne strukture, u koji su uključeni i Srbi i Bošnjaci. Nastavni kadar isti djelimično radi i u Kravici i u Konjević Polju, zavisno znači od predmeta koji predaje”, navodi direktor škole Savo Milošević.Iako su pohađaju istu školu, djeca su se rijetko sastajala i malo znala jedna o drugima. Kako bi se to promijenilo, Udruženje Nansen dijalog iz Sarajeva iniciralo je vannastavne aktivnosti iz informatike, engleskog, folklora i sportskih sekcija.
“Ovo je jedinstvena prilika da djeca rade zajedno, pošto je postojao nekad problem te saradnje između škola u Konjević Polju i Kravici, ovo je jedan od načina na koji uspijevamo da povežemo tu djecu”, kaže Neđo Petrović, nastavnik engleskog jezika.
Lejla Čehić učenica je osmog razreda i došla je iz Konjević Polja u Kravicu da sluša engleski.
“Zajedno imamo isti cilj – da naučimo nešto novo i da ponovimo što smo naučili, jer svi ćemo mi odrasti i moraćemo imati neki cilj u životu i moramo ga ostvariti, I ne moramo gledati sad tu vjeroispovijest”, kaže Lejla.
Projekt je organizovan tako što se vannastavne aktivnosti održavaju za svu zainteresiranu djecu naizmjenično u zgradama u Kravici i Konjević Polju. S obzirom da ne postoji uređen prijevoz između ovih mjesta, direktor škole i nastavnici svojim autima prevoze djecu iz jedne u drugu školu.
“Svi ti protekli događaji nisu ostavili pozitivnu sliku i iz tih razloga bile su bojazni kako će se prihvatiti djeca jedne nacionalnosti u sredini druge nacionalnosti. Normalno da je tu bilo bojazni roditelja, ali kad su vidjeli da su naše iskrene namjere i naši ciljevi da se djeca međusobno zbližavaju, druže, oni su sami to i prihvatili”, kaže direktor.
Bojan Mlađenović, učenik osmog razreda, i Ibrahim Osmanović, učenik sedmog razreda, idu zajedno na folklor. To su rijetki trenuci koje u školi provode skupa, jer Bojan pohađa školu u Kravici, a Ibrahim u Konjević Polju. Oni su najbolji prijatelji već nekoliko godina.
Kažu da, kad se druže, ne osjete da su različite nacionalnosti, a na pitanje po čemu znaju da su različite nacionalnosti odgovaraju: “Po imenima, po prezimenima, praznicima”. O tome da li im i šta znači to što su različite nacionalnosti kažu:
“To nama ne znači ništa, mi smo drugovi, tako ćemo i ostati”