U Trusini je 16. aprila obilježena 22. godišnjica stradanja 18 civila hrvatske nacionalnosti i četiri pripadnika HVO-a, koji su se prethodno predali. Ovaj zločin počinili su pripadnici odreda za posebne namjene „Zulfikar“, pri Štabu Vrhovne komande Armije RBiH. Na Spomen obilježju porodice ubijenih u ovom zločinu, te brojne delegacije položili su cvijeće i zapalili svijeće.
I 22. godišnjica zločina u selu Trusina u općini Konjic, protekla je uz tugu i bol porodica ubijenih.
Mara Krešo, Foto: Mirsada Ćosić
Mara Krešo, u zločinu u selu Trusina izgubila je muža.
"Ne mogu ti ni pričati. Muža su mi ubili, pred očima mojim. Na hodniku mrtav, nas su preko njega istjerali vani, u jednu kuću, gore smo bili zarobljeni. Ovdje ti je samo tuga i jad", kaže nam Mara.
Dragica Tomić, predsjednica Udruge poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja, u domovinskom ratu Konjic.
"Godne prolaze, a tuga ostaje. Da bismo dalje živjeli , trebamo i moramo oprostiti. Ovo bih ja smatrala još jednom godišnjicom sjećanja na naše poginule i oprosta drugima, da bi živjeli zajedno", kaže Dragica, koja ističe, da svaki zliočin ima svoje ime i prezime.
"Zločince treba stići ruka pravde.To vrlo teško ide, vrlo sporo ide, ali ipak se nadamo da će jednog dana pravda doći.Svak za sebe treba odgovarati. Znači ne možete vi odgovarati za nečija djela koja vi niste počinili. Svaki zločin da ima ime i prezime, da znači postoji ime i prezime, koji je nešto napravio, a ne da se pripisuje jednom narodu, jednoj vojsci. Stvarno je previše tako. Ipak, neko je vjerovatno izmakao kontroli pa je napravio zločin. Znači, taj neko treba da odgovara", kaže Tomićeva.
Podjsećamo, u ovom zločinu, pripadnici Armije RBiH ubili su 18 civila i četiri pripadnika HVO-a, koji su se prethodno predali. Župnik fra Darko Drljo, izgubio je i oca i brata.
"Zato što je mržnja napravila ovo, ja želim da to baš prestane, da uvijek bude mir. Ne možemo mi to vratiti, ali možemo barem spriječiti, da se nigdje drugdje, više to ne događa, ne ponovI. Zato su moje poruke uvijek poruke mira", kaže fra Drljo.
Već četiri, pet godina u toku je prvostepeni postupak za petoricu optuženih bivših pripadnika ARBiH, ističe glavna urednica BIRN-a Erna Mačkić.
"Još uvijek nismo dočekali prvostepenu presudu, iako je prošlo ovoliko godina. Trenutno je postupak pred Sudom BiH u završnoj fazi, iznose se završne riječi, s tim da je prethodno bilo šest optuženih u procesu. Jedan optuženi, Zulfikar Ališpago, jeste odvojen, zbog njegovog zdravstvenog stanja", kaže Mačkić.
Također, pred Sudom BiH, dvije osobe su presuđene za zločin u Trusini.
"Edin Džeko pravosnažno je osuđen na 13 godina zatvora. Rasema Handanović, koja je sklopila sporazum o priznanju krivice osuđena je na pet i po godina zatvora, dok čekamo prvostepenu presudu ostaloj petorici optuženih, za zločin počinjen u Trusini", kaže Mačkićeva.
Tihomir Krešo, stoji pored spomen obilježja, a o ovom zločinu kaže:
"Presude koje se donose, sve je to nešto simbolično. Pet godina za jedan masakr, jedan zločin, jer ovdje svi ljudi koji su poubijani, niko puške nije nosio", kaže Krešo.
Darko Drljo
Povratka u Trusinu, za sada, nema. Još uvijek su sve kuće porušene, a o tome fra Darko Drljo kaže:
"Nažalost, evo nismo ništa niti obnovili niti napravili. Sve se nadam da ćemo u skoroj budućnosti početi rješavati i taj problem. I to bi nam sigurno malo olakšalo. Vjerujem da ima života, da ima suživota", kaže fra Drljo.
Mara Krešo iz godine u godinu pali svijeće na spomen obilježju u Trusini, a rado bi, kaže, da ima svoju kuću.
"Nemam. Evo, gdje ću. Kuća nam, eno, izgorjela i meni je teško. Ja bih voljela da imamo neku kućicu, da možemo bar nekada doći", kaže nam Mara Krešo. I Mara Drljo tuguje za svojim najmilijima koje je izgubila u zločinu u Trusini, a o povratku na ovo područje kaže:
"Da nam se nešto ostvarilo ili da nam se kuće naprave, pa da mi možemo se svi skupa vratiti, pa da vidimo na čemu smo više, ovolike godine.Tražila sam, ali meni se čini da od ovoga nema ništa."
Do izbijanja rata u Trusini je živjelo 40 porodica hrvatske nacionalnosti, a danas su u ovom selu, samo ruševine i Spomen obilježje, koje svjedoči o stravičnom zločinu.