Dio sam novinarsko-uredničke ekipe koju je prije dvadest godina okupio Nenad Pejić. Ponudio mi je da formiram zagrebačko dopisništvo. Vodila sam redakciju za Hrvatsku od osnutka, početkom 1994, do završetka njezinog rada koncem 2003. godine.
Imala sam potpunu slobodu u izboru suradnika, tema, sadržaja i oblika žurnalističkog rada. Okupila sam četrdesetak novinara, osvjedočenih profesionalaca, od kojih neki spadaju u sam vrh hrvatskog žurnalizma. Nekolicina mladih su i novinarski stasali u zagrebačkoj redakciji. Iza novinara hrvatske redakcije, osim njihovih autorskih tekstova i priloga, ostale su i knjige, feljtoni, publicistički radovi, filmovi, doktorati, nagrade i javna priznanja. Za nekima od njih u vrijeme Franje Tuđmana raspisivane su medijske tjeralice, proglašavani su lošim Hrvatima, jugonostalgičarima, petom kolonom, špijunima, izdajnicima. Sve su izdržali.
Bilo je to deset godina slobodnog rada i dostojanstvenog življenja.
Hrvatska redakcija sudjelovala je u programima RSE s više od 17 tisuća priloga i dala svoj doprinos ugledu što ga je stanica tokom godina stekla kod slušatelja i javnosti.
Pravila profesije su naš zakon, nema zabranjenih tema, zabranjena je samo mržnja - bilo je geslo kojim smo se vodili. Hvala Nenadu.
Radio Slobodna Evropa pojavila se dok je rat na ovim prostorima još trajao.
Vraćaju se slike. Sarajevo ponovno pod teškim napadima. Hrvatsko-bošnjački rat traje. Hrvatska djelomično pod okupacijom, Dalmacija odsječena. Mrtvi i ranjeni, logori, prognanici i izbjeglice. Patnjama kao da se ne vidi kraj. Mržnja je preuzela javni prostor. Političari se cjenkaju s tzv. međunarodnom zajednicom koja je spora i neodgovorna. Trguje se ispod stola, cvate ratno profiterstvo, rađa se nova mafija.
U tim okolnostima stvoriti medij koji će okupiti novinare ''zaraćenih strana'', raditi jedinstveni program, obraćati se svima na isti način, s istim porukama, na vlastitom jeziku - bila je hrabra i dalekovidna odluka. Do tada je glavnina aktera javne scene samo rušila, dijelila i dizala zidove. Radio Slobodna Evropa je gradila, povezivala, spajala.
Hrvatska redakcija pripremila je 17.486 priloga. Izvještavali smo iz 132 hrvatska mjesta i iz 34 inozemna. Intervjue ili posebne izjave za dopisništvo dale su 2.274 osobe iz javnog života Hrvatske i 242 inozemne javne ličnosti.
Kroz redakciju je prošlo četrdesetak novinara. Od početka i cijelo razdoblje u ekipi su bili Ines Šaškor, Milan Gavrović, Jelena Lovrić, Ankica Barbir-Mladinović, Mladen Mali, Enis Zebić, Silvija Simić, pokojni Goran Vežić, a značajan broj godina i Drago Hedl, Danijel Pek, Karmela Devčić, Igor Ćutuk. U ranijem razdoblju surađivali su Mladen Maloča, Tamar Indik-Mali, Gordana Simonović, Sanja Modrić, Tihana Tomičić, Branka Vujnović, pokojni Đermano-Ćićo Senjanović. Još desetak novinara izvještavalo je kraće vrijeme. Tajnica redakcije bila je Martina Budek. U zagrebačkom dopisništvu radili su i novinari koji su bili urednici i voditelji u središnjoj redakciji RSE u Munchenu, odnosno Pragu – Tomislav Jakić, Mirjana Rakela, Vesna Roller, Nino Košutić, Tena Perišin.
U tih deset godina svakodnevnog izvještavanja svjedočili smo o svim važnim događajima u Hrvatskoj i okruženju. O završetku bošnjačko-hrvatskih sukoba, oslobodilačkim akcijama "Bljesak" i "Oluja", mirnoj reintegraciji Istočnog Podunavlja, povratku i obnovi, hrvatskom putu u euroatlanske integracije. Naši novinari su svjedočili o radosnim i mučnim trenucima povratka u razrušena mjesta, bilježili prognaničke sudbine.
