Hrvatska predsjednica i srpski premijer održali su u ponedjeljak važne sastanke u istočnoj Slavoniji i Vojvodini, obišli simbolički važna mjesta, susreli se s ljudima, potpisali važne dokumente. Svatko razuman potpisao bi ono što su oni potpisali.
Nestali, položaj manjina, granice, zajednički prekogrančni projekti, suradnja u borbi protiv terorizma i u izbjegličkoj krizi – pitanja su od vitalnog interesa i za dvije zemlje i njihove građane kao i za stabilnost regije.
U proteklih 15 godina susreta na najvišoj razini bilo je bezbroj. Dokument sličan najnovijem potpisali su tadašnji predsjednici Hrvatske i Jugoslavije Mesić i Koštunica još 2001. godine.
U tegobnom procesu normalizacije odnosa dviju zemalja vrijedi još spomenuti svojedobne susrete Mesića i Marovića, Sanadera i Koštunice, Josipovića i Tadića.
Svaki od njih donio je poneki, iako minijaturni pomak. Iako je bilo časnih pojedinaca, dvije zemlje u proteklom razdoblju nisu vodili državnici od formata.
Malo je bilo onih koji su htjeli prepoznati stvarni i dugoročni interes građana i raditi na njihovom rješenju, bez obzira na dnevnopolitičke prepreke i otežavajuće okolnosti koje je nedavna prošlost sa sobom donijela. Ruku na srce, Adenauera i De Gaullea nismo imali.
Kolinda Grabar Kitarović i Aleksandar Vučić poželjeli su da ovaj susret bude ''povijesni''. Ostavimo po strani predstavu o vlastitoj važnosti ovo dvoje političara.
Aleksandar Vučić i Kolinda Grabar Kitarović posjetili Dalj, 20. lipnja 2016.
Zapitajmo se – jesu li se stekle "povijesne" okolnosti i koliko ih Grabar Kitarović i Vučić reprezentiraju?
Ponajprije, oko susreta i potpisivanja političke deklaracije kao glavno postavilo se pitanje tzv. formata. Tko se sastaje, kakve su im ovlasti?
Predsjednica Hrvatske nominalna je šefica države i sukladno Ustavu sukreira vanjsku politiku. Nema izvršnih ovlasti. S druge strane, srpski ih premijer ima. Oni formacijski nisu isti rang.
Prema izvorima s Pantovčaka, predsjednica je dogovarala susret a da Vladu nije obavijestila. Na njega nije povela ni ministra vanjskih poslova.
K tome, hrvatska Vlada je upravo pala i funkcionira kao tehnička Vlada u ostavci, a Sabor je donio odluku o vlastitom raspuštanju. Hrvatska je pred novim izborima.
Srpski premijer je u ovome trenutku tehnički premijer i mandatar za formiranje nove Vlade. Njegov je budući mandat neupitan. U Hrvatskoj se ne zna tko će činiti buduću Vladu.
Kolindi Grabar Kitarović Tomislav Nikolić je nepoželjan partner. Aleksandar Vučić s dosadašnja dva hrvatska premijera nije uspostavio suradnju koja bi rezultirala ozbiljnim sporazumom, a novoga nije sačekao.
U takvim okolnostima ozbiljne zemlje ne poduzimaju "povijesne poteze".
Stoga je opravdano zaključiti da susreti u Dalju, Tavankutu i Subotici, iako pozitivni po porukama, ne mogu imati povijesno niti prekretničko značenje.
Oni su rezultat kako međunarodne konstelacije, tako i unutarnjih okolnosti u jednoj i drugoj državi.
Srbija igra neizvjesnu simultanku koja se zove "i SAD i Evropska unija i Rusija i Kina" i trudi se ostaviti dojam da je izbor isključivo na njoj. Kontakti s Hrvatskom na najvišem nivou su dobrodošli. Kosovo kao pravi i istinski izazov može malo pasti ispod radara.
Usput, u Srbiji je pri završetku ustoličenje Aleksandra Vučića kao jedinog reprezentanta države i dovršetak guranja predsjednika Nikolića na margine.
Hrvatska predsjednica je, prihvaćajući Vučića kao svog partnera za komunikaciju, tome prisnažila. Tome je pridonijelo i Nikolićevo ponašanje, osobito u odnosima s Hrvatskom.
Hrvatska je trenutačno u krizi vlasti i odnosi sa susjedima, pa i Srbijom, nisu joj u fokusu. Sa svoje strane, hrvatska predsjednica ima vlastitu agendu. Ona mora popraviti imidž zemlje koja je za kratkog trajanja neuspješne Vlade s pravom izazvala podozrenje u svijetu. Povratak u radikalni nacionalizam i koketiranje s fašizmom zabrinuli su mnoge svjetske adrese.
Stožer Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i predsjednik stranke Tomislav Karamarko slavi izbor Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu Hrvatske, 11. siječnja 2015.
U toj je Vladi Karamarkov HDZ, nekadašnja predsjedničina stranka, bio okosnica. Sama Kolinda Grabar Kitarović u predizbornoj kampanji naglašavala je otklon od "regiona", a u prvoj godini mandata otklanjala žalbe srpske zajednice na pojačane pritiske i porast netrpeljivosti. Popravljanje odnosa sa Srbijom popravljanje je i vlastitog imidža u svijetu.
Osim toga, šefica države želi ojačati vlastitu poziciju u zemlji. U trenutku – a on će potrajati više mjeseci – kad Hrvatska ima Vladu u ostavci, predsjednica nastoji protegnuti vlastite ovlasti do ruba ustavnih nadležnosti, a ponekad i preko toga (na primjer, traženje sjednice Vlade u ostavci koja bi predložila izmjene Zakona o sportu).
Sve su to okolnosti koje najnovije poteze na relaciji Zagreb–Beograd objašnjavaju kao prigodne i dnevno-politički uvjetovane. Što će od njih stvarno biti, ovisi i o evropskom putu Srbije i o novoj hrvatskoj Vladi koja neće biti formirana do kasne jeseni.
Za sada ostaje nam da pozdravimo novi početak. Opet.