Prema najnovijim podacima koje je objavila Evropska svemirska agencija (ESA), slijetanje letjelice Schiaparelli na površinu Marsa se nije odvijalo prema planu, a telemetrija je pokazala da postoje indicije da je padobran odbačen prerano.
Rakete koje su se trebale aktivirati neposredno prije slijetanja su također funkcionisale prekratko.
ESA još nije zaključila da se letjelica srušila, no, raspoloženje nije pozitivno.
Eksperti nastavljaju analizirati podatke i pokušavati "dozvati" letjelicu u nadi da je netaknuta sletjela na površinu Crvene planete.
Osim toga, Amerikanci će koristiti jedan od svojih Marsovih satelita kako bi pokušali analizirati zonu slijetanja letjelice i eventualno otkriti ESA-in lander.
Međutim, šanse da satelit otkrije Schiaparelli su male, jer je sonda premala.
Naučnici trenutno rade na velikoj količini podataka koje je letjelica Schiaparelli poslala na orbiter Trace Gas, koji ju je ispustio na Mars. Ovi podaci pokazuju da je bilo sve uredu kada je lander ušao u atmosferu.
Njegov toplotni štit je obavio dobar posao, a padobran se otvorio kako bi usporio slijetanje. No, u završnoj fazi slijetanja zabilježeno je neočekivano ponašanje.
Schiaparelli u svemiru
"Još ne možemo ustanoviti po kojoj logici je letjelica odlučila odbaciti padobran. No, on je definitivno odbačen prerano u odnosu na naša očekivanja", izjavio je za BBC Andrea Accomazzo, šef operacija za ESA-ine planetarne misije.
Ne samo da je padobran odbačen prerano, neko su i tetrorakete bile aktivne samo tri ili četiri sekunde u odnosu na planiranih 30 sekundi. Letjelica je potom slala signal još 19 sekundi nakon gašenja raketa, a gubitak signala je zabilježen 50 sekundi prije nego je trebala biti na površini Marsa.
Mnogi naučnici u kontroli misije smatraju da je letjelica pala na površinu pri velikoj brzini, odnosno da je bila u slobodnom padu kilometar ili dva iznad površine.
Međutim, zvanično, ESA eksperti kažu da u ovoj fazi ne mogu tvrditi šta se zaista dogodilo dok se ne rekonstruiše profil brzine. Kada to bude obavljeno, podaci će se uporediti sa poznatim događajima i predviđenim visinama. Tada će biti definitivno poznato da li je letjelica pala na površinu pri brzini koja je dovela do katastrofe, odnosno uništenja.
Za slijetanje na Mars je potrebna određena brzina kako bi se izbjegao rizik od pada i uništenja letjelice. Ako je letjelica zaista uništena, to će biti težak udarac za ESA-u, koja je 2003. godine doživjela neuspjeh s landerom Beagle-2, također na Marsu.
No, ovaj projekt donosi iskustvo potrebno za slijetanje rovera na Mars, koje je planirano za 2021. godinu. Budžet još nije osiguran, a nedostaje još 300 miliona eura. Ako je letjelica zaista uništena, zvaničnicima ESA-e će biti teško objasniti zašto je projekt i vrijedan dodatnog ulaganja.