Građane BiH posljednjih mjeseci bombardira se savjetima kako da se izjasne, odnosno kako da se osjećaju u vlastitoj zemlji. Profesori Ivan Lovrenović i Šaćir Filandra upozoravaju da je granica odavno pređena, a razlog tome je u nepostojanje bh. identita u BiH.
Popis stanovništva u BiH, koji slijedi naredne godine, pokazat će kvanitet određenih etničkih skupina, što je za određene lidere u ovoj zemlji najvažnije. Taj kvanitet bit će glavna smjernica u ostvarivanju prava u BiH.
Međutim, prema riječima profesora Šaćira Filandre s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, taj kvantitet ni u kom slučaju ne bi smio promijeniti kvalitet odnosa među građanima BiH, niti ugroziti bilo čija prava.
„Očito je da postoje određena nacionalno-romantičarska nadanja pojedinih krugova da nešto znače ako Bošnjaka bude 50 ili 51 posto. To apsolutno ne znači ništa. Prije svega treba znati da sam kvantitet po sebi ne znači ništa. Kvalitet je ono što je bitno. U ovom slučaju, bez obzira na rezultate popisa koji će očito biti sasvim drugačiji nego što su bili 1991. godine, očekivati je veći porast Bošnjaka, veći pad Hrvata. Ustavna struktura BiH i kvalitet političkih odnosa između naroda niti će se mijenjati, niti treba da se mijenjaju. Postoji čitav sistem mehanizama u već postojećem ustavu, posebno u novim ustavnim promjenama, koji će to osigurati“, kaže on.
U posljednje vrijeme o popisu stanovništva u BiH se najviše javno govori, i to na način da se građanima savjetuje kako da se izjašnjavaju i kako da se osjećaju u vlastitoj zemlji. Granica je odavno pređena, a to se nije smjelo dopustiti, smatra bh. književnik i novinar, profesor Ivan Lovrenović.
„To je ona crta preko koje ne smijemo nikome ulaziti u privatni, intimni, individualni osjećaj vlastite pripadnosti, i nametati mu sa neke više instance, sa nekog fiktivnog autoriteta ono kako on mora da se izjašnjava“, ističe Lovrenović.
Tako su o popisu stanovništva u BiH izostale javne debate, javne eksplikacije, dijaloške rasprave, a ultimativna nametanja ljudima kako da se izjasne pri popisu javno i napadno se propagira.
„Nipošto bilo kakva vrsta ultimativnog nametanja vama kako vi trebate i morate, a kako ne smijete da se izjašnjavate, jer je popis trenutak u kojem čovjek u te rubrike upisuje baš ono svoje najintimnije uvjerenje i osjećaj pripadanja ili nepripadanja. Dakle, potpuno slobodan čovjek mora biti i da pripada i da ne pripada.“
"Izdaja"
Javno pozivanje građana kako da se izjašnjavaju, profesor Šaćir Filandra ovako pojašnjava:
Samo uvažavanje individualnih i kolektivnih prava pomoći će ovoj zemlji riješiti važna identitetska pitanja u multinacionalnoj zajednici kakva je BiH, smatra Filandra.
„BiH do sada nema pozitivna iskustva po tom pitanju i mi se u našoj povijesti ne možemo baš referirati na neka pozitivna iskustva. Ovdje su bila kolektivna prava ili poricana ili prenaglašavana“, rekao je Filandra.
U BiH etničke skupine nikada nisu stvorile jasne smjernice prema kojima bi djelovale, a da uz to uvažavaju drugog i drugačijeg. Zato se na one koji se u BiH osjećaju Bosancima i Hercegovcima sasvim normalno gleda kao na ostale - nepripadajuće ravnopravne članova društva, mišljenja je Ivan Lovrenović.
„Kod nas još uvijek prevladava, nažalost, taj jedan osjećaj da je bilo kakva moja lična kritičnost prema problemu nacionalnog pripadanja uvijek neka vrsta izdaje, ili na granici izdaje nekog ideala, koji se učitava najviše baš u to pripadanje. Onog časa kad se lišimo te opasnosti da budemo označeni kao neko ko iznevjerava, ko izdaje te svetinje kolektivnog pripadanja, mi ćemo biti slobodni“, zaključuje Lovrenović.
Od ovakve slobode BiH još je uvijek jako daleko, smatraju naši sugovornici. Razlog tome je što BiH na vlastitom tlu nema svoj bosanskohercegovački identitet. To i jeste, zapravo, izvor svih ovdašnjih problema.
Popis stanovništva u BiH, koji slijedi naredne godine, pokazat će kvanitet određenih etničkih skupina, što je za određene lidere u ovoj zemlji najvažnije. Taj kvanitet bit će glavna smjernica u ostvarivanju prava u BiH.
