Dragan Sekulovski, izvršni direkor Udruženja novinara Makedonije i jedan od koordinatora regionalne platorme za zaštitu novinara, za ‘Zašto?’ objašnjava situaciju u vezi procesuiranja govora mržnje i napada na novinare u Makedoniji i regionu, nakon verbalnog napada i poziva na nasile protiv novinarke Financial Timesa, što su osudile vlasti i međunarodne organizacije za ljudska prava.
- Govor mržnje
Što se tiče govora mržnje, sa žaljenjem moram reći da je Makedonija jedina zemlja u regionu koja ima nula sudskih slučajeva u vezi govora mržnje.
To znači da krivični sudovi u posljednjih 27 godina nisu do kraja procesuirali niti jedan slučaj u vezi sa djelom govora mržnje.
Ovo znači, rekao bih na satiričan način, da se u Makedoniji svi vole i niko nikoga ne mrzi ili javni tužioci i krivični sudovi jednostavno ovo ne uzimaju ozbiljno u obzir.
Pored potpune nekažnjivosti po pitanju govora mržnje i zlonamjernog govora u javnosti, ovo se također održava i na samu medijsku zajednicu i novinare.
- Test
Najsvježiji primjer koji smo zabilježili, i zbog kojeg je jučer (srijeda) došlo do javne reakcije, je kada je uposlenik, novinar, Makedonske informativne agencije pozvao na nasilje i silovanje novinarke Financial Timesa koja radi na Balkanu, i koja je u prethodnom periodu radila u Makedoniji.
Čitava medijska zajednica je, nažalost sa nekim izuzecima, ovo osudila.
Ovaj posljednji slučaj je jedan test koji će biti ostavljen pred vratima Ureda javnog tužioca i Ministarstva untrašnjih poslova da procesuiraju i istraže detalje, i nadamo se da će onda to prebaciti krivičnom sudu.
Vjerujemo da ovakva vrsta govora mržnje ne može biti ignorisana, jer ovo može pokrenuti nasilje, i mi smo ozbiljno zabrinuti, imajući u vidu visoki nivo nekažnjivosti u makedonskom društvu po pitanju nasilja i fizičkih napada na novinare, .
- Jedan slučaj procesuiran
Institucije moraju reagovati brže i odgovornije kako bi se izbjegle posljedice po živote i integritet novinara.
U Makedoniji smo u posljednje četiri godine imali 52 slučaja napada na novinare i samo jedan sudski slučaj koji je okončan u prvostepenom postupku, a to je bilo za napad na dva novinara koji se desio prije dvije godine na glavnom trgu u Skoplju.
Znači, samo jedan slučaj riješen na sudskoj instanci od pedeset i nešto koji bi trebali zabrinuti čitavo makedonsko društvo.
- Aktivna uloga države
Bojim se da su slučajevi nasilja prisutni i u drugim balkanskim državama, a jedina razlika je da nivo nekažnjivosti nije isti od zemlje do zemlje.
Najsvježiji teži slučaj, koji se desio u Banja Luci kada je narušen integritet našeg kolege Vladimira Kovačevića, je sada pod pritiskom međunarodnih medija, udruženja novinara iz balkanskog regiona i međunarodne zajednice procesuiran i, koliko ja znam, jedna od osoba koje su ga napale je na suđenju i suočava se sa mogućom zatvorskom kaznom od pet godina.
Postoje slučajevi nasilja prema novinarima, ali čini se da aktivnija uloga države i kažnjavanje pojedinih osoba i grupa koji napadaju novinare moraju biti iznuđeni.
U nekim slučajevima vlasti su brže i poduzimaju viša mjera, ali u drugima slučajevima ne.
Trend
Ne mogu reći da postoji general trend u regionu.
Na primjer, u Makedoniji je prošle godine trend bio u opadanju. U 2018. smo ubilježili samo tri napada, što je u poređenju sa 2016. i 2017. dobar trend, ali, s druge strane, imao slučajeve Srbije i Crne Gore gdje je trend u porastu.
U nekim državama trend je pozitivan, u nekima negativan, ali generalno politika nekažnjavanja je na djelu u svim zemljama.
Ovo bi trebalo biti nešto što ministarstva unutrašnjih poslova, javni tužitelji i sudovi trebaju uzeti u obzir na ozbiljnijem nivou.
Preduslovi za novinare
Evropska komisija, a posebno komesar za proširenje Johannes Hahn, na neki način nadzire najvažnije reforme u svakoj zemlji kandidatu za priključenje EU i medijska reforma se, bez izuzetka, smatra prioritetom.
Ovdje bih želio naglasiti da sigurnost novinara i sigurnost zaposlenika u medijima bi generalno trebala biti u fokusu Evropske komisije, jer ne možemo govoriti o reformama u jednoj zemlji kada osnovni preduslovi kako bi novinari slobodno i sigurno radili na ulici i u medijima nisu garantovani.
Evropska komisija čini neke napore i ovo je spomenuto u prošlim izvještajima o napretku koji su izdati ove godine, u kojima navode koliko napada se desilo, kako je država reagovala, ali, opet kažem, ovo nije dovoljno.
- Problem s demokratijom
Po mom ličnom mišljenju, vjerujem da bi također trebali nadgledati kako se odvijaju istrage tekućih slučajeva.
Trenutno u Makedoniji imamo desetine istraga koje predugo traju, i ovo također treba biti od interesa za Evropsku komisiju jer na ovaj način mi demonstriramo prema Komisiji da li imamo kapacitet da zaštitimo novinare ili ne.
Ako nemamo, onda imamo problem sa demokratijom.