Svi 'omiljeni' biznisi makedonskih premijera

Vaš browser nepodržava HTML5

Svi dosadašnji premijeri su ostali zapamćeni po nekom biznisu koji je 'procvjetao' u njihovo vrijeme. Za mnogima su se povlačile i kriminalne afere, ali do sada niko nije završio u zatvoru. Jedino je Nikola Gruevski pravosnažno osuđen, ali je pobjegao u Mađarsku i tamo dobio politički azil.

Od Crvenkovskog, Georgievskog i Gruevskog do Zaeva i Kovačevskog

Od osamostaljenja Sjeverne Makedonije 1991. državu su vodili jedan stručni, dva prelazna, dva tehnička i devet standardnih vladinih kabineta.

Susret bivših premijera Makedonije Ljubča Georgievskog, Branka Crvenkovskog, Nikole Gruevskog, Harija Kostova i Vlade Bučkovskog, 2011. godine.

Sjeverna Makedonija je u 31 godinu imala 11 premijera, od kojih su četiri bila po dva mandata, ako se mandatima smatraju i oni u tzv. prelaznim vladama. Na premijerskim pozicijama najduže su bili Branko Crvenkovski, Nikola Gruevski i Zoran Zaev.

Branko Crvenkovski 04.09.1992 - 30.11.1998 i 01.11.2002 - 12.05.2004.

Bivši čelnik SDSM-a Branko Crvenkovski vodio je prvu vladu u Makedoniji koju je formirao SDSM. Bio je premijer u dva navrata. Prvi mandat bio mu je od 4. septembra 1992. do 30. novembra 1998. godine. Drugi premijerski mandat tadašnjeg predsjednika SDSM-a Branka Crvenkovskog bio je od 1. novembra 2002. do 12. maja 2004. godine. Mandat njegove tadašnje Vlade trajao je dvije godine, nakon čega je došla tzv prelazna vlada.

Ljubčo Georgievski 30.11.1998. - 01.11.2022.

Jedan od osnivača i bivši čelnik VMRO-DPMNE Ljubčo Georgievski bio je premijer od 30. novembra 1998. do 1. novembra 2002. godine. Bio je na čelu Vlade koju je formirala koalicija VMRO-DPMNE i Demokratske alternative, univerzitetskog profesora Vasila Tupurkovskog.

Hari Kostov 02.06.2004 - 18.11.2004

Tadašnju novu vladu socijaldemokrata vodio je, kako se tada govorilo - nezavisni premijer - Hari Kostov, koji je na mjesto premijera došao iz privatnog bankarskog sektora, na prijedlog SDSM-a. Njegov premijerski mandat trajao je manje od šest mjeseci - od 2. juna 2004. do 18. novembra 2004. godine.

Vlado Bučkovski 12.12.2004.- 26.08.2006.

Univerzitetski profesor i tadašnji visoki zvaničnik SDSM-a Vlado Bučkovski vodio je šestu vladu koju su formirali socijaldemokrati, ako se računaju i dvije prelazne vlade koje su predvodili socijaldemokrati. Njegov premijerski mandat bio je od 12. decembra 2004. do 26. avgusta 2006. godine.

Nikola Gruevski 26.08.2006 - 18.01.2016

Nakon nekoliko godina vladavine SDSM-a, na parlamentarnim izborima pobjeđuje VMRO-DPMNE Nikole Gruevskog, koji postaje i premijer, s iskustvom ministra privrede u vladi Ljubča Georgievskog. U kabinetu premijera bio je gotovo 10 godina - od 26. avgusta 2006. do 18. januara 2016. godine.

Zoran Zaev 01.06.2017 - 03.01.2020 i 21.08.2020 - 16.01.2022

Nakon desetogodišnje vladavine VMRO-DPMNE-a, na vlast se vraća SDSM na čelu s novim liderom Zoranom Zaevim, koji postaje i premijer. Mandat mu je bio od 1. juna 2017. do 3. januara2020. godine. S izborima 2020. SDSM i njegovi koalicioni partneri ponovno osvajaju vlast. Vladu je ponovno vodio Zoran Zaev. Njegov drugi premijerski mandat bio je od 31. avgusta 2020. do 16. januara 2022. godine.

Dimitar Kovačevski 16.01.2022 -

Nasljednik Zorana Zaeva na čelnoj poziciji u SDSM-u, Dimitar Kovačevski, biće takođe na čelu Vlade u januaru 2022. Taj sastav vlade na čijem je čelu Kovačevski i danas je aktuelan. Kovačevski je na mjesto premijera došao s mjesta zamjenika ministra finansija, ali i kao miljenik svog prethodnika na čelnoj poziciji u stranci i Vladi - Zorana Zaeva.

