Nakaradni izborni sistem u Bosni i Hercegovini, kojeg su skrojili predstavnici međunarodne zajednice u praksi je doveden do apsurda. Sistem zasnovan na etničkoj i nacionalnoj, a ne građanskoj pripadnosti pokazuje karikaturalni ustroj bh. društva. To su ovih dana pokušali iskoristiti poslanici u sarajevskoj kantonalnoj skupštini.
Za veću delegatsku platu i ostale privilegije Haris Pleho, Rasim Smajić i Nermin Bjelak su se u kandidatskom obrascu Centralne izborne komisije BiH izjasnili kao Srbi, kako bi bili delegirani u Dom naroda Federalnog parlamenta kao predstavnici srpskog naroda. No, Centralna izborna komisija BiH nije dozvolila da predstavljaju srpski narod u Domu naroda Federalnog Parlamenta, jer su se na lokalnim izborima prije tri godine izjašnjavali kao pripadnici "ostalih".
Nermin Bjelak, Haris Pleho i Rasim Smajić u Skupštini Kantona Sarajevo djelovat će kao poslanici iz reda srpskog naroda, ali neće moći da budu birani za rukovodstvo Skupštine, niti mogu biti delegirani iz ove Skupštine na viši, federalni nivo, u Dom naroda ovog entiteta. Nakon odluke Centralne izborne komisije BiH i poslanici Skupštini Kantona Sarajevo su odlučili:
“Poslanici ostaju da rade u klubovima naroda po izjašnjenju u izbornom ciklusu 2014-2018, bez pasivnog biračkog prava u procesima u kojima je etnička pripadnost relevantna”, to je zaključak koji je predložio poslanik Mirsad Pinđo.
“Ja ne želim da budem poslanik drugog reda u Skupštini Kantona Sarajevo. Tražit ću svoja prava, prava kao Srbina. Po nacionalnom izjašnjenju ja sam Srbin, prema vjerskom, ja sam musliman, čitam i pišem bosanskim jezikom”, rekao je poslanik Nermin Bjelak nakon odluke Skupštine.
Haris Pleho smatra da je Skupština KS-a demonstrirala silu politike, jer, kako kaže, ni Skupština KS-a, a ni Centralna Izborna Komisija BiH ne mogu određivati ničija prava, a posebno nekome dati polovično pravo.
“Ja nisam Srbin. Činjenica je da su moji korijeni muslimanski, ali moje izjašnjavanje na obrascu Centralne izborne komisije je samo ukazivanje na loš Izborni zakon u BiH”, objasnio je Haris Pleho.
Mini "Sejdić i Finci"
Haris, Rasim i Nermin su se na lokalnim izborima 2012. godine izjasnili kao pripadnici "ostalih". Upravo ovaj njihov slučaj na najbolji način pokazuje promašenost koncepta etničke reprezentacije.
“Ljudi su uradili nešto na šta imaju apsolutno pravo. Neko može dvije godine biti Srbin, četiri Hrvat, pet godina Japanac, 22 godine Norvežanin, kako god mu je volja. Dok je bilo moguće materijalizirati pripadnost određenoj naciji ljudi su to činili. Sada, kada se pojavio prostor da se malo pređe u drugu grupu, a nastavi materijalizirati svoj odabir, ljudi su nastavili to da rade. Dakle, da mi nemamo ovakav sistem, ljudima ne bi palo na pamet da ga zloupotrebljavaju“, stav je publiciste i književnika Emira Imamovića.
“Mi smo upali u pravnu i političku poludramatičnu situaciju. Iz razloga što Ustav BiH garantuje svakome pravo da bude ono što hoće, a Centralna izborna komisija BiH kaže da to može da bude samo kod kuće, da ta prava ne može da konzumira u punom kapacitetu. Mi smo ovdje u situaciji mini "Sejdić i Finci". To što je CIK odlučio tako da ovi poslanici ne mogu da budu birani u Dom naroda je stvar političke snage i mišića. U nekim drugim situacijama CIK je bio puno blaži. Mi smo imali velikog Bošnjaka, Džeralda Selmana, pa nikada niko nije reagovao, imali smo i velikog Hrvata Emila Vlajkija, pa nikada niko nije reagovao”, objašnjava Semir Halilović, poslanik Bosanskohercegovačke patriotske stranke u Skupštini KS-a i stranački kolega Nermina Bjelaka.
U Bosni i Hercegovini je odavno sve moguće, pa mijenjanje nacionalnih dresova u podijeljenom bh. društvu pokazuje da je politika postala isključivo biznis.
”Niko nema pravo da ospori nečije pravo da se osjeća nacionalno ovako ili onako, a šta su stvarni motivi to je pitanje morala svakog pojedinca. I nažalost mi živimo u takvom društvu gdje je sve moguće. Naša politička scena nije uobičajena, gdje se ljudi opredjeljuju prema stavovima”, kaže poslanik Socijaldemokratske partije BiH u Skupštini Kantona Sarajevo Slaviša Šućur.
I uprkos skromnom broju glasova, pomuću kojih su se tri poslanika jedva ugurala u sarajevsku kantonalnu skupštinu, ovog puta nije im uspjelo da budu među pet poslanika iz Kantona Sarajevo imenovanih u Dom naroda Federalnog parlamenta kao predstavnici srpskog naroda. No, i u ovom slučaju ukazano je na nužnost izmjene Izbornog zakona u BiH.