Senad Mulalić jedna je od 534 srebreničke žrtve koja je danas ukopana u Memorijalnom centru Potočari u Srebrenici. Ubijen je 11. jula 1995. godine, na svoj rođendan.
Senadov brat Salih, koji je u Srebrenici izgubio i oca, svoje potresno svjedočenje ispričao je reporteru RSE, koji je razgovarao i sa ostalima koji su se danas poslednji put oprostili od svojih najbližih.
Na današnji dan u Potočarima, prije 43 godine rodio se Senad Mulalić. Na današnji dan, prije četrnaest godina Senad je zarobljen i ubijen. Danas, na njegov rođendan, brat Salih i ostala rodbina klanjali su mu dženazu. Salih se prisjeća tih dana 1995. godine.
„Rođen 11. jula, poginuo 11. jula i biće sahranjen 11. jula. Moj brat je poginuo nedaleko odavde, nekih desetak kilometara. Poginuo je od minobacačke granate, 120mm. Negdje 2005. godine, posmrtni ostaci mog brata i ostalih su pokupljeni. Jes' žalosno i teško reći, ali deset godina ležati u potoku...“
Salihov otac ubijen je pred svojom kućom 1995. godine:
„On je nedaleko odavde, nekih 500 metara ,odvojen od svoje porodice, moje majke, svoje supruge, svojih unčadi. Njegovo odvajanje posmatralo je njegovo petoro unučadi, najstarije bilo deset godina, najmladje je imalo dvije i po godine. Da bol bude veća i da tragedija bude veća, to sve je posmatrao njegov dojučerašnji prijeratni smjenski nadzornik u rudniku olova i cinka u Srebrenici. Međutim, niko nije htio da pokuša da ga spasi. Nakon odvajanja od porodice, moj otac je odveden na Selmanagića oporće, to je put čuvene familije Selmanagića gdje je bilo parkirano policijsko vozilo. Da li je tu evidentiran ili tražen na nekom spisku, ne znam, nisam došao do podataka. Poslije je vraćen u kuću Alje Huseinovića, a poslije toga je pred svojom kućom i kućom svog brata je prema nepotvrđenim informacijama ubijen. Pronašao sam ga u masovnoj grobnici u Snagovu.“
Mejra Đogaz iz Potočara, ukopala je danas dva sina:
„Došao je zadnji trenutak mojiem sinovima, da dolaze u Potočare. Kuća je pored mezarja. 2002. sam se vratila, vratila sam se na osnovu mojih sinova, mislila sam se da će neki biti živ, da će doći. Ali danas majka očekuje zadnji trenutak stižu na tabutima Đogaz Omer i Đogaz Munib. Izgubila sam muža i sina 1992. godine i unuka, kompletna porodica. Imam još kćerku, nikoga više. Umjesto svatova donijela sam mome Munibu i Omeru da položim cvijeće u rukama.“
U genocidu nad Bošnjacima Srebrenice ubijene su i kompletne porodice:
„Sad kopam oca. Zovem se Jasmina Mašić. Pet braće i otac su mi nestali 11. jula. Dva sam brata ukopala i sad oca, još ima trojica, komplet porodica i snaha. Ostalo dvoje djece bez roditelja, oni sa mnom žive. Ja i sestra smo samo preživjele.“
Nino Ćatić bio je ratni izvještač iz Srebrenice. O mjestu njegovog nestanka, brat Nermin tek je ovih dana saznao neke podatke.
„Izgubio sam oca i brata. Brata sam izgubio, ništa ne znam za njega. On je bio, kao što je poznato zadnji izvještač iz Srebrenice i njegov zadnji izvještaj kad je Srebrenica pala je to je arhivirano na radio talasima BiH. Navodno neki glasovi govore da se taj njegov nestanak desio na nekom nepristupačnom terenu još uvijek miniranom. To sam upravo prije par trenutaka saznao. Ali nada postoji, nada zadnja umire, ja se nadam da ću i mog Ninu naći, da ćemo ga sahraniti ako Bog da kako priliči normalnim i poštenim ljudima“.
