Piše: Ines Šaškor
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Riječ je, naravno, o njegovom veličanstvu nogometu. Plasman u četvrtfinale Svjetskog nogometnog prvenstva razvedrio je Hrvatsku uzduž i poprijeko. Eksplozija radosti odagnala je za trenutak sivu svakodnevicu, opću depresiju i apatiju.
Hrvatska nogometna reprezentacija pobijedila je u utakmici u kojoj nije igrala dobro. Pa opet, to nije bila slučajna pobjeda iako je bila sretna.
Legendarni košarkaš Toni Kukoč izjavio je nakon pobjede protiv Argentine – na svakom velikom turniru moraš ukalkulirati jednu kriznu utakmicu. Poželio je da to ne bude ova u osmini finala protiv Danske, ali dogodila se. Ako postoji momčadska kemija koja se uspostavlja od trenera preko igračkih vođa ekipe to je savladivo.
I to se dogodilo. Primljen je pacerski gol praktički u prvoj minuti, uzvraćeno je pogotkom nakon dvije minute. Kapetan ekipe promaši penal nekoliko minuta prije kraja, ali ga u razigravanju puca ponovno, što se ne sjećam da se ikada dogodilo, i pogađa. Trener se na trenutak pogubio, zatvara oči i sklanja se, ali se vraća. Prva ekipa ulazi na teren s pet žutih kartona i u tvrdoj utakmici praktički ne napravi prekršaj. Golman koji je imao očajnu klupsku sezonu obrani tri jedanaesterca. I tako redom. Iz ponora u visine.
Jedna od navijačica na Svjetskom prvenstvu u nogometu
Profesionalizam, zrelost, fokusiranost na cilj, požrtvovnost, ovladavanje emocijama, prevladavanje stresa, iskrena komunikacija – sve te odlike koje je reprezentacija do sada pokazala ostavile su odjeka u javnosti.
U Hrvatskoj je nastupila očekivana euforija. Slavi se po trgovima gradova, kafićima i plažama, pivo teče u potocima, tvornice grickalica primaju dvadeseterostruke narudžbe, snimaju se navijački spotovi s glumačkim i pjevačkim zvijezdama, spot za javnu televiziju snimili su i svi rodovi vojske, uključivši i hrvatske vojnike u misijama u inozemstvu (?!), policija i vozila hitne pomoći voze s rotirkama u počast nogometašima. Čuje se mnogo onih poznatih navijačkih neumjerenosti – ''Idemo do kraja!'', ''Najbolji smo!''.
Pa ipak, ovaj put, barem do sada, nema odbijajućih i bahatih pretjerivanja i ratničke nacionalističke retorike, tako karakteristične za ova podneblja. Nema u Rusiji niti hrvatske navijačke mafije. S tribina su nestale ustaške parole. Incidenti su marginalni. Nije javno poznato što su sve političari, policija i nogometni savez učinili u pripremama prvenstva, kakva je bila suradnja s domaćinima.
Ali da je trud uložen, vidi se.
Hrvatski nogomet godinama je opterećen skandalima, korupcijom, političkim manipulacijama. Nogometni savez figurira kao lobistička produljena ruka besprizornog menadžerskog huligana Zdravka Mamića, koji je ovo prvenstvo ipak dočekao (za sada nepravomoćno) osuđen, pobjegavši u Hercegovinu. Svi zajedno zapravo su dio HDZ-eove klijentelističke piramide, sazdane od sirove moći i prljavog novca. Veliki dio nogometne ''vlade'' čine utjecajni članovi vladajuće stranke.
Navijačka ljubav prema nogometu godinama je grubo iskorištavana, nacionalni naboj postao je bojno polje svjesno raspirivanog nacionalizma i šovinizma koji je doveo do falangističkog ustrojstva i ponašanja navijačkih skupina. Rodio se i otpor, povremeno jednako opak i nasilan. Sve to udaljilo je istinske navijače sa stadiona. Već smo jednom spomenuli – u Hrvatskoj više ulaznica godišnje proda jedna jedina koncertna dvorana, Vatroslav Lisinski u Zagrebu, nego cijela prva liga.
Luka Modrić nakon pobjede nad Danskom
Sve u svemu kaos. Nogometna organizacija postala je s vremenom slika i prilika općeg stanja u društvu, a zbog slizanosti s vlastima i njihovo ogledalo.
Šokantno ispadanje Njemačke sa svjetskog prvenstva neki su tamošnji mediji uspoređivali također s prilikama u zemlji, pa se govorilo da nestaje kohezija u društvu, povezanost nacije kako s vodstvom zemlje, tako i s reprezentacijom. Komentirajući takve opservacije, bivši nogometaš Joško Jeličić je izjavio: pa kada bismo mi tako uspoređivali, Hrvatska ne bi igrala na svjetskom prvenstvu već u kupu napuštene ciglane.
Hrvatska je nogometna reprezentacija iskočila iz sveopćeg sivila koje vlada zemljom i to su navijači osjetili. Umjesto nacionalnih prenemaganja i jadikovki nastupila je čista radost. Koliko će se taj duh profesionalnosti i odgovornosti prenijeti na cijelu nogometnu organizaciju tek treba vidjeti.
Ali, prije toga na redu je Rusija. Novi ispit, nova drama.