Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na spomen-obilježju stradalim Hrvatima u općini Jablanica obilježena je 19. godišnjica stradanja civila i pripadnika HVO-a, a koje su početkom avgusta 1993. ubili pripadnici Armije Republike BiH. Mnogi Doljančani i porodice poginulih svake godine se okupljaju kako bi odali počast i pomolili se za svoje najmilije.
Podsjećaju kako ni nakon 19 godina za ovaj zločin niko nije odgovarao. Nakon stradanja na Stipića livadi, više od dvije stotine preživjelih mještana Doljana - među kojima žene i djeca, odvedeni su i zatvoreni u Muzeju bitke za ranjenike u Jablanici, gdje su bili zarobljeni do marta 1994., kada su razmijenjeni.
Raseljeni mještani Doljana i porodice stradalih i ove godine su se okupili na Stipića livadi kod Jablanice kao bi odali počast i pomolili se za svoje najmilije. Podsjećaju kako ni nakon 19 godina za ovaj zločin niko nije odgovarao, a svjedoka ima. Jedan od njih, Mile Raić kaže:
„Bio sam tu kada su skupljali mrtve i poginule, koji su bili izrezani itd. I ja sam bio tu i tovario na kamione.“
U ranim prijepodnevnim satima, 28. jula 1993. godine snage sastavljene od pripadnika 44. brdske brigade Armije BiH, MUP-a i jedinice za posebne namjene "Zulfikar" opkolile su područje sela Doljani. Tokom ratnih djelovanja na zločinački i svirep način ubijeno je 39 osoba hrvatske nacionalnosti.
Nakon zločina na Stipića livadi, 200 preživjelih mještana Doljana, među kojima je bilo i žena i djece, zatočeni su u Muzeju u Jablanici. U spomenutom objektu se već se od ranije nalazio veći broj zatočenih Hrvata.
„Na području Doljana, općina Jablanica, desio se sigurno strašan zločina. Samo taj dan 28. 7. poginulo je 39 ljudi, od toga 18 civila. Osim toga, mnogi su ranjeni, mnogi su civili zarobljeni iz svojih kuća u području Doljana. Njih 198 odvedeno je u Muzej, bez ikakve potrebe. Dole su bili najmanje osam mjeseci, neko i godinu dana“, kaže Ivan Rogić, predsjednik Organizacionog odbora obilježavanja obljetnice zločina.
Samo jedna optužnica za svirepe zločine
Žrtve zločina na Stipića livadi imale su od 16 do 75 godina. Zatočenici objekta Muzeja revolucije bili su civili, što je potvrdio i Međunarodni crveni križ. U objektu Muzeja, Mirko Zelenika bio je zatočen četiri mjeseca.
„Bilo je zlostavljanja, bilo je i umiranja civila od gladi, bilo je odvođenja iz Muzeja i ubojstava. Ovo nije pojedinačan problem jednog čovjeka ili jedne skupine, ovo je prvorazredno pitanje od nacionalnog značaja za Hrvate i stradanje Hrvata u proteklom ratu“, priča Mirko Zelenika.
Sud BiH potvrdio je početkom godine optužnicu u predmetu “Nihad Bojadžić”, koja optuženog Bojadžića tereti za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. U optužnici se, između ostalog, navodi da je optuženi Bojadžić, u svojstvu zamjenika zapovjednika Specijalnog odreda za posebne namjene pri Stožeru Vrhovnog zapovjedništva Armije BiH “Zulfikar” sudjelovao u mučenju, nečovječnom postupanju, prisiljavanju na rad, nanošenju teških tjelesnih ozljeda, seksualnom zlostavljanju i silovanju nad civilima hrvatske nacionalnosti i pripadnicima HVO-a zatočenih u objektu Muzej. Ovo je, inače, do sada jedina optužnica za zločine u Jablanici.
„Sama činjenica da se vodi proces protiv Nihada Bojadžića, gdje je jasno kazano da su se u logoru Muzej desila silovanja i tome slično, govori da se jasno može reći da je to bio logor, nikakav centar za eventualno skupljanje. Znaju se čak i zapovjednici tog logora, zna se sve. Ne možete vi držati ljude na okupu, imaju točno pravila Ženvske međunarodne konvencije šta se smatra logorom. Logorom se smatra sve ono što je bilo preko 48 sati na jednom mjestu, gdje se ljudi iskupe i tu se drže. Znači, ne može se to negirati“, naglašava Ivan Rogić.
Devetnaest godina nakon zločina, u Doljane se Hrvati vraćaju. Prijeratna nacionalna struktura gotovo je identična današnjoj. Uglavnom se živi od poljoprivrede - jer posla u Jablanici nema.
„U Doljanima je sada oko 350 Hrvata i oko 350 Bošnjaka. Tako je to bilo otprilike i prije rata. Ljudi koji su se mogli vratiti, kojima su kuće obnovljene i imanja, došli su da to malo sačuvaju, obnove. Tu rade. Žive većinom od poljoprivrede i žive vrlo, vrlo teško. Nema nešto posebno posla. Ima nešto u Jablanici, sad je počeo raditi Granit. Znači, ljudi vrlo teško žive. Jedino što je tu bitno je poljoprivreda i oko toga se ljudi malo zabavljaju i nekako žive“, zaključuje Rogić.