Branko Crvenkovski ostao je zapamćen po tranziciji, Ljubčo Georgievski po otvaranju makedonske ekonomije za grčki kapital, Vlado Bučkovski po spornoj nabavci dijelova za tenkove, zbog koje je za dlaku izbjegao zatvor. Za vrijeme Nikole Gruevskog cvjetalo je graditeljstvo, a on i njegovi rođaci stekli su veliki građevinski imetak. Zoran Zaev promovisao je posao sa medicinskom marihuanom, u koji su ušli i njegovi rođaci, a sadašnji premijer Dimitar Kovačevski povezuje se s biznisom proizvodnje solarnih panela.

Opozicija optužuje Kovačevskog za 'solarni kartel'

Sedmicama već vodeća opoziciona partija objavljuje optužbe za zloupotrebe aktuelnog premijera dok je bio zamjenik ministra finansija. U aferu "Brojilo", kako je nazivaju, umiješani su Kovačevski i njegov kum Goran Paunov, koji je nekoliko mjeseci nakon dolaska Socijaldemokratskog saveza Makedonije (SDSM) na vlast osnovao tvrtku za solarne sisteme Pixel Group.

Firma je, prema navodima opozicione VMRO-DPMNE-u, dobijala državnu pomoć dok je Kovačevski bio zamjenik ministra, a tvrtka njegovog kuma dobijala je državne tendere za postavljanje solarnih panela, koje je navodno pravila kompanija Kovačevskog.

Kako navode iz te stranke, tvrtka dosad ima posao vrijedan 26 miliona eura. Tvrde i da je firma dobila novac od države u vrijeme dok je Kovačevski bio mandatar za izbor nove vlade, kada je toj firmi prebačeno više od 200.000 eura.

"Ja sam jedan od osnivača kompanije Pixel koja je osnovana 2017./2018., ali kad sam postao ministar, dionice sam razdijelio", rekao je premijer Dimitar Kovačevski o aferi "Brojilo" za šta ga optužuje opozicija.

Kovačevski je na čelu Vlade Sjeverne Makedonije koju SDSM vodi od januara 2022.

Državna komisija za sprječavanje korupcije saopštial je da nema osnova da reaguje jer je Kovačevski, prije nego što je postao zamjenik ministra finansija, prodao svoje udjele u firmi i ne učestvuje u upravljačkoj strukturi.

U upitniku koji je Kovačevski popunio i podnio kao premijer navodi se da posjeduje tri stana, automobil 'Volkswagen Polo', dionice i bankovne račune, kako dinarski tako i devizni.

Kovačevski je vodio makedonsku vladu 10 mjeseci. U Vladu je došao bez izbora, odnosno na premijerskom mjestu je naslijedio Zorana Zaeva koji se povukao sa funckije nakon poraza na lokalnim izborima održanim u oktobru prošle godine.

Medicinska marihuana kao 'lijek' za poslovanje porodice Zaevi

Zaev je bio premijer manje od četiri godine. S vlasti je uklonio VMRO-DPMNE i premijera Nikolu Gruevskog nakon 10,5 godina vladanja. Poslije izbora 2016. godine VMRO-DPMNE nije uspio formirati vladu, pa je SDSM preuzeo vlast 2017. godine. Prije nego je postao premijer, Zaev je bio i gradonačelnik Strumice, odakle i dolazi, a njegova šira porodica ima biznis prerade voća i povrća, firme za građenje i građevinski materijal, trgovačka preduzeća..Nakon što je Zaev postao premijer ušli su i u posao s marihuanom.

Opozicija je optužila Zaeva da "vodi kriminalni kartel koji se bogati marihuanom". Zaev je potvrdio da je njegova porodica preko bratića Trajčeta Zaeva ušla u posao sa marihuanom.

Nakon izbora 2020. Zaev je kao premijer u upitniku naveo da sve što posjeduje nije na njegovo ime, odnosno da je na ime njegovih roditelja, supruge i djece. Samo je na svoje ime imao kredit od 71.000 eura.

Mjesec dana nakon što je Zaev otišao s dužnosti, u februaru ove godine, njegov sin, maturant, ušao je u posao sa električnom energijom, na vrhuncu energetske krize. Osim sina, u elektroenergetski biznis nedavno je ušao i otac Zorana Zaeva, Panče, pokazuju podaci Centralnog registra. Direktor nove firme za proizvodnju električne energije je brat Zorana Zaeva, Vice.

