Hrvatska policija kazneno je prijavila nekadašnjeg zapovjednika Šešeljevih dobrovoljaca za ratni zločin protiv civila i ratnih zarobljenika u selu Škabrnja u zadarskom zaleđu u jesen 1991. godine. Muškarca iz Loznice u Srbiji, koji je kasnije otišao u Australiju, tereti se po zapovjednoj i izravnoj odgovornosti za ubojstvo 30 hrvatskih civila i 13 ratnog zarobljenika.
Pročitajte i ovo: Mladićevi krvavi tragovi u HrvatskojNekadašnji zapovjednik 2. specijalnog voda Teritorijalne obrane Benkovac, takozvanog "dobrovoljačkog voda" Zoran Tadić kazneno je prijavljen za ubojstvo 30 hrvatskih civila u dobi od 23 do 88 godina i 13 ratnih hrvatskih ratnih zarobljenika u selu Škabrnja u zadarskom zaleđu, 18. studenog 1991. godine. Selo je napadnuto tog dana u zoru kombiniranim snagama 9. korpusa JNA i Teritorijalne obrane pobunjenih Srba pojačanih vodom dobrovoljaca iz Srbije. Nakon slamanja obrane i predaje hrvatskih snaga, civili su istjerani iz podruma i ukupno 43 osobe su mučene i ubijene, a selo razoreno i spaljeno. U "dobrovoljačkom vodu" bile su osobe iz Srbije i Bosne i Hercegovine, kao i nekoliko osoba sa zadarskog područja.
"Ovo je najznačajnije kriminalističko istraživanje ratnih zločina provedeno na području zadarske Policijske uprave, jer je upravo ovaj – tada 32-godišnjak – izravno odgovoran za mučenja, zlostavljanja i ubijanje 43 Škabrnjana u čijim ubojstvima je uz svoje dobrovoljce i sam sudjelovao", kaže voditelj službe kriminalističke policije u Policijskoj upravi zadarskoj Bore Mršić.
O tom danu je pred osam godina za radio Slobodna Europa (RSE) svjedočila jedna od preživjelih, Svetka Miljanić.
"Oni su upali i oni su ubijali kako su koga ‘vatali – i malo, i staro, i mlado i sve... Ja sam vidjela kako ubijaju moje prve susjede s kojima sam izišla iz podruma. Ženu ispred mene, čovika... Gazili smo priko nji’, prekoračivali da bi mi spasili svoju glavu... Oni su nas u’vatili u podrumu i kako su god starci muški izlazili iz podruma, ‘nako su ih ubijali", ispričala je tada za RSE.
Policija je u kaznenoj prijavi navela da se Tadića sumnjiči da je - postupajući protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata i protivno odredbama Ženevskih konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima - počinio kaznena djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisano u čl. 120 st. 1 Osnovnog krivičnog zakona RH i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, opisano u čl. 122 st. 1 istog zakona.
Tadić, za kojeg je policija dala samo inicijale, je nakon obavljenog zadatka u Škabrnji postavljen za načelnika Službe bezbednosti u Teritorijalnoj obrani Benkovac, a u tom gradiću dodijeljena mu je i na korištenje i kuća prognanih Hrvata, ali ne zadugo.
"Tadašnje vlasti u Beogradu sredinom 1992. godine premještaju ga u Beograd, a zatim u Australiju, u koju je prvi puta ušao 21.8.1992. godine, gdje je dobio državljanstvo i dan-danas tamo prebiva", kaže Bore Mršić.
Pročitajte i ovo: Kapetan Dragan pred sudijom: 'Mnogo sam voleo Jugoslaviju'Tadašnji zapovjednik Samostalnog bataljuna hrvatskih snaga Škabrnja Marko Miljanić, koji je u osam navrata svjedočio na haškim suđenjima za ratne zločine Miloševiću, Milanu Babiću, Mili Martiću i drugima, novinarima je kazao kako bi konačno kažnjavanje odgovornih za ratni zločin u Škabrnji bila katarza za Škabrnjane, ali i pravi način da se odgovornost za zločine ne pripisuje cijelim narodima, već konkretnim pojedincima.
"Čovjek neka dokaziva na hrvatskom sudu. Ako je prav, ako nije ništa napravio, on će biti oslobođen. Ali netko je ipak kriv za svu onu smrt i sve ono što se događalo ovdje u Škabrnji. Ja 30 godina ponavljam kao papagaj – više sam sam sebi postao dosadan – da bi to bilo vrlo dobro i za srpski narod. Rekao sam puno puta do sada – ja ne mrzim sve Srbe, jer nisu svi Srbi napravili to što su napravili pojedinci!", rekao je Miljanić.
Slijedi optužnica i zahtjev za izručenje iz Australije. Prema dostupnim podacima, ako se udovolji hrvatskom zahtjevu za izručenjem Tadića, cijeli bi postupak trebao trajati mnogo kraće nego u slučaju Dragana Vasiljkovića, koji je osuđen na 15 godina zatvora za ratne zločine nad Hrvatima, jer je u ovom slučaju policijska istraga obavljena osjetno kvalitetnije nego u slučaju Vasiljkovića.