Ne postoji konkretni mjesec ili dan kada su građani izgubili povjerenje u Vladu Zorana Milanovića. Ne postoji niti neki pojedinačni potez za kojega se može reći da je bio presudan za promjenu raspoloženja javnosti.
Teško je zapravo pronaći i jedan stvarno katastrofalan potez.
Teško je zapravo pronaći bilo što.
Stvari su krenule nizbrdo. Zbog izostanka konkretne vizije izlaska iz krize i operativnog programa mjera, zbog nesposobnosti, nesnalaženja, vrtnje u krugu, kaskanja za događajima, kadrovskog deficita, otuđenosti od stvarnog života građana.
Sadašnja je koalicija znala da će doći na vlast barem godinu dana prije izbora. Vlada koju je sastavio Zoran Milanović nije bila pripremljena za preteške izazove. Ponor pred kojim se našla zemlja zahtijevao je ambiciozne i sveobuhvatne promjene na svim poljima. Zahtijevao je prije svega raskid s prevladavajućim ekonomsko-socijalnim modelom i korjenitu reorganizaciju državnih institucija i javne uprave. Do toga nije došlo. Sve je ostalo na popravljanju i poslušnom izvršavanju očekivanja međunarodnih kreditora.
Zbog pustoši koju je ostavio HDZ Milanovićeva je Vlada dobila kredit na neviđeno. Nije u prvoj godini povukla jake pa i neugodne poteze, koji bi tada s lakoćom prošli. Tada je za saveznika imala građane i mogla je amortizirati udare pogođenih interesnih skupina.
Ekonomska situacija nije popravljena, dapače pogoršana je. Perspektiva je sve lošija, iščekivanje i strah od potresa prepustilo je mjesto letargiji. Građani su potpuno pasivni i ne primaju dobro niti poteze koji im izravno koriste.
Ono što je izgledalo kao početno nesnalaženje pretvorilo se u dnevno stanje. Kadrovske greške, natezanja i sukobi unutar koalicije, napuštanje aktivnog dijaloga sa socijalnim partnerima i građanima postali su mučna politička svakodnevica.
I povjerenje je isparilo, kredit dolazi na naplatu.
Dvije stvari Vladi još uvijek idu u prilog. Njezin opći politički smjer je proevropski, tolerantan i demokratski i u tom pogledu uživa podršku većine građana. Međunarodni položaj Hrvatske stabilan je, ova Vlada nije pod stalnom sumnjičavom paskom međunarodne zajednice kao što su bile gotovo sve HDZ-eove vlade. I drugo, glavna oporbena stranka, HDZ, nastavila je glavinjati, politički smjer kojega je zauzela pod novim vodstvom vodi izravno u nestabilnost. HDZ uliva još manje povjerenja od sadašnje koalicije.
Pitanje je ima li Zoran Milanović još vremena i sposobnosti da pokuša kapitalizirati ostatke provjerenja koji su preostali.
Ponašanje u tekućim mini-krizama obeshrabruje.
Najnovija je ostavka ministra turizma Veljka Ostojića. Taj je Istranin, kadar koalicijskog partnera IDS-a, stručan i u javnosti do sada dobro prihvaćen, uhvaćen u potencijalnoj koruptivnoj situaciji i podnio je ostavku. Reklo bi se – ponašanje sasvim u skladu sa suvremenim standardima. Da nema nekoliko ''ali''.