Zoran Zaev je u travnju rekao da će tvrtka njegovog sina Duška "Total Energy" graditi fotonaponsku elektranu od 470 kW u blizini Strumice, rodnog mjesta bivšeg premijera.

Nakon što više nije premijer, Zaev se oprobava i u humanitarnim vodama. Zajedno sa bratom Vicom u junu 2022. godine osnovali su Fondaciju "Zaevi - Jedno društvo za sve".

Gruevski - placevi, stanovi i građevinska ekspanzija u Skoplju

Ako se ime Zaeva i njegovih rođaka veže uz marihuanu, ime njegovog prethodnika Nikole Gruevskog i njegovih rođaka najviše se vezuje za građevinski biznis. Pale su optužbe za namještene tendere, novac na offshore računima, kupovanje atraktivnih parcela državnog zemljišta gotovo za džabe, o čemu se za vrijeme vladavine Gruevskog samo stidljivo govorilo, a ako je neki novinar napisao, dobivao je i presudu za klevetu i uvredu.

Objavom prisluškivanih materijala ili tzv. bombi 2015. godine šira javnost mogla je čuti i za "kriminal" tadašnje vlasti. U "bombama" se moglo čuti da je Gruevski krojio, lijepio i montirao projekt Skoplje 2014. sa kojim su u centru grada izgrađene zgrade, fontane, spomenici i nove fasade u baroknom stilu, za šta se pretpostavlja da je potrošena milijarda eura.

Protiv Gruevskog je pokrenuto nekoliko sudskih procesa. U slučaju "Placevi na Vodnom" dobio je sedam godina zatvora za pranje novca te protivpravno sticanje i prikrivanje imovinske koristi. Sudilo mu se u odsutnosti jer je nakon presude u slučaju "Tenk" za spornu kupovinu službenog mercedesa, bivši premijer Gruevski, koji je postao počasni predsjednik VMRO-DPMNE-a, pobjegao i dobio azil u Mađarskoj. Prema presudi, Gruevski je kao predsjednik VMRO-DPMNE novac sa stranačkog računa iskoristio da kupi zemljište u Vodnom, atraktivnoj lokaciji u Skoplju.

U upitnicima koje je Gruevski dostavio kao zvaničnik navedeno je da nema imovine. Dva stana su na ime njegove majke, a za dva je rekao da plaća najam. Imao je i nekoliko bankovnih računa te 25 umjetničkih slika vrijednih oko 7.000 eura.

SDSM je u maju 2016., dok je još bio u opoziciji, objavio upitnike Gruevskog navodeći da je Gruevski s plaćom od 1.400 eura za jednu godinu uštedio 120.000. Nije naveo kako mu se ušteđevina povećala, odnosno napisao je da je novac zaradio na drugi način.

U poslovima bivšeg premijera neizostavan dio bio je njegovog rođaka Saše Mijalkova, koji je u vrijeme VMRO-DPMNE bio šef tajne policije.

Nagodba Mijalkova sa sudom u slučaju "Imperija" izbacila je na površinu dugačak popis imovine. Da bi se nagodio sa sudom, morao se odreći više desetaka stanova, 5,5 miliona eura u gotovini, vrijednosnih papira, dionica, 26 lokala u hotelskom poslovnom prostoru, neizgrađenog zemljišta, garaža, poslovnog prostora...

Bučkovski zamalo završio u zatvoru radi 'Tenkovskih dijelova'

Univerzitetski profesor rimskog prava Vlado Bučkovski bio je premijer gotovo dvije godine, od 2004. do 2006., prije nego što je Gruevski došao na vlast. Opozicioni VMRO-DPMNE javno ga je optužio za kriminalnu prodaju tadašnje Elektroprivrede Makedonije i "milijunski mito od Telekoma", dok je bio na premijerskoj funkciji, kao i za slučaj sporne nabavke tenkovskih dijelova dok je bio ministar obrane. Rukovodio je obrambenim sektorom 2001. godine, kada se desio višemjesečni konflikt između Oslobodilačke narodne armije (ONA) i bezbednosnih snaga Republike Makedonije. Završen je Ohridskim sporazumom.

On je 2008. godine osuđen na tri i po godine zatvora zbog slučaja "Tenkovski dijelovi". Ovaj predmet je 2019. godine zastario nakon što je više puta vraćan na ponovno suđenje.

U intervjuu 2012. za Faktor Bučkovski je rekao da je mu je slučaj "Tenkovski dijelovi "namjestio" Branko Crvenkovski.

