Piše: Ines Šaškor
(Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove RSE)
Što se hrvatskog premijera Andreja Plenkovića tiče, srpski predsjednik Aleksandar Vučić nije dobrodošao u Hrvatsku. U utorak, 6. veljače, nekoliko dana uoči posjeta, Plenković je u Bruxellesu bio jasan – prije koji tjedan u Davosu kada se susreo s Vučićem nije stekao dojam da je datum definiran, a i ne trebaju bilateralni posjeti za normalne odnose.
Time je izravno demantirao Ured predsjednice koji tvrdi da je premijer znao datum. Do odgode posjeta prije nekoliko mjeseci došlo je s razlogom, kao što je i najnovija prosvjedna nota Hrvatske utemeljena, nastavio je Plenković. Reagirali smo na izravno Dačićevo prozivanje hrvatskog premijera, kao što bismo reagirali i da je prozvana predsjednica Grabar-Kitarović. Sve je to Andrej Plenković izgovorio u jednom dahu i dodao još da će na predstojećem susretu s Vučićem on pokrenuti pitanje ratne odštete.
Premijer se odlučio za hladan prijem: Andrej Plenković
Ako sve izgovoreno nije iskaz zlovolje prema posjetu, ne znamo što jest. Možda je ulogu odigrala i evidentna Plenkovićeva sujeta i sve slabije prikriveni sukob na relaciji Pantovčak – Banski dvori, ali to za procjenu političkog djelovanja nije bitno.
Premijer se odlučio za hladan prijem, na granici opstrukcije, čak i po cijenu srozavanja ugleda zemlje, koja ovim nadmetanjem na vrhu vlasti ostavlja neozbiljan dojam. Cirkusu treba pridodati i posve drugačiju izjavu Plenkovićevog stranačkog zamjenika, Milijana Brkića, koji je posjet pozdravio i založio se za što bolje odnose s "prijateljskom Srbijom". U javnosti se Brkić percipira kao desničar.
S oporbene strane nema relevantnih izjava. Vrijedi zabilježiti jedino onu SDP-ovog zastupnika Bojana Glavaševića, sina u Vukovaru ubijenog novinara Siniše Glavaševića, koji se usprotivio posjetu. On je bio Šešeljev posilni i nije prijatelj Hrvatske, ustvrdio je Glavašević koji se zalaže za institucionalnu suradnju.
Što u takvoj atmosferi uopće očekivati od posjeta? Ne mnogo, ali razgovor je uvijek bolji od rata, pa i verbalnog, kojemu mjesecima svjedočimo.
Hrvatska je predsjednica, najavljujući posjet, počela sa stogodišnjicom završetka Prvog svjetskog rata, što znači i sa osnutkom prve Jugoslavije, "od kada nažalost započinje stoljeće naših međusobnih prijepora i sukoba".
Bilo je u tom razdoblju i prijepora i sukoba, ali bilo je i suradnje i zajedničkog razvoja, nedosegnutog do tada pa i do danas, ali Kolinda Grabar-Kitarović, vidljivo je, ne spada u one koji povijesti pristupaju osobito delikatno. U toj izjavi spomenuto je i tisuću godina povijesti dva naroda, kao i želja da se svi okrenu boljoj budućnosti.
Budućnosti je, u intervjuu hrvatskim novinama, okrenut i srpski predsjednik. Što se prošlosti tiče, Aleksandar Vučić predlaže da se na šest mjeseci proglasi moratorij na određene teme, te da se čelnici zemalja prije izlaska u javnost međusobno obavještavaju o svojim stavovima.
Susret Kolinde Grabar Kitarović i Aleksandra Vučića na mostu na Dunavu, jun 2016.
Nešto poput – nismo položili prvi, ali nema razloga da ne idemo u drugi razred.
Bez obzira koje će biti konkretne teme skorih razgovora, ostaje činjenica da su odnosi dvije zemlje loši, svakako lošiji nego prije petnaestak godina. "Zasluga" leži na političkim elitama.
Srbija Aleksandra Vučića traži svoje mjesto u svijetu nastojeći držati ekvidistancu prema svim globalnim faktorima. Izabrala je poziciju ground zero, nulte točke, u kojoj sve počinje. Nema propitivanja prošlosti, odgovornosti za stanje u kojemu se našla ona i njezini susjedi. Još manje o personalnoj odgovornosti vlastitih čelnika. Otuda prebacivanje, kada je Hrvatska u pitanju, na NDH, Jasenovac, ustaše. Ako vi stalno inzistirate na odgovornosti za protekli rat, postoji jedan strašniji, a to je Drugi svjetski rat. I tako ukrug.
Hrvatski lideri ukopavaju se u prošlom ratu i vlastitom tumačenju kao neporecivoj agresiji i samoobrani "čistoj kao suza" zato što je masovni odlazak Srba bio (neproklamirani) ratni cilj. I zato što je klijentelistička veteranska masa njihova glavna izborna baza. Odnos prema zločinačkom nasljeđu NDH je, blago rečeno, ambivalentan.
Recentne hrvatsko-srpske svađe nalikuju na onu staru "rugala se sova sjenici".
Kako izaći iz tog začaranog kruga?
Za početak – razgovarati. Još jednom ispočetka.