Na današnji dan u Potočarima, prije 43 godine rodio se Senad Mulalić. Na današnji dan, prije četrnaest godina Senad je zarobljen i ubijen. Danas, na njegov rođendan, brat Salih i ostala rodbina klanjali su mu dženazu. Salih se prisjeća tih dana 1995. godine.
Rođen 11. jula, poginuo 11. jula i biće sahranjen 11. jula. Moj brat je poginuo nedaleko odavde, nekih desetak kilometara...
Salihov otac ubijen je pred svojom kućom 1995. godine:
„On je nedaleko odavde, nekih 500 metara ,odvojen od svoje porodice, moje majke, svoje supruge, svojih unčadi. Njegovo odvajanje posmatralo je njegovo petoro unučadi, najstarije bilo deset godina, najmladje je imalo dvije i po godine. Da bol bude veća i da tragedija bude veća, to sve je posmatrao njegov dojučerašnji prijeratni smjenski nadzornik u rudniku olova i cinka u Srebrenici. Međutim, niko nije htio da pokuša da ga spasi. Nakon odvajanja od porodice, moj otac je odveden na Selmanagića oporće, to je put čuvene familije Selmanagića gdje je bilo parkirano policijsko vozilo. Da li je tu evidentiran ili tražen na nekom spisku, ne znam, nisam došao do podataka. Poslije je vraćen u kuću Alje Huseinovića, a poslije toga je pred svojom kućom i kućom svog brata je prema nepotvrđenim informacijama ubijen. Pronašao sam ga u masovnoj grobnici u Snagovu.“
"Umjesto svatova, cvijeće u rukama"
Mejra Đogaz iz Potočara, ukopala je danas dva sina:
„Došao je zadnji trenutak mojiem sinovima, da dolaze u Potočare. Kuća je pored mezarja. 2002. sam se vratila, vratila sam se na osnovu mojih sinova, mislila sam se da će neki biti živ, da će doći. Ali danas majka očekuje zadnji trenutak stižu na tabutima Đogaz Omer i Đogaz Munib. Izgubila sam muža i sina 1992. godine i unuka, kompletna porodica. Imam još kćerku, nikoga više. Umjesto svatova donijela sam mome Munibu i Omeru da položim cvijeće u rukama.“
U genocidu nad Bošnjacima Srebrenice ubijene su i kompletne porodice:
Sad kopam oca. Zovem se Jasmina Mašić. Pet braće i otac su mi nestali 11. jula. Dva sam brata ukopala i sad oca, još ima trojica, komplet porodica i snaha. Ostalo dvoje djece bez roditelja, oni sa mnom žive. Ja i sestra smo samo preživjele.
„Sad kopam oca. Zovem se Jasmina Mašić. Pet braće i otac su mi nestali 11. jula. Dva sam brata ukopala i sad oca, još ima trojica, komplet porodica i snaha. Ostalo dvoje djece bez roditelja, oni sa mnom žive. Ja i sestra smo samo preživjele.“
Nino Ćatić bio je ratni izvještač iz Srebrenice. O mjestu njegovog nestanka, brat Nermin tek je ovih dana saznao neke podatke.
„Izgubio sam oca i brata. Brata sam izgubio, ništa ne znam za njega. On je bio, kao što je poznato zadnji izvještač iz Srebrenice i njegov zadnji izvještaj kad je Srebrenica pala je to je arhivirano na radio talasima BiH. Navodno neki glasovi govore da se taj njegov nestanak desio na nekom nepristupačnom terenu još uvijek miniranom. To sam upravo prije par trenutaka saznao. Ali nada postoji, nada zadnja umire, ja se nadam da ću i mog Ninu naći, da ćemo ga sahraniti ako Bog da kako priliči normalnim i poštenim ljudima“.