Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović razgovarao je u utorak s ministrom poljoprivrede u Vladi Republike Hrvatske Tomislavom Tolušićem, gdje je dogovoreno da će takse za izvoz voća i povrća u Hrvatsku iz zemalja koje nisu u EU, biti smanjene. Međutim, hoće li Hrvatska udovoljiti zahtjevima zemalja regije - BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije - da takse budu usklađene s europskim pravilnikom, to bi trebalo biti poznato tek na sastanku koji će naredni tjedan biti održan u Podgorici ili Dubrovniku. Šarović je za Radio Slobodna Evropa rekao da se pregovori s Hrvatskom nastavljaju i narednih dana, jer je i ministar Tolušić sam rekao da su „cijene taksi previsoke“.
RSE: Razgovorali ste s ministrom poljoprivrede Republike Hrvatske Tomislavom Tolušićem. Jeste li postigli dogovor? Hoće li takse koje ste vi i nadležni ministri iz Srbije, Makedonije i Crne Gore nazvali diskriminatornim, biti smanjene?
Šarović: Napredujemo u pregovorima sa Hrvatskom, ali još nije definitivno postignut dogovor. Razgovarali smo i jučer i jutros, i konstatovali smo da treba da idemo ka rješenju. Imao sam konsultacije i sa ministrima iz regiona, ministrima iz Srbije, Crne Gore i Makedonije i saglasni su da pokušamo da što prije dođemo do rješenja. Naravno, istu saglasnost dijeli i Tolušić. Mislim da se taj napredak vidi u tome što je hrvatska strana spremna da promijeni svoj pravilnik i da u dogovoru sa zemljama regiona postigne kompromis, da se takse smanje. Koliko da se smanje, to je ostalo još neriješeno. Mi iz regiona smo mišljenja da to treba da bude mnogo, mnogo manja cijena nego što je postojeća. Hrvatska strana pokušava da tu korekciju izvrši negdje u granicama evropskog prosjeka. To nam ostaje da pokušamo danas, sutra da riješimo, ali mislim da je spremnost za dogovor najvažnija i spremnost hrvatske strane da uvaži stavove zemalja iz regiona.
Previsoke cijene taksi za izvoz voća i povrća
RSE: I vi i ministar trgovine Srbije Rasim Ljajić nedavno ste rekli da su te mjere nekako diskriminatorne. Što kaže gospodin Tolušić? Je li makar priznao da su rigorozne?
Šarović: Moj utisak je da je priznao da su previsoke ove cijene, da su neadekvatne i da ih treba korigovati, što je dobar početak da što prije dođemo do rješenja. To je bolje nego da ova trgovinska kriza eskalira, da ne bi svi primjenjivali kontramjere. Bolje da sve svedemo u neke standarde i trgovinske principe, što je u interesu i poljoprivrednika i svih zemalja u regionu.
RSE: Bi li to trebala biti obveza Republike Hrvatske, s obzirom na to da je samo u Bosnu i Hercegovinu u prošloj godini uvezla 250 milijuna eura vrijednosti voća, povrća i hrane?
Šarović: Da, mi smo naglasili da smo mi važno tržište za hrvatsko voće i povrće, hranu životinjskog i biljnog porijekla iz Hrvatske, 500 miliona maraka. Samo 20 posto ide u suprotnom pravcu. U više navrata smo tražili neku vrstu poštovanja, i tržišta BiH i same Bosne i Hercegovine. Hrvatska roba je dobrodošla u BiH i to treba da se ima u vidu, i treba da se uvaži glas i stav Bosne i Hercegovine i po pitanju i plasmana naših proizvoda u Hrvatskoj, kao što sam i rekao da ta trgovina nije jednosmjerna. Ona treba da ide u oba smjera. Mi ne podižemo glas i ne galamimo što je očiti deficit na bh. strani, ali tražimo jedan fer i korektan odnos i ujednačavanje cjenovnika i zadržavanje konkurentnosti. U ovom slučaju naši proizvodi nisu konkurentni sa hrvatskim proizvođačima, jer oni plaćaju 20 puta manju cijenu za inspekcijski nadzor nego što plaćaju poljoprivrednici iz Bosne i Hercegovine. I to je ono što stalno ukazujemo.
RSE: Hoće li ti pregovori biti zavšeni naredni tjedan na sastanku koji ste jučer najavili?
Šarović: Mi smo utrošili jučer mnogo vremena ubjeđujući se gdje treba da se nađemo – u Zagrebu ili Podgorici, ili Dubrovniku. Očito da smo gubili vrijeme i da je korisnije da razgovaramo. Ukoliko postignemo dogovor, biće potpuno svejedno gdje ćemo se naći.
RSE: Ali, uglavnom, sastanak će biti održan?
Šarović: Ukoliko budemo postigli dogovor ili budemo vrlo blizu, to će biti neki epilog. Mislim da je najvažnije da postignemo dogovor, a sam sastanak i mjesto – manje je važno.