Priča o Ani Frank bazirana na njenom dnevniku u formatu stripa tokom marta mjeseca izbačena je iz školske biblioteke jedne srednje škole na Floridi na zahtjev konzervativne grupe roditelja koji su rekli da "eksplicitno seksualni" sadržaji umanjuju značaj holokausta.
Sporni crteži na koje su stavljene primjedbe prikazuju Anu Frank, glavnu protagonistkinju, kako hoda po parku očarana skulpturama nagih žena dok se u drugoj sceni odvija dijalog u kojem sa prijateljem razgovara o pokazivanju grudi.
Ko je Ana Frank?
Četiri godine nakon što je iz popisa preporučene lektire u Hrvatskoj izbačen Dnevnik Ane Frank pitali smo srednjoškolce iz Zagreba – Ko je Ana Frank?
"Bila je Židovka. U to vrijeme se hvatalo Židove zato jel se mislilo da nisu bili ljudi", rekao je Leon Molan, učenik drugog razreda Grafičke škole u Zagrebu, dodajući kako je na preporuku majke pročitao Dnevnik Ane Frank.
Danea Obratov
Danea Obratov, učenica trećeg razreda Gimnazije Tituša Brezovačkog iz Zagreba kaže: "Nisam baš pročitala cijelu knjigu, ali razrađivali smo taj Dnevnik dva tjedna, pa znam da je ona bila za vrijeme Drugog svjetskog rata, znam da je ona pisala o stvarima koje su se događale u Njemačkoj".
"Sjećam se da je taj njezin Dnevnik bio jako dirljiv i jako zapravo normalan i stvarno ima dijelova koji su praktički normalan tinejdžerski život, ali onda se svako malo prekine tim nacizmom i skrivanjem", rekla je Kira Vlašić, učenica četvrtog razreda XV gimnazije u Zagrebu.
Kira Vlašić
"Nisam čitao knjigu. Njen Dnevnik nismo imali u lektiri pa ni ne znam kako znam za nju. Mislim da je to opća kultura", rekao je Jan Fabijanić, učenik trećeg razreda X gimnazije "Ivan Supek" iz Zagreba.
*Sa srednjoškolcima iz Zagreba razgovarao Enis Zebić
Uprava srednje škole u gradu Vero Beach je nakon primjedbi grupe Moms for Liberty (Mame za slobodu) uklonila stripovsku verziju adaptacije Dnevnika Ane Frank sa polica školske biblioteke.
Grafički roman autora Arija Folmana i Davida Polonskog adaptacija je priče bazirane na Dnevniku Ane Frank i objavljen je 2018. Nije nevažna napomena da su roditelji Polonskog preživjeli holokaust i da je grafički roman dobio autorizaciju Fondacije Ana Frank iz Bazela.
Ipak, treba reći i to da su druge knjige o Ani Frank ostale u školskoj biblioteci srednje škole gradića Vero Beach u saveznoj državi Florida.
Dnevnik jevrejske tinejdžerke objavljen je 1947. godine, nekoliko godina nakon što je ona nastradala u koncentracionom logoru i postao je klasično štivo koje se često nalazi u školskim lektirama.
Demokratizacija ili zloupotreba u školi?
Na pitanje šta govori ovaj slučaj izbacivanja jedne knjige iz školske biblioteke urednik izdavačke kuće Fabrika knjiga i kolumnista portala Peščanik, Dejan Ilić za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže kako je to "priča o tome da škola mora da se demokratizuje".
Gledano iz perspektive Zapadnog Balkana, navodi Ilić, čudno je da roditelji mogu da odlučuju o tome šta će se učiti u školama jer takva pravila ne važe "u ovim našim državama gde roditelji nemaju nikakvog uticaja na kreiranje školskih programa".
Ovaj primjer bi se mogao i pozitivno posmatrati iz razloga što su roditelji uključeni u odabir školskih sadržaja. Međutim, druga strana medalje je problem "zloupotrebe" na koju ukazuje Ilić.
"Vidimo da je to zloupotreba demokratskih instrumenata ili demokratskih načina odlučivanja i zapravo je gušenje elementarnih prava i vrednosti", kaže Ilić podsjećajući na, ne tako davni slučaj "protjerivanja" grafičkog romana o holokaustu 'Maus' koji je savezna država Tenesi izbacila iz nastavnog programa u januaru 2022. Navedeni razlozi za taj potez bili su "vulgarnost i golotinja" prikazani u stripu Arta Špigelmana.
Pročitajte i ovo: Američki konzervativci 'protjeruju' strip o holokaustu iz škola'Maus' je 1992. dobio Pulicerovu nagradu i bazira se na životu autorovih roditelja koji su kao poljski Jevreji preživjeli nacistički logor tokom Drugog svjetskog rata.
Takođe je slična sudbina zadesila još jedan grafički roman na koji podsjeća Ilić, 'Persepolis', iranske autorke Marjane Satrapi koji priča priču o odrastanju tokom Iranske revolucije (1979.).
Persepolis je nakon objavljivanja u Francuskoj dobio međunarodna priznanja, ekranizovan je kao animirani film 2007. godine i nominovan za Oskara, a na festivalu u Kanu dobio je Zlatnu palmu. I dalje izaziva kontroverze na Bliskom istoku i zabranjen je u Iranu i Libanonu. Iznenada, 2013. biva povučen iz školskog programa javne škole u Čikagu, a razlozi za to ostaju nejasni do današnjeg dana.
Naslovnica ilustrovanog romana, Persepolis
Ilić kaže da je ovo još jedna "konzervativna reakcija na liberalne školske programe". "Čak mislim da se radi o jednoj vrsti kampanje jer su ti slučajevi učestali."
