Prema istraživanjima objavljenim početkom godine, preko 20 odsto stanovništva u BiH nije u mogućnosti da sebi obezbijedi jedan obrok dnevno. To znači da je oko million ljudi siromašno.
BiH je, uz Albaniju, najsiromašnija u Evropi, kaže se u izvještaju koji je ovih dana objavila američka obavještajna agencija CIA. Sve su to zabrinjavajući podaci u godini u kojoj će se održati parlamentarni izbori. Ukoliko ne bude odlaganja zbog zastoja u izvršenju presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, glasači su ponovo na ispitu 3. oktobra ove godine.
Mogu li građani zemlje u kojoj raste broj siromašnih, a vladajuće političke partije stvaranjem atmosfere straha pokušavaju tu činjenicu potisnuti u drugi plan, imati, uslovno rečeno, normalnu atmosferu za izbore? Predsjednik Naše stranke Bojan Bajić kaže:
„Ako svako veče vi sa televizijskih dnevnika slušate druge teme, ove međunacionalne, ove teme koje unose razdor i strah, onda se taj osjećaj kod običnog građanina potrebe da misli stomakom suzbija u drugi plan. Ne mogu da okrivim u tom smislu građane, već odgovornost snose političke elite koje zagovaraju drugu političku budućnost. Sada veću odgovornost snose opozicione političke stranke, među koje spada i Naša stranka, jer ne uspijevaju da nametnu teme koje se tiču života. To što oni kontrolišu medije, to što oni imaju pare, to nije nikakvo opravdanje. Mi moramo naći načina da nametnemo druge teme.“
Velike su socijalne razlike u BiH, a građanima se ne nudi izlaz iz ekonomske krize nego se serviraju „velike“, političke teme, smatra Dragan Čavić, predsjednik Demokratske partije:
„Čitav je niz ekonomskih, socijalnih i političkih promašaja, primjera rasipništva, kupovine preluksuznih automobila na svakom mjestu - od Savjeta ministara, entitetskih vlada, kantonalnih vlada - i s druge strane jada, bijede i siromaštva na svakom koraku. Da li će se ljudi upecati na ove udice koje danas baca koalicija na vlasti puštajući u eter i u javnost ove velike, nacionalne teme? Dodik poručuje Srbima: ’Vrijeme je da odemo iz BiH, da se mirno razdružimo.’Silajdžić odmah na to odgovara: ’Možete ići, ali ne možete odavdje ništa odnijeti.’ Već viđeno 2008., viđeno 2006. - i ako i ove godine birači se nalijepe na ljepak i glasaju za takve koji im obećavaju da će ih spasiti od krvi i rata, a istovremeno ih čine sve gladnijim svaki dan, onda mi živimo u ambijentu u kome je to očigledno jedina norma ponašanja običnog čovjeka i strahovi dominiraju u odnosu na želje i ambicije.“
Ante Čolak, iz Kluba hrvatskih zastupnika (HSS-HSP-HNZ-HZ HB) u Parlamentu Federacije, ističe da je vladajućim strankama jedini cilj zadržati monopol u brojnim oblastima života:
„U ovoj zemlji je sve strukturni problem. Prije svega ovdje niti su političke stranke političke stranke, one više liče na trgovačka društva sa neograničenom neodgovornošću. I radi se ustvari o ustoličenju jednog ambijenta koji odgovara političkoj mafiji koja je iznikla iz rata na način da je stvorila ratnu akumulaciju u civilne svrhe. I nakon što su u eri prve faze tranzicije, privatizacije vlasništva ovladali tvrtkama koje uglavnom ne rade, sad su na red došli resursi ove zemlje, koji nisu zanemarivi. Po istom receptu će se, dakako, i u tome ponašati - da se to sve slije u uži krug ljudi koji će stvoriti ekonomski monopol, koji opet rađa politički monopol, baš kao što naš politički monopol rađa ovakav ekonomski monopol.“
Sanel Huskić, predsjednik nevladinog udruženja ACIPS (Alumni Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije), upozorava da bi kampanja partija mogla biti ista kao i prethodnih godina, a čija je osnovna karakteristika:
„Ništa konkretno, znači nešto gore u zraku, ko bolje zastupa interese Srba, Hrvata ili Bošnjaka. Možemo da vidimo da su stranke koje vode ovu zemlju, vladajuća petorka, već počeli da koriste tešku artiljeriju iz svog arsenala kako bi narod jednostavno prepali i natjerali ga da ne razmišlja o tome koliko je ustvari gladan. Samim tim ovaj narod je bombardovan ovim suludim stvarima koje se dešavaju i bojim se da će, ionako napaćen i i sluđen, biti još napaćeniji i sluđeniji, tako da će u momentu kada bude trebalo da donese odluku u oktobru ustvari ostati kući.“
U isto vrijeme raste broj korisnika javnih kuhinja koji u tom besplatnom obroku vide spas za preživljavanje:
„Bijeda!“
„Slabo, nema izgleda nikakvih. Ovo je katastrofa za sve.“
„Samohrana majka šestero djece. Ne radim nigdje, djecu školujem, sve mi znači ova kuhinja.“
„Od rata koristim ovo stalno, nikad prestala nisam.“
„Šta bi? To mi je i pomoglo, to mi je život. Šta mislite, samo hljeb da dobijem, meni je dosta.“
„Čitav dan djeca imaju šta jesti od ove jedne kante čorbe.“
BiH je, uz Albaniju, najsiromašnija u Evropi, kaže se u izvještaju koji je ovih dana objavila američka obavještajna agencija CIA. Sve su to zabrinjavajući podaci u godini u kojoj će se održati parlamentarni izbori. Ukoliko ne bude odlaganja zbog zastoja u izvršenju presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, glasači su ponovo na ispitu 3. oktobra ove godine.
