U nedjelju, 7. travnja Zagreb je svjedočio događajima s različitim simboličkim nabojima. Na Mirogoju se komornim skupom obilježavao Jom hašoa, dan sjećanja na stradanje Židova u holokaustu. Uz prisustvo šefa države okupili su se predstavnici male židovske zajednice. Svaki od prisutnih u holokaustu je izgubio na desetine pripadnika šire obitelji. Režim koji je tu malu zajednicu gotovo uništio bio je ustaški režim NDH.
Taj režim je zabranio i ćirilicu.
Nešto ranije na glavnom zagrebačkom trgu okupilo se više desetina tisuća ljudi prosvjedujući protiv uvođenja ćirilice u Vukovar. Predvođeni braniteljskim udrugama, organizirano dovedeni u Zagreb, financirani novcem poreznih obveznika, na Trg bana Jelačića slile su se tisuće uniformi. Nitko nije odgovorio na pitanje smiju li se službene uniforme Hrvatske vojske koristiti na političkim demonstracijama. Bilo je i mnogo roditelja koji su izgubili sinove, žena koje su izgubile muževe. Uvjerili su ih da im je to skrivila ćirilica. Demonstriralo se protiv Vlade, prijetilo nasiljem ako se na javnim instiucijama u Vukovaru pojave ćirilićni natpisi.
Kilometar-dva dalje, ispred Hrvatskog narodnog kazališta, kamion s ćirilićnim natpisom Srpsko narodno pozorište Novi Sad. Dovezao je rekvizite za premijeru hrvatske opere Posljednji ljetni cvijet, koju ta stoljetna institucija srpske kulture treba izvesti u okviru Zagrebačkog bijenala. Nikoga nije zasmetala ćirilica.
Prema procjenama svih izvjestitelja, na skupu na Trgu bana Jelačića, osim organiziranih prosvjednika, nije u značajnijem broju bilo ostalih građana. Zagrepčani su skup promatrali na distanci.
Vlada ga je hladnokrvno popratila. Premijer Milanović izrazio je zadovoljstvo što se u glavnom hrvatskom gradu mirno demonstrira protiv Vladine politike, jer to jesu bile demonstracije protiv Vlade i vrijednosti koje ona zastupa. ''Politika je ljudska djelatnost u kojoj ima puno strasti i emocija - dodao je - ali zakon je razum, lišen, kada je donesen, svake strasti. I on vrijedi za svakoga''. Pozvao se na Ustav i ustvrdio da će Vlada provoditi zakone.
Premijer nije odstupio od načela koji zastupa ne samo njegova Vlada, već je to učinila, makar i s figom u džepu i prethodna, HDZ-eova. Nije riječ samo o tome da je Ustavni zakon o pravima manjina bio uvjet Hrvatskoj za pristupne pregovore, a potom i za ulazak u Evropsku uniju. Puna manjinska prava uvjet su opstojnosti Hrvatske u zajednici demokratskih zemalja. To je pitanje koje prije svega legitimira hrvatsku političku naciju kao civiliziranu.
Ovaj se zreli premijerov stav tek treba potvrditi u praksi.
Što će se dogoditi ako organizatori prosvjeda ustraju u namjeri da silom spriječe postavljanje ćirilićnih natpisa na javne zgrade i prometnice u Vukovaru?
Država mora djelovati u obrani zakona, inače nije država.
Hoćemo li svjedočiti dugotrajnom poluopsadnom stanju, uz upotrebu policijskih snaga kako bi se osigurao mir i sigurnost građana?
Ima li ova vlast izdržljivost i snagu vizije jednog Dwighta Eisenhowera koji se nije libio angažirati Nacionalnu gardu i vojsku SAD kako bi omogućio školovanje nekoliko djece afroameričkog podrijetla u ''bijelim'' školama u Little Rocku davne 1957 godine?
Jer, o tome se ovdje radi.
Nacionalizam je, kao i rasizam, žilava biljka. Ako se ne reagira, postaje svakodnevica, podrazumijevajuće stanje duha.
Hrvatska je izašla iz stanja užarene nacionalističke ostrašćenosti. Tragovi su ostali, potisnuti egzistencijalnim brigama.
Sadašnja vladajuća lijevo-liberalna koalicija dobila je izbore i na vrijednosnim pitanjima, među kojima je evropski antinacionalistički diskurs podrazumijevajući.
Koliko je učinjeno da se u svakodnevnom životu osvijesti pitanje nacionalne ravnopravnosti i tolerancije, drugo je pitanje.
Desnici je nacionalizam hrana bez koje ne može mobilizirati mase.
Sadašnje demonstracije protiv ćirilice osluškuje se na desnici kao potencijalna eksplozivna smjesa za poticanje šireg nezadovoljstva. Za sada se ne čini da u tome uspijevaju. Izvan kruga organizatora prosvjeda i njihovih pristaša koje čine nekoliko desetina tisuća građana, ne nazire se šire okupljanje.