To pojašnjava time što "radikalno, konzervativno krilo republikanske stranke u SAD ne posustaje u kampanji za bivšeg predsjednika Donalda Trampa, a sada se koriste školski odbori za nametanje svog pogleda na svet i za praktično mobilizaciju članstva i glasača".
U Sjedinjenim Državama studija Udruženja PEN Amerika koje se zalaže za slobodu izražavanja upozorila je na rapidnu ekspanziju cenzure nakon što je 1.145 naslova uklonjeno iz školskih biblioteka ili nastavnih programa.
Od svih naslova koji su bili na meti uklanjanja, trećina se bavila LGBTQ temama, a 22 odsto se bavilo pitanjima rase i rasizma, navodi se u izvještaju iz 2022.
Argument 'seksualno eksplicitno'?
Ilić ukazuje da je značajno to što se u sva tri slučaja isključivanja grafičkih romana (adaptirani Dnevnik Ane Frank, Maus i Persepolis) pominju 'seksualno eksplicitni' sadržaji kako bi se shvatio "ugao onih kojima to smeta".
"To nam zapravo govori da jedan segment ljudskog života mora potpuno da se izbaci iz škole, iz ugla tih ljudi. Da ne postoji, da ljudsko telo ne postoji, da seks ne postoji. Ljudi koji su iz nekog razloga zabrinuti za budućnost svoje dece smatraju da bi škola mogla da ih pokvari, a ono kao oni ispoljavaju svoju zabrinutost uvek se nekako svodi na telo i na seks."
Pročitajte i ovo: Zabranjeno preko hiljadu knjiga u američkim školamaObjašnjavajući zašto u ilustrovanoj adaptaciji Dnevnika Ane Frank, ali i grafičkog romana 'Maus' postoje neke eksplicitne slike koje pokazuju ljudsko tijelo, Ilić kaže:
"To je zato što nas to čini ljudima i onda cela ta tragedija o kojoj govore te priče nas još više pogađa, jer vidimo da su to bila obična ljudska bića kao mi. Obična ljudska bića koja imaju tela kao mi, koja imaju nekakva svoja zadovoljstva i svoje želje isto kao i mi, i ti ljudi su zbrisani sa lica zemlje."
Kako čitati Dnevnik Ane Frank?
Dnevnik Ane Frank postao je jedan od najpoznatijih narativa o holokaustu, pisan iz perspektive tinejdžerke u nenormalnim, surovim okolnostima nacističke okupacije u Holandiji u Amsterdamu. Preveden je na više od 70 jezika.
Nakon što je godinu i po dana živjela zatvorena u kancelariji svog oca, 14-godišnja Ana Frank je pisala o žudnjama obične tinejdžerke da izađe o "pogleda svijet". U Dnevniku je priznavala da zavidi onima koji ulaze u zgradu "s vjetrom u odjeći i hladnim obrazima".
Pročitajte i ovo: Knjige koje ubrzavaju proces prolaska kroz traumuIako, nije jedina hronika Drugog svjetskog rata, Dnevnik Ane Frank približava, posebno mladim ljudima koji odrastaju, teme rata i genocida i to na vrlo specifičan način.
"Dnevnik Ane Frank je u tom smislu za devojčice bio privlačan zato što ona priča o tome kako je dobila menstruaciju. Priča o tome kako se poljubila sa dečakom, priča o tome kako se svađa sa roditeljima, ona je jedna tinejdžerka po svemu. Tu mogu da nalaze veze sa Anom Frank i tu onda mogu da zamisle, pa čekaj malo, ovo je sve isto kao što sam ja. Šta ako bi neko sutra došao i meni zapretio na bilo koji način. Meni, mojim roditeljima, svima koji su mi dragi…", kaže Ilić.
S druge strane, Ilić napominje kako je jako teško mladima dati model za identifikaciju s nekim ko je stradao na način na koji je stradala Ana Frank koja je odvedena u koncentracioni logor. "Deci je jako teško da se identifikuju sa nekim ko nije odrastao, nije dočekao neko zrelo doba i to na jedan grub i nasilan način", kaže Ilić navodeći da je od identifikacije važnije razumijevanje priče.
"Priča o Ani Frank služi, ne da se deca identifikuju, nego da shvate kako nema dobrih razloga da se oduzme tuđi život i da svaki razlog koji je ponuđen kao opravdanje stradanja, zapravo je pogrešan", ukazuje Ilić.
Pročitajte i ovo: Trebaju li hrvatski osnovnoškolci čitati Dnevnik Ane Frank?Čita li se dovoljno o Ani Frank na Zapadnom Balkanu?
Koliko je prisutna priča Ane Frank u državama bivše Jugoslavije govori primjer iz Hrvatske koja je imala drastičnu situaciju 2019. kada je revidiranjem nastavnog programa iz popisa preporučene lektire izbačen Dnevnik Ane Frank. Na ovoj listi naveden je 121 naslov, među njima nije Dnevnik Ane Frank.
Ilić kaže da ne vjeruje kako je lik Ane Frank prisutan na bilo koji značajan način u životima mladih ljudi.
"Ne znam da li ima razloga da se tome čudimo jer mi imamo u svojoj nedavnoj istoriji slične događaje – pa, da li se bavimo time u školama", pita Ilić.
"Možda bi priča o Ani Frank bila dobra za ovdašnje škole da deca shvate koliko je to strašan zločin. Kada bi naučili na primeru Ane Frank, možda bi onda mogli da dobace do toga šta se desilo '90-ih."
Grafički roman dnevnika tinejdžerske žrtve holokausta svakako poziva na propitivanje kako pričati bolne i komplikovane istorijske narative. Ilić naglašava da treba, umjesno brisanja naći "druge alate koji će povući granicu" do koje izražaj nekog djela ima smisla.