Međutim, prema riječima profesora Šaćira Filandre s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, taj kvantitet ni u kom slučaju ne bi smio promijeniti kvalitet odnosa među građanima BiH, niti ugroziti bilo čija prava.
„Očito je da postoje određena nacionalno-romantičarska nadanja pojedinih krugova da nešto znače ako Bošnjaka bude 50 ili 51 posto. To apsolutno ne znači ništa. Prije svega treba znati da sam kvantitet po sebi ne znači ništa. Kvalitet je ono što je bitno. U ovom slučaju, bez obzira na rezultate popisa koji će očito biti sasvim drugačiji nego što su bili 1991. godine, očekivati je veći porast Bošnjaka, veći pad Hrvata. Ustavna struktura BiH i kvalitet političkih odnosa između naroda niti će se mijenjati, niti treba da se mijenjaju. Postoji čitav sistem mehanizama u već postojećem ustavu, posebno u novim ustavnim promjenama, koji će to osigurati“, kaže on.
U posljednje vrijeme o popisu stanovništva u BiH se najviše javno govori, i to na način da se građanima savjetuje kako da se izjašnjavaju i kako da se osjećaju u vlastitoj zemlji. Granica je odavno pređena, a to se nije smjelo dopustiti, smatra bh. književnik i novinar, profesor Ivan Lovrenović.
„To je ona crta preko koje ne smijemo nikome ulaziti u privatni, intimni, individualni osjećaj vlastite pripadnosti, i nametati mu sa neke više instance, sa nekog fiktivnog autoriteta ono kako on mora da se izjašnjava“, ističe Lovrenović.
Tako su o popisu stanovništva u BiH izostale javne debate, javne eksplikacije, dijaloške rasprave, a ultimativna nametanja ljudima kako da se izjasne pri popisu javno i napadno se propagira.
„Nipošto bilo kakva vrsta ultimativnog nametanja vama kako vi trebate i morate, a kako ne smijete da se izjašnjavate, jer je popis trenutak u kojem čovjek u te rubrike upisuje baš ono svoje najintimnije uvjerenje i osjećaj pripadanja ili nepripadanja. Dakle, potpuno slobodan čovjek mora biti i da pripada i da ne pripada.“
"Izdaja"
Javno pozivanje građana kako da se izjašnjavaju, profesor Šaćir Filandra ovako pojašnjava:
Šaćir Filandra
„Na svakom popisu jedan narod je bio u poziciji da se drugačije izjašnjava. I svakog puta to kako će se izjašnjavati određivao mu je neko drugi. Mi smo u Bosni u tome smislu došli do jedne metafore: Zovite me šerpa ili lonac, samo me nemojte razbiti. Znači, uvijek je taj narod postojao, nikad nije bio u mogućnosti da sam se izjasni kako će se zvati. Sad se desila ta renominacija nacije. Popisa nije bilo 20 godina i normalno je da određene skupine agitiraju u tome. Nije normalno i nije poželjno da se iz toga očekuju i izvlače neki nacionalno-romantičarski zahtjevi tipa o temeljnom narodu, većinskom narodu.“Samo uvažavanje individualnih i kolektivnih prava pomoći će ovoj zemlji riješiti važna identitetska pitanja u multinacionalnoj zajednici kakva je BiH, smatra Filandra.
„BiH do sada nema pozitivna iskustva po tom pitanju i mi se u našoj povijesti ne možemo baš referirati na neka pozitivna iskustva. Ovdje su bila kolektivna prava ili poricana ili prenaglašavana“, rekao je Filandra.
U BiH etničke skupine nikada nisu stvorile jasne smjernice prema kojima bi djelovale, a da uz to uvažavaju drugog i drugačijeg. Zato se na one koji se u BiH osjećaju Bosancima i Hercegovcima sasvim normalno gleda kao na ostale - nepripadajuće ravnopravne članova društva, mišljenja je Ivan Lovrenović.
„Kod nas još uvijek prevladava, nažalost, taj jedan osjećaj da je bilo kakva moja lična kritičnost prema problemu nacionalnog pripadanja uvijek neka vrsta izdaje, ili na granici izdaje nekog ideala, koji se učitava najviše baš u to pripadanje. Onog časa kad se lišimo te opasnosti da budemo označeni kao neko ko iznevjerava, ko izdaje te svetinje kolektivnog pripadanja, mi ćemo biti slobodni“, zaključuje Lovrenović.
Od ovakve slobode BiH još je uvijek jako daleko, smatraju naši sugovornici. Razlog tome je što BiH na vlastitom tlu nema svoj bosanskohercegovački identitet. To i jeste, zapravo, izvor svih ovdašnjih problema.