Većini ratnih invalida sport pomaže da prevaziđu boljke i da uživaju u druženju i sportskim takmičenjima. U Odbojkaškom klubu invalida u Doboju, sjedeću odbojku trenira desetak ratnih vojnih invalida. Sportskog duha im ne nedostaje, a i takmičenja su poseban doživljaj.
Bivšem igraču i treneru Draganu Jokiću amputirana je noga nakon ranjavanja na području planine Ozren tokom 1993. godine. U ovakvim klubovima sve osobe sa invaliditetom imaju bolje mogućnosti da se bave sportom i rekreacijom, kaže Jokić.
'' Sport svakom čovjeku znači, pogotovo danas kad se jako malo krećemo, pogotovo invalidu. Kažem, ta fizička aktivnost znači dosta'', ističe Jokić.
Igrač i sekretar kluba Zoran Panić iz Vozuće kao vojnik je stao na nagaznu minu. Zaposlen je u nevladinoj orgnizaciji „Inicijative preživjelih od mina“ čije je sjedište u Tuzli. Bio je jedan od osnivača odbojkaškog kluba invalida u Doboju. Ovakvi klubovi značajno pomažu u rehabilitaciji ratnih veterena odnosno svih osoba sa invaliditetom.
Omogućavaju im druženja i putovanja. Kroz sportska takmičenja susreću se i sa bivšim pripadnicima vojski s kojima su bili u sukobu. O čemu Panić kaže:
''To su mogu reči naši prijatelji, sa kojima se čujemo i kojima na jedan način pomažemo i odigravamo ili u Doboju, Maglaju, Zavidovićima povremeno i sparing utakmice. To su pretežno ljudi koji su doživili sudbinu istu kao i mi i imamo iste probleme i iste poteškoće. Na neki način sjedeća odbojka dođe jedna vrsta rehabilitacije, resocijalizacije jer se ljudi uključuju u društvo, stvaruju kontakte. Možemo reči za nas da smo mi jedni pokretači mira, saradnje, tolerancije i međuljudskih odnosa kad je u pitanju život ovdje.''
Za razliku od drugih sportskih događaja u BiH, na kojima dolazi do nacionalističkih incidenata, na utakmicama između ratnih veterana iz RS i Federacije BiH nema takvih pojava. Član odbojkaškog kluba invalida Doboj Željko Mićić, koji je također, u ratu kao vojnik ostao bez noge, kaže da su međuljudski odnosi i saradnja sa drugim klubovima, koji okupljaju učesnike rata, na izuzetno visokom nivou.
''Izveli smo zaključak, čak se bolje poštujemo i bolje se razumijemo mi jednu i drugi koji smo pucali i koji igramo tu odbojku,nebitno, nego mnogi ljudi koji nisu učestvovali u ratu.Ne znam, valjda smo isto prošli, sve je to isto samo je on bio na svojoj strani , ja bio na svojoj strani, a politika je tu umješala se u stvari. Mahom slučaja svi su to djeca bili, pogledaj ti strukturu,sve su to djeca od 18. do 25.godina i tako su i najviše i nastradali", navodi Mićić.
Isti položaj veterana
I Trener OKI-a Doboj, Dragan Jokić navodi samo pozitivna iskustva iz odnosa sa predstavnicima drugih klubova i udruženja ratnih veterana iz čitave BiH.
'' Sad sigurno je da smo mi ljudi koji se bave sjedećom odbojkom u većini slučajeva, bili jako mali igrači u svom tom dešavanju, da nismo mi ni kreirali te stvari u tom slučaju a imamo dovoljno pameti,ja sam uz pomoć Ismeta Godinjaka koji igra za Fantome Udruženja odlikovanih boraca u kantonu, on je predsjednik udruženja boraca u Kantonu Sarajevo i sa njim imamo taj odnos. Svjesni smo mi svega da smo mi najveći gubitnici u svemu ovom i zreli smo ljudi i pametni ljudi da vidimo odakle sve dolazi, odakle se sve kreira i da smo mi i jedni i drugi potrošna roba u svemu tom,'' ističe Jokić.
Ovi ljudi nerado pričaju o ratu. Zoran Panić kaže da ratni događaji kao i aktuelne političke prilike u BiH, nisu ni česta tema razgovora sa igračima iz drugih klubova koji okupljanju ratne vojne invalide. Više pričaju o nabavci ortopedskih pomagala, nezaspolenosti i drugim problemima s kojima su suočeni i 17 godina od kraja rata u BiH.
''Položaj ratnih veterana mogu reći da je maltene isti možda je tu razlika u tim nekim minimalnim invalidninama, ali u suštini to je tu problem u eknomskom, nezaposlenost, stambena politika, banjsko liječenje, rehabilitacija jer mi okupljamo, maltene svi klubovi okupljaju među težim invalidima, znači ljudi koji nemaju oba ekstremiteta, noge, koriste ortopedska pomagala i koja su na neki način i skupa, a mi smo inače i ljudi aktivni koji se bavimo sportom, krećemo se i nama to pomagalo znači sve u životu. Mi ako nemamo dobro ortopedsko pomagalo, mi smo maltene 100% invalidi'', kaže Panić.
Igrači iz Doboja i njihov trener Dragan Jokić kažu da bi im bilo korisno kada bi na nivou BiH postojala zajednička liga u sjedećoj odbojci.