Mogu li građani zemlje u kojoj raste broj siromašnih, a vladajuće političke partije stvaranjem atmosfere straha pokušavaju tu činjenicu potisnuti u drugi plan, imati, uslovno rečeno, normalnu atmosferu za izbore? Predsjednik Naše stranke Bojan Bajić kaže:
„Ako svako veče vi sa televizijskih dnevnika slušate druge teme, ove međunacionalne, ove teme koje unose razdor i strah, onda se taj osjećaj kod običnog građanina potrebe da misli stomakom suzbija u drugi plan. Ne mogu da okrivim u tom smislu građane, već odgovornost snose političke elite koje zagovaraju drugu političku budućnost. Sada veću odgovornost snose opozicione političke stranke, među koje spada i Naša stranka, jer ne uspijevaju da nametnu teme koje se tiču života. To što oni kontrolišu medije, to što oni imaju pare, to nije nikakvo opravdanje. Mi moramo naći načina da nametnemo druge teme.“
Velike su socijalne razlike u BiH, a građanima se ne nudi izlaz iz ekonomske krize nego se serviraju „velike“, političke teme, smatra Dragan Čavić, predsjednik Demokratske partije:
„Čitav je niz ekonomskih, socijalnih i političkih promašaja, primjera rasipništva, kupovine preluksuznih automobila na svakom mjestu - od Savjeta ministara, entitetskih vlada, kantonalnih vlada - i s druge strane jada, bijede i siromaštva na svakom koraku. Da li će se ljudi upecati na ove udice koje danas baca koalicija na vlasti puštajući u eter i u javnost ove velike, nacionalne teme? Dodik poručuje Srbima: ’Vrijeme je da odemo iz BiH, da se mirno razdružimo.’Silajdžić odmah na to odgovara: ’Možete ići, ali ne možete odavdje ništa odnijeti.’ Već viđeno 2008., viđeno 2006. - i ako i ove godine birači se nalijepe na ljepak i glasaju za takve koji im obećavaju da će ih spasiti od krvi i rata, a istovremeno ih čine sve gladnijim svaki dan, onda mi živimo u ambijentu u kome je to očigledno jedina norma ponašanja običnog čovjeka i strahovi dominiraju u odnosu na želje i ambicije.“
Ante Čolak, iz Kluba hrvatskih zastupnika (HSS-HSP-HNZ-HZ HB) u Parlamentu Federacije, ističe da je vladajućim strankama jedini cilj zadržati monopol u brojnim oblastima života:
„U ovoj zemlji je sve strukturni problem. Prije svega ovdje niti su političke stranke političke stranke, one više liče na trgovačka društva sa neograničenom neodgovornošću. I radi se ustvari o ustoličenju jednog ambijenta koji odgovara političkoj mafiji koja je iznikla iz rata na način da je stvorila ratnu akumulaciju u civilne svrhe. I nakon što su u eri prve faze tranzicije, privatizacije vlasništva ovladali tvrtkama koje uglavnom ne rade, sad su na red došli resursi ove zemlje, koji nisu zanemarivi. Po istom receptu će se, dakako, i u tome ponašati - da se to sve slije u uži krug ljudi koji će stvoriti ekonomski monopol, koji opet rađa politički monopol, baš kao što naš politički monopol rađa ovakav ekonomski monopol.“
Sanel Huskić, predsjednik nevladinog udruženja ACIPS (Alumni Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije), upozorava da bi kampanja partija mogla biti ista kao i prethodnih godina, a čija je osnovna karakteristika:
„Ništa konkretno, znači nešto gore u zraku, ko bolje zastupa interese Srba, Hrvata ili Bošnjaka. Možemo da vidimo da su stranke koje vode ovu zemlju, vladajuća petorka, već počeli da koriste tešku artiljeriju iz svog arsenala kako bi narod jednostavno prepali i natjerali ga da ne razmišlja o tome koliko je ustvari gladan. Samim tim ovaj narod je bombardovan ovim suludim stvarima koje se dešavaju i bojim se da će, ionako napaćen i i sluđen, biti još napaćeniji i sluđeniji, tako da će u momentu kada bude trebalo da donese odluku u oktobru ustvari ostati kući.“
U isto vrijeme raste broj korisnika javnih kuhinja koji u tom besplatnom obroku vide spas za preživljavanje:
„Bijeda!“
„Slabo, nema izgleda nikakvih. Ovo je katastrofa za sve.“
„Samohrana majka šestero djece. Ne radim nigdje, djecu školujem, sve mi znači ova kuhinja.“
„Od rata koristim ovo stalno, nikad prestala nisam.“
„Šta bi? To mi je i pomoglo, to mi je život. Šta mislite, samo hljeb da dobijem, meni je dosta.“
„Čitav dan djeca imaju šta jesti od ove jedne kante čorbe.“