Dejtonskim mirovnim sporazumom, koji su 21. novembra 1995. parafirali tadašnji predsjednici BiH Alija Izetbegović, Hrvatske Franjo Tuđman i Srbije Slobodan Milošević, zvanično je okončan troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini.
U međuvremenu sva trojica potpisnika sporazuma su umrla, original dokumenta je izgubljen, a političari u BiH i dalje raspravljaju o njegovoj reviziji. U Republici Srpskoj se 21. novembar obilježava kao entitetski praznik, dok je u Federaciji BiH običan, radni dan. Istovremeno, početni entuzijazam da će Dejton promijeniti stvari nabolje nestao je - jer nema političke volje da se se izgradi funkcionalna država.
Šesnaestu godinu od potpisivanja Dejtonskog sporazuma Bosna i Hercegovina dočekuje bez izvršne vlasti na državnom nivou. Jedan od razloga su različita tumačenja Dejtona. Jedan prema kojem se smatra da su samo stranke sa većinskim pripadnicima jednog naroda ekskluzivni nosioci prava na ministarstva, i drugi koji ocjenjuju da treba spojiti nacionalno i građansko.
„Iza gospodina Špirića dolazi Hrvat“, kaže Dragan Čović, lider HDZ BIH.
„Pravila kažu da postoje dva entiteta i tri konstitutivna naroda koji čine BiH. Iz te definicije Bosne izvlači se sva poslije struktura“, naglasio je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a.
„Nikakve rotacije ne postoje u Dejtonu kad je u pitanju Vijeće ministara“, kazao je Zlatko Lagumdžija, lider SDP-a.
Zbog ovako podijeljenih stavova,16 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma Bosna i Hercegovina stagnira na putu prema Evropskoj uniji, nema stranih investicija, a nezaposlenost je oko 50 posto.
Analitičari ocjenjuju kako su političari, umjesto da izgrade pravu državu, izgradili državu na prosjačkom štapu.
„Dejtonski sporazum treba shvatiti kao prolaznu fazu u evoluciji države BiH i da treba sve učiniti da se pređe iz tzv. dejtonske u tzv. briselsku fazu“, smatra Predsjednik „Kruga 99“ Sulejman Redžić.
Analitičari navode i da je jedina dobra stvar Dejtonskog sporazuma to što je zaustavljen rat, sa čim se slaže većina građana u Bosni i Hercegovini. Jer, kako objasniti činjenicu da su karte u Dejtonu crtane tako da entitetske linije nekima prolaze kroz stanove i presijecaju sela? Upravo to se desilo u Korićanima, selu čiji je jedan dio u Federaciji BiH, a drugi u Republici Srpskoj.
Tako dva brata, Josip i Juraj Nerovčić, žive u dva entiteta.
„Jedna mi je noga u RS, a jedna u Federaciji. Mi ovdje nikad nismo bili podijeljeni, uvijek je bila jedna mjesna zajednica“, kažu oni.
Dejtonskim sporazumom nisu nezadovoljni samo mještani Korićana. Stotine hiljada građana koji su devedesetih godina prošlog vijeka napustili svoje domove, nisu se vratili u prijeratna mjesta boravka.
Unutarnje uređenje - uzrok svih tenzija
Uprkos tome što Aneks 7 predviđa povratak svih na svoje, najveći broj ratnih izbjeglice utočište je potražio u susjednim i zemljama Evropske unije, SAD-u i Australiji.
Vaš browser nepodržava HTML5
Godišnjica dejtonskog sporazuma, 2009.god.
„Imamo mlađe ljude koji su se doeducirali i za njih je možda malo teže da razmišljaju o nekom povratku“, navodi Zaim Pašić, predsjednik Svjetskog saveza dijaspore BiH.
Nezadovoljstvo Dejtonskim sporazumom dijele i Sarajlije i Banjalučani:
„Dobili smo dvije države i jednoj državi.“
„Mi smo sapleteni u tom ustavu i sve dok ga ne promijenimo, nema napretka.“
„Oni su nama dali nešto što ne može uspjeti i kažu provedi to. Kako ćeš provesti to? Evo, napravi protektorat pa provedi ti ako misliš da može.“
„Ljudi gladni, nema posla, nema ništa. Vidiši da nismo u stanju vladu formirati.“
„To ništa s ničim ne štima. Očito se mi ne možemo dogovoriti, nažalost.“
Da li je Dejtonski sporazum tijesna košulja za sve, kako smatraju analitičari i građani, pitanje je koje se nameće.
Oni koji su dali saglasnost za njegovo potpisivanje ocjenjuju da bi i danas postupili na isti način kao i 1995., i to jedino zbog toga što je njime zaustavljen rat. Ipak, kako ističe Krešimir Zubak, njegova očekivanja od Dejtona su bila veća 1995.
„Nije razriješio osnovni problem, a to je unutarnje uređenje BiH. I danas je to razlog svih ovih tenzija“, kaže Zubak.
„Ja mislim da mi ni približno nismo iskoristili sve potencijale Dejtonskog sporazuma“, smatra Pravni stručnjak Kasim Trnka.
Za razliku od mišljenja profesora Trnke, u Republici Srpskoj misle kako je Dejtonski sporazum itekako promijenjen. Tim prije što je Vijeće sigurnosti UN-a 1997. dalo dodatna ovlaštenja visokom predstavniku.
Jelko Kacin: Ne znam zašto neki politički lideri BiH rade svim naporima da onemoguće pristup BiH Evropskoj uniji
„Uveden su npr. Uprava za indirektno oporezivanje, SIPA, razne agencije na nivou BiH, Savjet ministara je potpuno drugačije koncipiran nego što je bio, postoji Tužilaštvo BiH, postoji Sud BiH“, kaže Miroslav Mikeš, pravni stručnjak.
No, da nije bilo odluka visokih predstavnika, izbjegli i raseljeni, sa vlastima koje su do sada bile u BiH, nikada ne bi vratili imovinu koju su imali do početka rata, BiH bi i dalje imala tri vojske, tri porezna sistema, tri registarske tablice, i ko zna šta sve još ne puta tri.
Iako, kako stalno ponavljaju iz Kancelarije visokog predstavnika, je vrijeme za postizanje konsenzusa u BiH, u ovom trenutku teško da će zemlja sa ovako različitim političkim koncepcijama uspjeti da bilo šta uradi na putu od dejtonske do evropske BiH.
To će itekako biti vidljivo 9. decembra kada bh. susjedi u Briselu budu potpisivali dokumente - Hrvatska sporazum o pristupanju Evropskoj uniji, Crna Gora datum za početak pregovora, a Srbija, možda, kandidatski status.
„Ne znam zašto neki politički lideri BiH rade svim naporima da onemoguće pristup BiH Evropskoj uniji“, kaže Jelko Kacin, evropski parlamentarac.
Ne treba ni podsjetiti kako BiH nije čak ni predala aplikaciju za evropsko članstvo, što znači da bh. političke elite nisu zvanično ni rekle da žele da se pridruže Uniji. Svaka, pa i ova decembarska prilika je propuštena, a da za to niko ne odgovara.