Ponajprije, o kupovini zemljišta u Istri od strane uže obitelji Veljka Ostojića koje je bilo poljoprivredno i preko noći postalo građevinsko, pa o prodaji po 25 puta višoj cijeni, pisalo se u medijima prije mnogo godina. Hrvatska je mala zemlja, malo je vjerojatno da je to vladajućoj eliti promaklo. Aferu je ''otkrila'' javna televizija kada su uoči lokalnih izbora napukle veze SDP-a i IDS-a. Drugo, to je već četvrti ministar koji je morao otići iz Vlade, a još se neki spominju u kontekstu mogućeg sukoba interesa. Odlazili su i pojedini pomoćnici i viši dužnosnici javnih poduzeća i organa uprave. Osim toga Vladu će možda napustiti ministar zdravlja Rajko Ostojić ako bude izabran za zagrebačkog gradonačelnika, te potpredsjednik Neven Mimica koji se spominje kao najizgledniji kandidat za mjesto povjerenika u Evropskoj komisiji.
Vlada se naočigled javnosti urušava. Improvizira se, luta od slučaja do slučaja, kriteriji za obnašaje visokih dužnosti sve rastezljiviji.
I treće i najvažnije, rješenja koja se nude govore da se ništa nije shvatilo iz svih tih slučajeva. Upražnjeno mjesto ministra turizma ponuđeno je (to je javno potvrdio popredsjednik Mimica) istarskom županu i predsjedniku IDS-a Ivanu Jakovčiću.
Korupcionaški repovi tog dugovječnog političara desetorostruko su veći od onih Veljka Ostojića. O tome javno govori ne opozicija nego članovi vladajuće koalicije.
Mjesto je ponuđeno Jakovčiću navodno kao lukavi potez kako bi ga se prislilo na uzmak, jer su odnosi SDp-a i IDS-a u Istri temeljito narušeni, a premijer ne želi biti taj koji će raskinuti koaliciju. Bez IDS-ova dva glasa u Saboru Vlada će i dalje imati većinu.
Iz ovog politikanskog poteza vidljivo je da vrh vlasti gubi politički orijentir, da ne vidi ili da ne uvažava raspoloženje javnosti.
Kredit je potrošen i Vlada se opasno približava točki općeg nepovjerenja, onoj opasnoj situaciji kada građani smatraju da su ''svi političari isti''.
Sumornija od Vlade je samo glavna opozicijska stranka - HDZ. Pa su tako građani stalno u nedoumici da biraju između većeg i manjeg zla.
Jako utješno.
Teško je zapravo pronaći i jedan stvarno katastrofalan potez.
Teško je zapravo pronaći bilo što.
Stvari su krenule nizbrdo. Zbog izostanka konkretne vizije izlaska iz krize i operativnog programa mjera, zbog nesposobnosti, nesnalaženja, vrtnje u krugu, kaskanja za događajima, kadrovskog deficita, otuđenosti od stvarnog života građana.
Sadašnja je koalicija znala da će doći na vlast barem godinu dana prije izbora. Vlada koju je sastavio Zoran Milanović nije bila pripremljena za preteške izazove. Ponor pred kojim se našla zemlja zahtijevao je ambiciozne i sveobuhvatne promjene na svim poljima. Zahtijevao je prije svega raskid s prevladavajućim ekonomsko-socijalnim modelom i korjenitu reorganizaciju državnih institucija i javne uprave. Do toga nije došlo. Sve je ostalo na popravljanju i poslušnom izvršavanju očekivanja međunarodnih kreditora.
Zbog pustoši koju je ostavio HDZ Milanovićeva je Vlada dobila kredit na neviđeno. Nije u prvoj godini povukla jake pa i neugodne poteze, koji bi tada s lakoćom prošli. Tada je za saveznika imala građane i mogla je amortizirati udare pogođenih interesnih skupina.
Ekonomska situacija nije popravljena, dapače pogoršana je. Perspektiva je sve lošija, iščekivanje i strah od potresa prepustilo je mjesto letargiji. Građani su potpuno pasivni i ne primaju dobro niti poteze koji im izravno koriste.
Ono što je izgledalo kao početno nesnalaženje pretvorilo se u dnevno stanje. Kadrovske greške, natezanja i sukobi unutar koalicije, napuštanje aktivnog dijaloga sa socijalnim partnerima i građanima postali su mučna politička svakodnevica.