''Ekipama iz FBiH to ne treba jer oni su stvarno na vrhu, ali nama bi bio interes da ima na nivou BiH,'' zaključio je Jokić.
************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Bivšem igraču i treneru Draganu Jokiću amputirana je noga nakon ranjavanja na području planine Ozren tokom 1993. godine. U ovakvim klubovima sve osobe sa invaliditetom imaju bolje mogućnosti da se bave sportom i rekreacijom, kaže Jokić.
'' Sport svakom čovjeku znači, pogotovo danas kad se jako malo krećemo, pogotovo invalidu. Kažem, ta fizička aktivnost znači dosta'', ističe Jokić.
Igrač i sekretar kluba Zoran Panić iz Vozuće kao vojnik je stao na nagaznu minu. Zaposlen je u nevladinoj orgnizaciji „Inicijative preživjelih od mina“ čije je sjedište u Tuzli. Bio je jedan od osnivača odbojkaškog kluba invalida u Doboju. Ovakvi klubovi značajno pomažu u rehabilitaciji ratnih veterena odnosno svih osoba sa invaliditetom.
Omogućavaju im druženja i putovanja. Kroz sportska takmičenja susreću se i sa bivšim pripadnicima vojski s kojima su bili u sukobu. O čemu Panić kaže:
''To su mogu reči naši prijatelji, sa kojima se čujemo i kojima na jedan način pomažemo i odigravamo ili u Doboju, Maglaju, Zavidovićima povremeno i sparing utakmice. To su pretežno ljudi koji su doživili sudbinu istu kao i mi i imamo iste probleme i iste poteškoće. Na neki način sjedeća odbojka dođe jedna vrsta rehabilitacije, resocijalizacije jer se ljudi uključuju u društvo, stvaruju kontakte. Možemo reči za nas da smo mi jedni pokretači mira, saradnje, tolerancije i međuljudskih odnosa kad je u pitanju život ovdje.''
Za razliku od drugih sportskih događaja u BiH, na kojima dolazi do nacionalističkih incidenata, na utakmicama između ratnih veterana iz RS i Federacije BiH nema takvih pojava. Član odbojkaškog kluba invalida Doboj Željko Mićić, koji je također, u ratu kao vojnik ostao bez noge, kaže da su međuljudski odnosi i saradnja sa drugim klubovima, koji okupljaju učesnike rata, na izuzetno visokom nivou.
''Izveli smo zaključak, čak se bolje poštujemo i bolje se razumijemo mi jednu i drugi koji smo pucali i koji igramo tu odbojku,nebitno, nego mnogi ljudi koji nisu učestvovali u ratu.Ne znam, valjda smo isto prošli, sve je to isto samo je on bio na svojoj strani , ja bio na svojoj strani, a politika je tu umješala se u stvari. Mahom slučaja svi su to djeca bili, pogledaj ti strukturu,sve su to djeca od 18. do 25.godina i tako su i najviše i nastradali", navodi Mićić.
Isti položaj veterana
I Trener OKI-a Doboj, Dragan Jokić navodi samo pozitivna iskustva iz odnosa sa predstavnicima drugih klubova i udruženja ratnih veterana iz čitave BiH.
'' Sad sigurno je da smo mi ljudi koji se bave sjedećom odbojkom u većini slučajeva, bili jako mali igrači u svom tom dešavanju, da nismo mi ni kreirali te stvari u tom slučaju a imamo dovoljno pameti,ja sam uz pomoć Ismeta Godinjaka koji igra za Fantome Udruženja odlikovanih boraca u kantonu, on je predsjednik udruženja boraca u Kantonu Sarajevo i sa njim imamo taj odnos. Svjesni smo mi svega da smo mi najveći gubitnici u svemu ovom i zreli smo ljudi i pametni ljudi da vidimo odakle sve dolazi, odakle se sve kreira i da smo mi i jedni i drugi potrošna roba u svemu tom,'' ističe Jokić.
Ovi ljudi nerado pričaju o ratu. Zoran Panić kaže da ratni događaji kao i aktuelne političke prilike u BiH, nisu ni česta tema razgovora sa igračima iz drugih klubova koji okupljanju ratne vojne invalide. Više pričaju o nabavci ortopedskih pomagala, nezaspolenosti i drugim problemima s kojima su suočeni i 17 godina od kraja rata u BiH.
''Položaj ratnih veterana mogu reći da je maltene isti možda je tu razlika u tim nekim minimalnim invalidninama, ali u suštini to je tu problem u eknomskom, nezaposlenost, stambena politika, banjsko liječenje, rehabilitacija jer mi okupljamo, maltene svi klubovi okupljaju među težim invalidima, znači ljudi koji nemaju oba ekstremiteta, noge, koriste ortopedska pomagala i koja su na neki način i skupa, a mi smo inače i ljudi aktivni koji se bavimo sportom, krećemo se i nama to pomagalo znači sve u životu. Mi ako nemamo dobro ortopedsko pomagalo, mi smo maltene 100% invalidi'', kaže Panić.
Igrači iz Doboja i njihov trener Dragan Jokić kažu da bi im bilo korisno kada bi na nivou BiH postojala zajednička liga u sjedećoj odbojci.
''Ekipama iz FBiH to ne treba jer oni su stvarno na vrhu, ali nama bi bio interes da ima na nivou BiH,'' zaključio je Jokić.
************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.