Bili smo novinari. Nismo zatvarali oči pred onim što smo vidjeli. Ni o mračnim stranama ''Oluje'', ni o institucionalnoj netrpeljivosti tadašnje državne politike prema srpskoj zajednici, niti pred ustaškim resentimanom. Izvještavali smo, analizirali, raspravljali, poticali u našim programima dijalog.
Svjedočili smo i o promjenama u državnoj politici nakon 2000. godine, kada Hrvatska pravi demokratski iskorak i postaje vjerodostojni faktor u međunarodnim odnosima. Iscrpno smo izvještavali i o obnovi suradnje u regiji, preprekama i predrasudama. Tranzicijska privreda, socijalno-ekonomski problemi, korupcija, također su bile naše stalne teme. Pratili smo i obnovu Hrvatske, povratak turista, kulturnu živost i raznolikost.
Ukratko - bilježili smo život. Naši novinari bili su svugdje. U svakom velikom hrvatskom gradu, u malim slavonskim, ličkim i dalmatinskim selima, na otocima, u Dubrovniku i na Brijunima, u Međimurju, Istri, Kordunu i Baniji. Svugdje.
FOTOGALERIJA: Dopisništvo RSE iz Hrvatske
Prisjećam se gacanja naših novinara po banijskom blatu zajedno s državnom tajnicom SAD Madeleine Albright koja je posjetila napadnute srpske povratnike. Pratili smo je i u Vukovaru gdje su ju lokalni Srbi fizički napali.
Bili su naši novinari i u Ateni i Bruxellesu, kada je započinjao službeni hrvatski put u Evropsku uniju. Bili smo prisutni i izvještavali o povijesnom govoru predsjednika Mesića u Knesetu u Jeruzalemu kada se jasno odredio prema zločinačkoj NDH.
Reporteri zagrebačke redakcije izvještavali su s prvog susreta Georga Busha i Vladimira Putina na Brdu kod Kranja.
Zabilježili smo riječi pape Ivana Pavla Drugog, Billa Clintona, Vaclava Havela, Kofi Annana, Jacquesa Chiraca, Romana Prodija, Gerharda Schroedera i desetina drugih svjetskih uglednika. Intervjuirali znanstvenike, umjetnike, aktiviste nevladinih udruga.
Rukovodila nas je profesionalna želja za fer informiranjem.
I to je sve. Ni više ni manje.
Imala sam potpunu slobodu u izboru suradnika, tema, sadržaja i oblika žurnalističkog rada. Okupila sam četrdesetak novinara, osvjedočenih profesionalaca, od kojih neki spadaju u sam vrh hrvatskog žurnalizma. Nekolicina mladih su i novinarski stasali u zagrebačkoj redakciji. Iza novinara hrvatske redakcije, osim njihovih autorskih tekstova i priloga, ostale su i knjige, feljtoni, publicistički radovi, filmovi, doktorati, nagrade i javna priznanja. Za nekima od njih u vrijeme Franje Tuđmana raspisivane su medijske tjeralice, proglašavani su lošim Hrvatima, jugonostalgičarima, petom kolonom, špijunima, izdajnicima. Sve su izdržali.
Bilo je to deset godina slobodnog rada i dostojanstvenog življenja.
Hrvatska redakcija sudjelovala je u programima RSE s više od 17 tisuća priloga i dala svoj doprinos ugledu što ga je stanica tokom godina stekla kod slušatelja i javnosti.
Pravila profesije su naš zakon, nema zabranjenih tema, zabranjena je samo mržnja - bilo je geslo kojim smo se vodili. Hvala Nenadu.
Radio Slobodna Evropa pojavila se dok je rat na ovim prostorima još trajao.
Vraćaju se slike. Sarajevo ponovno pod teškim napadima. Hrvatsko-bošnjački rat traje. Hrvatska djelomično pod okupacijom, Dalmacija odsječena. Mrtvi i ranjeni, logori, prognanici i izbjeglice. Patnjama kao da se ne vidi kraj. Mržnja je preuzela javni prostor. Političari se cjenkaju s tzv. međunarodnom zajednicom koja je spora i neodgovorna. Trguje se ispod stola, cvate ratno profiterstvo, rađa se nova mafija.