*************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Podsjećaju kako ni nakon 19 godina za ovaj zločin niko nije odgovarao. Nakon stradanja na Stipića livadi, više od dvije stotine preživjelih mještana Doljana - među kojima žene i djeca, odvedeni su i zatvoreni u Muzeju bitke za ranjenike u Jablanici, gdje su bili zarobljeni do marta 1994., kada su razmijenjeni.
Raseljeni mještani Doljana i porodice stradalih i ove godine su se okupili na Stipića livadi kod Jablanice kao bi odali počast i pomolili se za svoje najmilije. Podsjećaju kako ni nakon 19 godina za ovaj zločin niko nije odgovarao, a svjedoka ima. Jedan od njih, Mile Raić kaže:
„Bio sam tu kada su skupljali mrtve i poginule, koji su bili izrezani itd. I ja sam bio tu i tovario na kamione.“
U ranim prijepodnevnim satima, 28. jula 1993. godine snage sastavljene od pripadnika 44. brdske brigade Armije BiH, MUP-a i jedinice za posebne namjene "Zulfikar" opkolile su područje sela Doljani. Tokom ratnih djelovanja na zločinački i svirep način ubijeno je 39 osoba hrvatske nacionalnosti.
Nakon zločina na Stipića livadi, 200 preživjelih mještana Doljana, među kojima je bilo i žena i djece, zatočeni su u Muzeju u Jablanici. U spomenutom objektu se već se od ranije nalazio veći broj zatočenih Hrvata.
„Na području Doljana, općina Jablanica, desio se sigurno strašan zločina. Samo taj dan 28. 7. poginulo je 39 ljudi, od toga 18 civila. Osim toga, mnogi su ranjeni, mnogi su civili zarobljeni iz svojih kuća u području Doljana. Njih 198 odvedeno je u Muzej, bez ikakve potrebe. Dole su bili najmanje osam mjeseci, neko i godinu dana“, kaže Ivan Rogić, predsjednik Organizacionog odbora obilježavanja obljetnice zločina.
Samo jedna optužnica za svirepe zločine
Žrtve zločina na Stipića livadi imale su od 16 do 75 godina. Zatočenici objekta Muzeja revolucije bili su civili, što je potvrdio i Međunarodni crveni križ. U objektu Muzeja, Mirko Zelenika bio je zatočen četiri mjeseca.
„Bilo je zlostavljanja, bilo je i umiranja civila od gladi, bilo je odvođenja iz Muzeja i ubojstava. Ovo nije pojedinačan problem jednog čovjeka ili jedne skupine, ovo je prvorazredno pitanje od nacionalnog značaja za Hrvate i stradanje Hrvata u proteklom ratu“, priča Mirko Zelenika.
Sud BiH potvrdio je početkom godine optužnicu u predmetu “Nihad Bojadžić”, koja optuženog Bojadžića tereti za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. U optužnici se, između ostalog, navodi da je optuženi Bojadžić, u svojstvu zamjenika zapovjednika Specijalnog odreda za posebne namjene pri Stožeru Vrhovnog zapovjedništva Armije BiH “Zulfikar” sudjelovao u mučenju, nečovječnom postupanju, prisiljavanju na rad, nanošenju teških tjelesnih ozljeda, seksualnom zlostavljanju i silovanju nad civilima hrvatske nacionalnosti i pripadnicima HVO-a zatočenih u objektu Muzej. Ovo je, inače, do sada jedina optužnica za zločine u Jablanici.
„Sama činjenica da se vodi proces protiv Nihada Bojadžića, gdje je jasno kazano da su se u logoru Muzej desila silovanja i tome slično, govori da se jasno može reći da je to bio logor, nikakav centar za eventualno skupljanje. Znaju se čak i zapovjednici tog logora, zna se sve. Ne možete vi držati ljude na okupu, imaju točno pravila Ženvske međunarodne konvencije šta se smatra logorom. Logorom se smatra sve ono što je bilo preko 48 sati na jednom mjestu, gdje se ljudi iskupe i tu se drže. Znači, ne može se to negirati“, naglašava Ivan Rogić.
Devetnaest godina nakon zločina, u Doljane se Hrvati vraćaju. Prijeratna nacionalna struktura gotovo je identična današnjoj. Uglavnom se živi od poljoprivrede - jer posla u Jablanici nema.
„U Doljanima je sada oko 350 Hrvata i oko 350 Bošnjaka. Tako je to bilo otprilike i prije rata. Ljudi koji su se mogli vratiti, kojima su kuće obnovljene i imanja, došli su da to malo sačuvaju, obnove. Tu rade. Žive većinom od poljoprivrede i žive vrlo, vrlo teško. Nema nešto posebno posla. Ima nešto u Jablanici, sad je počeo raditi Granit. Znači, ljudi vrlo teško žive. Jedino što je tu bitno je poljoprivreda i oko toga se ljudi malo zabavljaju i nekako žive“, zaključuje Rogić.
*************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.