Komentar: Mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove Radija Slobodna Evropa
Godina na izmaku donijela je Hrvatskoj mnoge probleme. Svi se prenose i u iduću. To je možda njezin najkraći opis.
Slom koncerna Agrokor obilježio je godinu u odlasku. Dug od pet i pol milijardi eura teško je opterećenje za gospodarstvo zemlje. Vlada je reagirala posebnim zakonom i time preuzela odgovornost za rasplet. Izbjegnuta je neposredna opasnost od nekontroliranog raspada sustava, kupljeno je vrijeme. Nagodba vjerovnika koju je ponudio Vladin povjerenik i koja bi se trebala dogoditi idućeg proljeća predviđa potpuno namirenje, uz znatan profit, samo fondu koji se uključio u naknadno financiranje (tzv. roll-up model). Bankama koje su kreditirale Agrokor uz zalog imovine, pripala bi umanjena ali ipak nekakva naknada uz vlasničke udjele u profitabilnim tvrtkama, dok će obični dobavljači ostati, po svemu sudeći, kratkih rukava. Vladin proklamirani cilj, zaštita malih dobavljača i očuvanje radnih mjesta – teško će se ostvariti.
Slom Agrokora događaj godine
Ortački kapitalizam u praksi demonstrirao je svoje pravo lice - zarobio je tisuće privrednih subjekata u nezdravom lancu ovisnosti od političko-gospodarskih lobija.
Posljedice pada Agrokora i dalje će opterećivati hrvatsko gospodarstvo, kao i političke odnose.
Gospodarstvo u cjelini pokazalo je znakove oporavka, u rastu proizvodnje, izvoza, likvidnosti, kupovne moći. Istodobno, ekonomisti upozoravaju da je riječ o varljivom rastu. Bivši guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski prognozira da bi 2018. možda mogla biti na razini 2008. godine, s time da je u međuvremenu izgubljeno 190.000 radnih mjesta. Novih velikih investicija nema, a time ni radnih mjesta. Nema ih zbog oklijevanja s dubljim reformama.
Poslovno okruženje je loše, državna uprava birokratizirana i nedovoljno stručna, sistemska korupcija nije suzbijena. Država, kao i lokalna samouprava nesposobne su apsorbirati veliki novac koji je na raspolaganju iz evropskih fondova. Porez na nekretnine je zaustavljen zbog lobističkih pritisaka. Mirovinski i zdravstveni sustavi su pred pucanjem. Obrazovna reforma, majka svih reformi kako je nazivaju, tapka u mjestu. Opstruiraju je Crkva i desničarski lobiji iz ideoloških razloga. Demografski trendovi su sve lošiji, iseljavanje iz zemlje dobiva uznemirujuće razmjere.
Zaostajanje Hrvatske za usporedivim zemljama produbljuje se.
Premijer Andrej Plenković u blagdanskim intervjuima najavljuje reforme u šest oblasti (zdravstvo, obrazovanje, mirovinski sustav, uprava, pravosuđe, poslovno okruženje) kao temeljnu zadaću Vlade u idućoj godini.
Ista Vlada do sada je eskivirala bilo koji ozbiljni reformski potez i nije iskoristila uobičajeni grace period s početka mandata kada svaka Vlada još ima razumijevanje javnosti. Važniji su joj bili vlastita opstojnost s tankom saborskom većinom i zadovoljavanje parcijalnih interesa svoga biračkog korpusa. Klijentelizam je sama suština HDZ-a. Stoga je teško očekivati neophodne dubinske zahvate u navedenim kritičnim oblastima. Sada u boljitak ne vjeruje dvije trećine građana.
Na vanjskopolitičkom planu hrvatska se vlast suočila s više ozbiljnih izazova, od kojih je neke naslijedila, a neke je i sama proizvela.
Presude nekoliko međunarodnih sudova pogodili su je financijski i politički. Izgubljena arbitraža s mađarskim Molom zbog INE, presuda arbitražnog suda u sporu sa Slovenijom i presude haškog tribunala šestorici lidera tzv. Herceg Bosne, svaka na svoj način, ostavili su negativne tragove. Ovu posljednju, hašku presudu, hrvatske su vlasti same negativno ispolitizirale, na štetu vlastite zemlje.
Svijeće za osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka na centralnom gradskom trgu u Zagrebu
Odnosi sa susjedima zakomplicirali su se i objektivno nazadovali. Prošlost je neprevladana i svaki put se koristi kao argument za nerješavanje problema. Sve strane ''zaslužne'' su za takav razvoj događaja. Nova međunarodna konstelacija i preplitanje interesa velikih sila na području nekadašnje Jugoslavije i regije u cjelini ostavile su traga. Hrvatska je čvrsto uz Zapad, ali se više ne zna posve sigurno koja je zapadna politika.
Sama za sebe, Hrvatska nije uspjela uobličiti politiku kojom bi osigurala i zaštitila vlastite interese, ne narušavajući opći okvir.
To je ponajbolje vidljivo u strateškim energetskim i infrastrukturnim projektima. INA, MOL, LNG terminal za ukapljeni plin, nizinska željeznička pruga prema Rijeci, luke – svi ti veliki sustavi i projekti čekaju na rješavanje. Vlada osluškuje vjetrove na relaciji Washington-Bruxelles-Berlin-Moskva-Peking, kolebljiva je i nesigurna.
Opći međunarodni položaj zemlje poljuljan je i zbog zaokreta udesno na unutarnjem planu. Toleriranje fašističke desnice, loša reakcija na postavljanje ploče s ustaškim pozdravom u Jasenovcu, uz niz većih i manjih incidenata, te povijesni revizionizam koji uzima maha u javnom diskursu, obnovili su nepovjerenje prema Hrvatskoj.
- Goldstein: Ustašizacija Hrvatske je civilizacijska regresija
- Josipović: Neujednačeni kriterijumi Haga
Vlasti ne vide, ne priznaju ili poriču bilo kakav problem na tom planu. Za suočavanje s prošlošću odabrali su rješenje koje nalikuje na Deus ex machina – posebno povjerenstvo za kojeg je odmah bilo jasno da ne može odgovoriti zadatku.
Premijer Andrej Plenković kaže da je 2018. godina jedina u ovom desetljeću bez ijednih izbora, pa će njegova Vlada odlučno prionuti reformama. A kada oporba proteklu godinu proglašava izgubljenom, uzvraća im – to govore ''nedorasli, bezidejni, destruktivni i loši gubitnici, demagozi i jeftini populisti''.
Javno priznaje da zbog političkih kalkulacija ozbiljne reforme nisu učinjene, a kada ga drugi na to podsjete, diskvalificira ih prizemnom retorikom.
To baš i nije ogledalo vjerodostojne i ozbiljne Vlade koja računa na društveni konsenzus oko najkrupnijih pitanja u zemlji i koja će se potruditi da do njega i dođe.