(Komentar*)
U čuvenom francuskom svetištu Lourdes održava se tradicionalno vojno hodočašće. Ove godine pod motom "Daruj nam mir". Na njemu već 25 godina sudjeluju i pripadnici Hrvatske vojske i policije. Otvorenju manifestacija prisustvovala je i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, zajedno s ministrima obrane i branitelja. Na svojemu profilu šefica države objavila je kako ona sama, visoki dužnosnici, vojni ordinarij, vojnici i policajci pjevaju pjesmu Marka Perkovića Thompsona "Lijepa li si". Ta je pjesma ujedno i službena navijačka himna hrvatske nogometne reprezentacije.
Samo dva-tri dana ranije mariborske vlasti zabranile su koncert spomenutog Thompsona, zbog mogućeg dolaska pjevačevih ''radikalnih pristaša''. Hrvatska predsjednica, premijer, ministrica kulture i Ministarstvo vanjskih poslova oglasili su se tim povodom, izravno ili neizravno negodujući. Kod sličnih ranijih zabrana u Austriji, Švicarskoj, Nizozemskoj nisu reagirali.
Predsjednica je izabrala Lourdes, za brojne katolike sveto mjesto, da okružena uniformama, uputi poruku – Thompson je naš. Naše vojske i naše Crkve.
Bila je to točka i još jedne simbioze oltara, vlasti i neobuzdanog nacionalizma. Za neke poticajnog, za druge prijetećeg.
''Daruj nam mir'', moto iz Lourdesa, u interpretaciji hrvatskih vladajućih elita, u stvarnosti ne donosi mir, već produbljuje podjele.
Laička država u suvremenoj Hrvatskoj korak po korak posustaje na mnogim područjima društvenog života. Ustavna odredba o odvojenosti države i crkve prešutno se zanemaruje. To se osobito manifestira u razdobljima kada državnu vlast obnaša desna vlada, poput sadašnje.
Neokonzervativna revolucija koja je globalno zapljusnula svijet ubire svoje plodove i u Hrvatskoj. Dio tih procesa komplementaran je s evropskim zbivanjima, dio je specifičan i proizlazi iz hrvatskih povijesnih i recentnih političkih okolnosti.
Prošle subote, na dan izborne šutnje zbog lokalnih izbora, održana je manifestacija "Hod za život" u organizaciji civilnih pro-life udruga, uz neskriveni patronat Katoličke crkve. Okupila je petnaestak tisuća građana. Zalažu se za, kako kažu, ''prava nerođenog djeteta'', odnosno protive se pobačaju. Pokreti koji okupljaju pristaše tih shvaćanja prisutni su svugdje u svijetu. Pravo na pobačaj u Hrvatskoj je ozakonjeno pravo, osnaženo i nedavnom odlukom Ustavnog suda. Prolajferi ne zagovaraju referendum, jer znaju da na njemu ne bi prošli, već organiziraju permanentni javni pritisak. Njihove manifestacije okupljaju cjelokupnu desničarsku scenu. Na manifestaciji je viđen i osuđeni ratni zločinac Dario Kordić i glumac izravnih ustaških opredjeljenja, Božidar Alić. Glavna organizatorica manifestacije, Željka Markić na svome profilu obilježava rođendan Ante Pavelića.
Ono što razlikuje ovdašnje manifestacije od sličnih svjetskih je povezivanje intimnih ljudskih prava s radikalnim desničarskim diskursom i neofašističkim resentimanom.
''Hod za život'', Thompson, Bleiburg, prosvjedi veteranskih udruga za vrijeme bivše lijevo-liberalne vlasti, bitka protiv ćirilice u Vukovaru, napad na Vijeće za elektroničke medije zbog zabrane profašističke emisije uz gromoglasno skandiranje "Za dom spremni", provokacija s tablom u Jasenovcu s ustaškim pozdravom – svi oni okupljaju istu ili sličnu publiku.
Utjecajni dijelovi Crkve povezuju sve takve manifestacije. Na nekima izravno sudjeluju, neke suorganiziraju, a neke podržavaju.
Katolička crkva u Hrvatskoj preuzela je ulogu ideološkog arbitra u pitanjima povijesti, obrazovanja, zdravstvenog odgoja, ljudskih prava. Pri tome je poništavanje sjećanja na socijalističko razdoblje i njegova demonizacija, osobito Narodnooslobodilačke borbe, osnovno polazište toga revizionističkog stava. Pod silnim naletom političke stranke kalkuliraju – HDZ se oduvijek oslanjao na podršku Crkve, a lijeve i liberalne stranke se ne žele zamjeriti. Mnoge građanske inicijative se povlače. Uvijek isti, sve manji krug uglednih ljudi, sudjeluje u žestokim raspravama o pobačaju sa stavovima suprotnima crkvenim. Slično je i s obrazovnom reformom, zdravstvenim odgojem, kao i s povijesnim temama.
Aktivno sudjelovanje crkava u društvenom životu i demokratskim raspravama nije sporno. Koncilski duh podrazumijeva dijalog o bitnim pitanjima društva, rata i mira. Problem s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj je napuštanje Koncila i bojovna ideološka arbitrarnost, riječju – klerikalizacija.