HDZ se drži po strani, navijajući za demonstracije iz prikrajka. Čelnici te ranjene stranke ne usude se stati za govornicu, računajući da će baštiniti rezultate. Mogao bi to biti račun bez krčmara.
Lingvisti u uniformama traže novog vođu.
Taj režim je zabranio i ćirilicu.
Nešto ranije na glavnom zagrebačkom trgu okupilo se više desetina tisuća ljudi prosvjedujući protiv uvođenja ćirilice u Vukovar. Predvođeni braniteljskim udrugama, organizirano dovedeni u Zagreb, financirani novcem poreznih obveznika, na Trg bana Jelačića slile su se tisuće uniformi. Nitko nije odgovorio na pitanje smiju li se službene uniforme Hrvatske vojske koristiti na političkim demonstracijama. Bilo je i mnogo roditelja koji su izgubili sinove, žena koje su izgubile muževe. Uvjerili su ih da im je to skrivila ćirilica. Demonstriralo se protiv Vlade, prijetilo nasiljem ako se na javnim instiucijama u Vukovaru pojave ćirilićni natpisi.
Kilometar-dva dalje, ispred Hrvatskog narodnog kazališta, kamion s ćirilićnim natpisom Srpsko narodno pozorište Novi Sad. Dovezao je rekvizite za premijeru hrvatske opere Posljednji ljetni cvijet, koju ta stoljetna institucija srpske kulture treba izvesti u okviru Zagrebačkog bijenala. Nikoga nije zasmetala ćirilica.
Prema procjenama svih izvjestitelja, na skupu na Trgu bana Jelačića, osim organiziranih prosvjednika, nije u značajnijem broju bilo ostalih građana. Zagrepčani su skup promatrali na distanci.
Vlada ga je hladnokrvno popratila. Premijer Milanović izrazio je zadovoljstvo što se u glavnom hrvatskom gradu mirno demonstrira protiv Vladine politike, jer to jesu bile demonstracije protiv Vlade i vrijednosti koje ona zastupa. ''Politika je ljudska djelatnost u kojoj ima puno strasti i emocija - dodao je - ali zakon je razum, lišen, kada je donesen, svake strasti. I on vrijedi za svakoga''. Pozvao se na Ustav i ustvrdio da će Vlada provoditi zakone.
Premijer nije odstupio od načela koji zastupa ne samo njegova Vlada, već je to učinila, makar i s figom u džepu i prethodna, HDZ-eova. Nije riječ samo o tome da je Ustavni zakon o pravima manjina bio uvjet Hrvatskoj za pristupne pregovore, a potom i za ulazak u Evropsku uniju. Puna manjinska prava uvjet su opstojnosti Hrvatske u zajednici demokratskih zemalja. To je pitanje koje prije svega legitimira hrvatsku političku naciju kao civiliziranu.
Ovaj se zreli premijerov stav tek treba potvrditi u praksi.
Što će se dogoditi ako organizatori prosvjeda ustraju u namjeri da silom spriječe postavljanje ćirilićnih natpisa na javne zgrade i prometnice u Vukovaru?
Država mora djelovati u obrani zakona, inače nije država.
Hoćemo li svjedočiti dugotrajnom poluopsadnom stanju, uz upotrebu policijskih snaga kako bi se osigurao mir i sigurnost građana?
Ima li ova vlast izdržljivost i snagu vizije jednog Dwighta Eisenhowera koji se nije libio angažirati Nacionalnu gardu i vojsku SAD kako bi omogućio školovanje nekoliko djece afroameričkog podrijetla u ''bijelim'' školama u Little Rocku davne 1957 godine?
Jer, o tome se ovdje radi.
Nacionalizam je, kao i rasizam, žilava biljka. Ako se ne reagira, postaje svakodnevica, podrazumijevajuće stanje duha.
Hrvatska je izašla iz stanja užarene nacionalističke ostrašćenosti. Tragovi su ostali, potisnuti egzistencijalnim brigama.
Sadašnja vladajuća lijevo-liberalna koalicija dobila je izbore i na vrijednosnim pitanjima, među kojima je evropski antinacionalistički diskurs podrazumijevajući.
Koliko je učinjeno da se u svakodnevnom životu osvijesti pitanje nacionalne ravnopravnosti i tolerancije, drugo je pitanje.
Desnici je nacionalizam hrana bez koje ne može mobilizirati mase.
Sadašnje demonstracije protiv ćirilice osluškuje se na desnici kao potencijalna eksplozivna smjesa za poticanje šireg nezadovoljstva. Za sada se ne čini da u tome uspijevaju. Izvan kruga organizatora prosvjeda i njihovih pristaša koje čine nekoliko desetina tisuća građana, ne nazire se šire okupljanje.
HDZ se drži po strani, navijajući za demonstracije iz prikrajka. Čelnici te ranjene stranke ne usude se stati za govornicu, računajući da će baštiniti rezultate. Mogao bi to biti račun bez krčmara.
Lingvisti u uniformama traže novog vođu.