U tim okolnostima stvoriti medij koji će okupiti novinare ''zaraćenih strana'', raditi jedinstveni program, obraćati se svima na isti način, s istim porukama, na vlastitom jeziku - bila je hrabra i dalekovidna odluka. Do tada je glavnina aktera javne scene samo rušila, dijelila i dizala zidove. Radio Slobodna Evropa je gradila, povezivala, spajala.
Redakcija za Hrvatsku u brojkama
Redakcija za Hrvatsku u brojkamaHrvatska redakcija pripremila je 17.486 priloga. Izvještavali smo iz 132 hrvatska mjesta i iz 34 inozemna. Intervjue ili posebne izjave za dopisništvo dale su 2.274 osobe iz javnog života Hrvatske i 242 inozemne javne ličnosti.
Kroz redakciju je prošlo četrdesetak novinara. Od početka i cijelo razdoblje u ekipi su bili Ines Šaškor, Milan Gavrović, Jelena Lovrić, Ankica Barbir-Mladinović, Mladen Mali, Enis Zebić, Silvija Simić, pokojni Goran Vežić, a značajan broj godina i Drago Hedl, Danijel Pek, Karmela Devčić, Igor Ćutuk. U ranijem razdoblju surađivali su Mladen Maloča, Tamar Indik-Mali, Gordana Simonović, Sanja Modrić, Tihana Tomičić, Branka Vujnović, pokojni Đermano-Ćićo Senjanović. Još desetak novinara izvještavalo je kraće vrijeme. Tajnica redakcije bila je Martina Budek. U zagrebačkom dopisništvu radili su i novinari koji su bili urednici i voditelji u središnjoj redakciji RSE u Munchenu, odnosno Pragu – Tomislav Jakić, Mirjana Rakela, Vesna Roller, Nino Košutić, Tena Perišin.
Bili smo novinari. Nismo zatvarali oči pred onim što smo vidjeli. Ni o mračnim stranama ''Oluje'', ni o institucionalnoj netrpeljivosti tadašnje državne politike prema srpskoj zajednici, niti pred ustaškim resentimanom. Izvještavali smo, analizirali, raspravljali, poticali u našim programima dijalog.
Svjedočili smo i o promjenama u državnoj politici nakon 2000. godine, kada Hrvatska pravi demokratski iskorak i postaje vjerodostojni faktor u međunarodnim odnosima. Iscrpno smo izvještavali i o obnovi suradnje u regiji, preprekama i predrasudama. Tranzicijska privreda, socijalno-ekonomski problemi, korupcija, također su bile naše stalne teme. Pratili smo i obnovu Hrvatske, povratak turista, kulturnu živost i raznolikost.
Ukratko - bilježili smo život. Naši novinari bili su svugdje. U svakom velikom hrvatskom gradu, u malim slavonskim, ličkim i dalmatinskim selima, na otocima, u Dubrovniku i na Brijunima, u Međimurju, Istri, Kordunu i Baniji. Svugdje.
FOTOGALERIJA: Dopisništvo RSE iz Hrvatske
Dopisništvo RSE iz Hrvatske
Prisjećam se gacanja naših novinara po banijskom blatu zajedno s državnom tajnicom SAD Madeleine Albright koja je posjetila napadnute srpske povratnike. Pratili smo je i u Vukovaru gdje su ju lokalni Srbi fizički napali.
Bili su naši novinari i u Ateni i Bruxellesu, kada je započinjao službeni hrvatski put u Evropsku uniju. Bili smo prisutni i izvještavali o povijesnom govoru predsjednika Mesića u Knesetu u Jeruzalemu kada se jasno odredio prema zločinačkoj NDH.
Reporteri zagrebačke redakcije izvještavali su s prvog susreta Georga Busha i Vladimira Putina na Brdu kod Kranja.
Zabilježili smo riječi pape Ivana Pavla Drugog, Billa Clintona, Vaclava Havela, Kofi Annana, Jacquesa Chiraca, Romana Prodija, Gerharda Schroedera i desetina drugih svjetskih uglednika. Intervjuirali znanstvenike, umjetnike, aktiviste nevladinih udruga.
Rukovodila nas je profesionalna želja za fer informiranjem.
I to je sve. Ni više ni manje.