Dvije hrvatske šećerane ostale su ove godine bez šećerne repe iz Vojvodine, zbog zabrane izvoza od strane srpskih vlasti obrazložene sušom i manjim prinosima. To i slabiji prinosi domaće sirovine rezultirat će slabijim poslovanjem, kažu u Tvornici šećera Osijek i Sladorani Županja. Neslužbene procjene govore da bi se štete mogle popeti i na 12 do 15 milijuna eura.
„Iako su hrvatske šećerane dogovorile i uglavnom financirale sjetvu šećerne repe u Vojvodini, srbijansko Ministarstvo trgovine zabranilo je izvoz i time su šećerane u Osijeku i Županji oštećene za višemilijunske izbose u eurima“, stoji u mailu što nam ga je uputio predsjednik Uprave Tvornice šećera Osijek Ilija Nedić.
On tvrdi da je ova mjera zabrane izvoza šećerne repe u Hrvatsku donesena isključivo da bi se pogodovalo srpskim prerađivačima, a da će srpski proizvođači šećerne repe biti na gubitku, jer će srpskim šećeranama morati prodati repu po nižoj cijeni nego što je dogovorena sa hrvatskim šećeranama.
Nedić dovodi u pitanje i obrazloženje srpskog ministarstva da je ova zabrana donesena kako bi se osigurala snabdjevenost tržišta Srbije šećerom. On tvrdi da se i dalje izvozi desetke tisuća tona šećera u Europsku uniju, pa - ako seželi osigurati snabdjevenost tržišta šećerom – Nedić pita zašto se ne zabrani izvoz šećera, a ne šećerne repe?
Pogođene su šećerane u Osijeku i Županji, dok je treća velika hrvatska šećerana – ona u Virovitici – svoje potrebe zadovoljila u najvećem dijelu na domaćem tržištu, a dijelom i na zemljopisno bližem mađarskom tržištu.
Županovo pismo srpskoj strani
Savjetnik u „Viro grupi“ - koja obuhvaća šećerane u Virovitici i Županji – Miroslav Božić kaže za naš radio kako su svjesni da će ove godine poslovati slabije nego ranijih godina, ali da su za to krivi srpska zabrana izvoza, ali i pad domaćih prinosa uzrokovan sušom.
„Moglo bi se reći da je puno više štete napravljeno za našu grupaciju zbog ovako ekstremnih vremenskih uvjeta, nego zbog ove zabrane u Srbiji. Mi ćemo, kao i sve druge hrvatske šećerane, ove godine proizvesti manje. A to još uvijek ne znači da bi moglo doći do problema u opskrbi hrvatskih tržišta, niti u ispunjavanju ugovornih obaveza sa partnerima izvana, s kojima su ti ugovori u pravilu višegodišnji“, kaže Božić.
Osijek je imao dogovorenih nešto manje od 6.000 hektara šećerne repe u Vojvodini, a Županja nešto preko 4.000 hektara. Stručnjak za agrar i prehrambenu industriju Stipan Bilić ima u izjavi za naš radio samo jednu poruku hrvatskim prerađivačima:
„Neka šećerane kod nas organiziraju proizvodnju repe.“
Dodajmo da je - kao svojevrsni pritisak na srpske vlasti - virovitičko-podravski HDZ-ov župan Tomislav Tolušić uputio otvoreno pismo srpskoj strani da preispita odluku o zabrani izvoza šećerne repe u Hrvatsku, uvjetujući to srpskim sudjelovanjem na skorom međunarodnom sajmu gospodarstva, obrtništva i poljoprivrede Viroexpo 2013 u Virovitici, gdje je Srbija trebala biti zemlja partner.
Srbija je onda raskinula taj dogovor, jer – kako kažu u predstavništvu Privredne komore Srbije u Zagrebu – to je bio jedini mogući odgovor na uvjetovano pismo župana Tolušića, to više što su za rješavanje spora oko repe mjerodavna ministarstva poljoprivrede dviju zemalja, a ne županije.