I povjerenje je isparilo, kredit dolazi na naplatu.
Dvije stvari Vladi još uvijek idu u prilog. Njezin opći politički smjer je proevropski, tolerantan i demokratski i u tom pogledu uživa podršku većine građana. Međunarodni položaj Hrvatske stabilan je, ova Vlada nije pod stalnom sumnjičavom paskom međunarodne zajednice kao što su bile gotovo sve HDZ-eove vlade. I drugo, glavna oporbena stranka, HDZ, nastavila je glavinjati, politički smjer kojega je zauzela pod novim vodstvom vodi izravno u nestabilnost. HDZ uliva još manje povjerenja od sadašnje koalicije.
Pitanje je ima li Zoran Milanović još vremena i sposobnosti da pokuša kapitalizirati ostatke provjerenja koji su preostali.
Ponašanje u tekućim mini-krizama obeshrabruje.
Tabla na zgradi Vlade Hrvatske, foto: Enis Zebić
Najnovija je ostavka ministra turizma Veljka Ostojića. Taj je Istranin, kadar koalicijskog partnera IDS-a, stručan i u javnosti do sada dobro prihvaćen, uhvaćen u potencijalnoj koruptivnoj situaciji i podnio je ostavku. Reklo bi se – ponašanje sasvim u skladu sa suvremenim standardima. Da nema nekoliko ''ali''.
Ponajprije, o kupovini zemljišta u Istri od strane uže obitelji Veljka Ostojića koje je bilo poljoprivredno i preko noći postalo građevinsko, pa o prodaji po 25 puta višoj cijeni, pisalo se u medijima prije mnogo godina. Hrvatska je mala zemlja, malo je vjerojatno da je to vladajućoj eliti promaklo. Aferu je ''otkrila'' javna televizija kada su uoči lokalnih izbora napukle veze SDP-a i IDS-a. Drugo, to je već četvrti ministar koji je morao otići iz Vlade, a još se neki spominju u kontekstu mogućeg sukoba interesa. Odlazili su i pojedini pomoćnici i viši dužnosnici javnih poduzeća i organa uprave. Osim toga Vladu će možda napustiti ministar zdravlja Rajko Ostojić ako bude izabran za zagrebačkog gradonačelnika, te potpredsjednik Neven Mimica koji se spominje kao najizgledniji kandidat za mjesto povjerenika u Evropskoj komisiji.
Vlada se naočigled javnosti urušava. Improvizira se, luta od slučaja do slučaja, kriteriji za obnašaje visokih dužnosti sve rastezljiviji.
I treće i najvažnije, rješenja koja se nude govore da se ništa nije shvatilo iz svih tih slučajeva. Upražnjeno mjesto ministra turizma ponuđeno je (to je javno potvrdio popredsjednik Mimica) istarskom županu i predsjedniku IDS-a Ivanu Jakovčiću.
Korupcionaški repovi tog dugovječnog političara desetorostruko su veći od onih Veljka Ostojića. O tome javno govori ne opozicija nego članovi vladajuće koalicije.
Mjesto je ponuđeno Jakovčiću navodno kao lukavi potez kako bi ga se prislilo na uzmak, jer su odnosi SDp-a i IDS-a u Istri temeljito narušeni, a premijer ne želi biti taj koji će raskinuti koaliciju. Bez IDS-ova dva glasa u Saboru Vlada će i dalje imati većinu.
Iz ovog politikanskog poteza vidljivo je da vrh vlasti gubi politički orijentir, da ne vidi ili da ne uvažava raspoloženje javnosti.
Kredit je potrošen i Vlada se opasno približava točki općeg nepovjerenja, onoj opasnoj situaciji kada građani smatraju da su ''svi političari isti''.
Sumornija od Vlade je samo glavna opozicijska stranka - HDZ. Pa su tako građani stalno u nedoumici da biraju između većeg i manjeg zla.
Jako utješno.