(Komentar *)
Elementarno informiranje o činjenicama postalo je zahtjevan posao. Čitajući tzv. ozbiljne medije proteklih mjeseci mogli smo doznati da će plin koji bi se dobio na budućem LNG terminalu na otoku Krku biti značajno skuplji od onoga koji Hrvatska sada nabavlja.
Brojni stručnjaci s respektabilnim referencama to tvrde. "Glupo i neisplativo", odjekivale su neke naslovnice. Na drugom mjestu, opet ozbiljnom, neki drugi stručnjaci govore – suprotno. "Cijene krčkog plina bit će konkurentne", piše na naslovnicama.
Plutajući LNG terminal za ukapljeni plin snažno zagovaraju Sjedinjene Države i Evropska unija. Novi američki veleposlanik u Hrvatskoj među svoje prioritete najavio je plasman američkog plina preko LNG terminala. To bi, kako je izjavio na saslušanju u Senatu, ''dramatično smanjilo ruski utjecaj''.
Hrvatska se, kao i mnoge evropske zemlje, pretežno opskrbljuje plinom iz Rusije.
Što je istina, koji je plin jeftiniji? Tu jednostavnu činjenicu nije lako dokučiti. Riječ je o investiciji teškoj više stotina milijuna eura.
Ili drugi primjer – sudbina rafinerija nafte u Sisku i Rijeci. Njihov vlasnik INA-MOL ih ne obnavlja i po svoj prilici neće. Ne isplati se, kažu. Ruski naftni div Rosnjeft spreman ih je obnoviti ako im se proda INA. Hrvatsko-mađarski spor oko INE traje već dulje vrijeme, među ostalim, i zbog obnove tih rafinerija.
Hrvatski stručnjaci su podijeljeni, jedni kažu – te su rafinerije nepopravljivo zastarjele i obnova im ne bi pomogla, drugi tvrde suprotno. Za jedne je ruska ponuda čisti geopolitički interes ("omča oko vrata"), za druge je ekonomski dobrodošla i isplativa.
Što je tu istina? Što je za Hrvatsku dobrodošlo i isplativo?
- Ulazak Rosnjefta u Inu, zašto ne?
- Vlada traži savjetnika, priprema li se MOL za prodaju?
- Vjetar u leđa terminalu na Krku
Primjer treći – Agrokor. Posrnuli div pod privremenom upravom privremeno se zadržao iznad vode izdašnim kreditom američkih investicijskih fondova Knighthead Capital Management, Monarch, te 20-ak manjih. Ti fondovi, u poslovnom svijetu poznati kao lešinarski, po odredbama tzv. Lex Agrokora imaju pravo senioriteta u naplati dugova (roll up), što znači višestruku naplatu svojih potraživanja, kao i odlučujući utjecaj na dalje procese u vezi s koncernom.
Privremenog upravitelja kojeg je imenovala hrvatska Vlada ona ne može smijeniti bez dopuštenja kreditora. Odnosno, može, ali može biti i utužena za ukupno potraživanje kreditora. A tek slijedi najvažniji posao – nagodba vjerovnika. Ruske banke, glavni kreditori Agrokora, praktički su izbačeni iz igre. Ostaje sudovanje ili politički dogovor.
Kakav? INA za Agrokorove dugove? Plinofikacija Hrvatske? Ili nešto treće?
Što je istina u ovoj složenoj igri? Što Hrvatska dobiva, što gubi?
- Pljušte optužbe zbog 'Agrokora'
- Čulić: Hrvatska privatizacija je udruženi zločinački pothvat
- Šaškor: Svi Todorići u zatvoru, tko bi ostao?
I dok se američki ili ruski interesi lako prepoznaju, pravo pitanje za hrvatske građane je – koji je njihov ekonomski, socijalni i politički interes. Vlasti osim općenitih fraza na to ne nude odgovore. Oporba je trenutačno ionako u rasulu.
Hrvatski premijer Andrej Plenković, suočen sa sve ozbiljnijim primjedbama, pa i optužbama na račun kompetentnosti Vlade za vođenje ovih složenih procesa, odgovorio je kontranapadom. Optužio je oporbu i medije za – sudjelovanje u hibridnom ratu protiv Hrvatske.
"Nalazimo se u hibridnom medijskom ratu u kojem sudjeluje mnogo aktera", ustvrdio je.
Energetika i proizvodnja hrane eldorado su za prave male ratove lobista zainteresiranih strana. Tu se prelamaju krupni ekonomski, politički i geostrateški interesi. Hibridni, ili specijalni rat, kojim je zamijenjen hladni rat, globalna je pojava.
Rat informacijama i dezinformacijama, kibernetički napadi, stvaranje parainstitucija i medija, posredno kupovanje firmi, političara, znanstvenika itd. – svi ti oblici koriste se i za ciljeve na području energetike, infrastrukture, proizvodnje hrane. Hrvatska nije otok.
Razumno je pretpostaviti da u opisanim zbivanjima oko INE i Agrokora koje pokrivaju strateške djelatnosti poput energetike i hrane, sudjeluju i protagonisti hibridnog ratovanja. I to na svim zainteresiranim stranama. Ozbiljne države o tome vode računa i organiziraju se za profesionalno i diskretno suzbijanje takvog djelovanja.
A što hrvatski premijer poručuje kada za hibridni rat optužuje medije i opoziciju? Ponajprije, demonstrira nesigurnost i strah, zamotanu u aroganciju. Važnije od toga, zemlju vraća unatrag, u vrijeme kada je svaka ozbiljnija kritika vlasti bila dočekivana na nož, proglašavana neprijateljskom ili urotničkom djelatnošću, a njeni nositelji stranim plaćenicima i izdajnicima.
Što li to poručuje premijer? (na fotografiji: Andrej Plenković)
Podržavajući Plenkovićevu izjavu, saborski zastupnik vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Miroslav Tuđman, ustvrdio je da se specijalni, hibridni rat protiv Hrvatske vodi od ranih 1990-tih. Pritom je za izravno neprijateljsko djelovanje nonšalantno optužio Georga Sorosa i Žarka Puhovskog ("Puhovski je priznao u Haagu da je Hrvatski helsinški odbor dobivao od Sorosa 500.000 dolara godišnje da frizira izvješće o Oluji... Soros je davao bjanko ček za rušenje HDZ-a."). To Žarko Puhovski nije izjavio; Miroslav Tuđman, nekadašnji obavještajac, i sam se poslužio metodom specijalnog rata.
Umjesto zaklanjanja iza hibridnog rata, Vlada je bila dužna pružiti odgovore na najvažnija pitanja koja se u vezi INE i Agrokora legitimno postavljaju. Nije se potrudila ni oko nacionalnog konsenzusa o najvažnijim pitanjima razvoja.
Evropski parlament je prije godinu dana donio rezoluciju pod nazivom "O strateškoj komunikaciji EU za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane". Motivirana je ruskom i propagandom Islamske države Iraka i Levanta (IDIL).
Ta je rezolucija, iako po nekima manjkava i jednostrana, predložila zemljama članicama niz ozbiljnih aktivnosti – ulaganje u obrazovanje, u javne medije, istraživačko novinarstvo, informacijsku pismenost. Ništa od toga nismo vidjeli u Hrvatskoj.
Ali paljbu po medijima da su sudionici hibridnog rata protiv svoje zemlje – jesmo. Odjednom, Hrvatska se našla u pretpolitičkom, autoritarnom tuđmanovskom dobu.