Božić kaže kako je ova godina posljednja u ovom režimu, jer je Hrvatska od sljedećeg ljeta u Europskoj uniji, a proizvodna kvota za šećer za Hrvatsku biti će manja nego što je hrvatska proizvodnja šećera posljednjih godina. Inače, neslužbene procjene govore da bi šteta po hrvatske šećerane zbog ove odluke srpske Vlade mogla biti 12 do 15 milijuna eura.
„Iako su hrvatske šećerane dogovorile i uglavnom financirale sjetvu šećerne repe u Vojvodini, srbijansko Ministarstvo trgovine zabranilo je izvoz i time su šećerane u Osijeku i Županji oštećene za višemilijunske izbose u eurima“, stoji u mailu što nam ga je uputio predsjednik Uprave Tvornice šećera Osijek Ilija Nedić.
On tvrdi da je ova mjera zabrane izvoza šećerne repe u Hrvatsku donesena isključivo da bi se pogodovalo srpskim prerađivačima, a da će srpski proizvođači šećerne repe biti na gubitku, jer će srpskim šećeranama morati prodati repu po nižoj cijeni nego što je dogovorena sa hrvatskim šećeranama.
Nedić dovodi u pitanje i obrazloženje srpskog ministarstva da je ova zabrana donesena kako bi se osigurala snabdjevenost tržišta Srbije šećerom. On tvrdi da se i dalje izvozi desetke tisuća tona šećera u Europsku uniju, pa - ako seželi osigurati snabdjevenost tržišta šećerom – Nedić pita zašto se ne zabrani izvoz šećera, a ne šećerne repe?
Pogođene su šećerane u Osijeku i Županji, dok je treća velika hrvatska šećerana – ona u Virovitici – svoje potrebe zadovoljila u najvećem dijelu na domaćem tržištu, a dijelom i na zemljopisno bližem mađarskom tržištu.
Županovo pismo srpskoj strani
Savjetnik u „Viro grupi“ - koja obuhvaća šećerane u Virovitici i Županji – Miroslav Božić kaže za naš radio kako su svjesni da će ove godine poslovati slabije nego ranijih godina, ali da su za to krivi srpska zabrana izvoza, ali i pad domaćih prinosa uzrokovan sušom.
„Moglo bi se reći da je puno više štete napravljeno za našu grupaciju zbog ovako ekstremnih vremenskih uvjeta, nego zbog ove zabrane u Srbiji. Mi ćemo, kao i sve druge hrvatske šećerane, ove godine proizvesti manje. A to još uvijek ne znači da bi moglo doći do problema u opskrbi hrvatskih tržišta, niti u ispunjavanju ugovornih obaveza sa partnerima izvana, s kojima su ti ugovori u pravilu višegodišnji“, kaže Božić.
Osijek je imao dogovorenih nešto manje od 6.000 hektara šećerne repe u Vojvodini, a Županja nešto preko 4.000 hektara. Stručnjak za agrar i prehrambenu industriju Stipan Bilić ima u izjavi za naš radio samo jednu poruku hrvatskim prerađivačima:
„Neka šećerane kod nas organiziraju proizvodnju repe.“
Dodajmo da je - kao svojevrsni pritisak na srpske vlasti - virovitičko-podravski HDZ-ov župan Tomislav Tolušić uputio otvoreno pismo srpskoj strani da preispita odluku o zabrani izvoza šećerne repe u Hrvatsku, uvjetujući to srpskim sudjelovanjem na skorom međunarodnom sajmu gospodarstva, obrtništva i poljoprivrede Viroexpo 2013 u Virovitici, gdje je Srbija trebala biti zemlja partner.
Srbija je onda raskinula taj dogovor, jer – kako kažu u predstavništvu Privredne komore Srbije u Zagrebu – to je bio jedini mogući odgovor na uvjetovano pismo župana Tolušića, to više što su za rješavanje spora oko repe mjerodavna ministarstva poljoprivrede dviju zemalja, a ne županije.
Božić kaže kako je ova godina posljednja u ovom režimu, jer je Hrvatska od sljedećeg ljeta u Europskoj uniji, a proizvodna kvota za šećer za Hrvatsku biti će manja nego što je hrvatska proizvodnja šećera posljednjih godina. Inače, neslužbene procjene govore da bi šteta po hrvatske šećerane zbog ove odluke srpske Vlade mogla biti 12 do 15 milijuna eura.