Firmu Magyar Telecom, vlasnika Makedonskog telecoma, sud u New Yorku kaznio je s gotovo 60 miliona dolara jer je 2005. uz mito od gotovo 5 miliona eura na nezakonit način osigurao pozicije na tržištu, odnosno lobirao odgoditi liberalizaciju makedonskog telekomunikacijskog tržišta. Većinski vlasnik Magyar Telecoma je Deutsche Telecom koji kotira na njujorškoj berzi, pa je tamošnji sud nadležan. Bivši obavještajac Slobodan Bogoevski svjedočio je pred sudom u New Yorku da su tadašnji premijer Vlado Bučkoski i čelnici stranke Demokratska unija za intergraciju (DUI) Ali Ahmeti i Musa Džaferi (Musa Xhaferi) primali mito. Oni su to opovrgli. U Makedoniji nije došlo do sudskog epiloga ovog slučaja.

Susret bivših premijera Makedonije Ljubča Georgievskog, Branka Crvenkovskog, Nikole Gruevskog, Harija Kostova i Vlade Bučkovskog, 7. septembar 2011.

Kostov – Kratki izlet u politiku i povratak u bankarstvo

Hari Kostov bio je na čelu makedonske vlade 169 dana, 2004. godine. Došao je iz bankarskog sektora, gdje se i vratio. U njegovoj banci zadužene su dvije najveće stranke SDSM i VMRO-DPMNE (imaju hipoteke i kredite).

Georgievski postao 'srednje bogat biznismen' nakon pada s vlasti

Nakon velike pobjede VMRO-DPMNE, 1998. godine Ljubčo Georgievski staje na čelo vlade i vodi je do 1. novembra 2002. godine. Mandat Georgievskog prolazi u iznimno napetom i teškom periodu - vojni sukob 2001. i prethodno izbjeglička kriza na Kosovu koja je rezultirala egzodusom izbjeglica prema granici sa Sjevernom Makedonijom.

Georgievski je bio osumnjičen u istrazi bivšeg specijalnog tužilaštva u slučaju "Poštanska banka" za zloupotrebu položaja. Riječ je o pranju novca u iznosu od 5 milijuna eura, preko Makedonske pošte, koja je do tada bila u državnom vlasništvu, a gdje je nekoliko poduzetnika ušlo s kapitalom dobivenim iz kredita. Iz poslovne perspektive, vladavina Georgievskog označila je otvaranje makedonske ekonomije za grčki kapital, nakon godina zamrznutih odnosa zbog spora oko imena. U njegovo vrijeme državna rafinerija Okta prodata je grčkom Hellenic Petroleumu. Takođe, 2000. godine Narodna banka Grčke postala je vlasnik Stopanske banke Skoplje.

SDSM, koji je bio u opoziciji tada ga je godinama optuživao za korupciju prilikom prodaje Okte. I Antikorupcijska komisija i Tužilaštvo istraživali su ove optužbe, ali sudskog epiloga nikada nije bilo.

Nakon pada s vlasti Georgievski ulazi u privatni biznis. O svom bogatstvu jednom u intervjuu je rekao da je "srednje bogat biznismen".

Crvekovski - privatizacija, TAT i šverc cigaretama

Branko Crvenkovski ostaće zapamćen kao najsiromašniji premijer, s malim stanom, kako je pisalo u njegovom upitniku.

Crvenkovski je vodio makedonsku vladu u dva mandata. Prvi od 1992. do 1998. godine, kada je provedena tranzicija i privatizacija. Drugi mandat je nakon sukoba 2001. godine. Crvenkovski ostaje na vlasti od 2002. do 2004., nakon čega postaje predsjednik države.

Rane devedesete godine obilježila je privatizacija državnih tvornica nakon pada komunizma, šverc naftom kojim su se kršile tadašnje međunarodne sankcije protiv Jugoslavije, a opozicioni VMRO-DPMNE optuživao je Crvenkovskog da je na čelu šverca cigaretama.

Brankovo vrijeme obilježila je i najveća piramidalna finansijska prevara, s TAT štedionicom u Bitoli. Crvenkovski je tada najavio borbu protiv "hobotnice", kako je nazvao organizirani kriminal. Vlasnik TAT-a je osuđen, ali odgovornosti tadašnjih političkih zvaničnika nije bilo.

Kovačevski je 11. premijer nezavisne makedonske države. Prvu vladu nakon osamostaljenja od Jugoslavije 1991. vodio je Nikola Kljusev iz VMRO-DPMNE-a, a vlada je bila ekspertna. Nakon nekoliko dana, Radmila Šekerinska je u dva navrata bila premijerka prelazne vlade, a posljednjih godina uveden je i termin tehnička vlada. Tehnički premijeri do sada su bili Emil Dimitriev i Oliver Spasovski.