Povodom obilježavanja 70 godina rada Srednje škole primijenjenih umjetnosti Sarajevo u sarajevskoj galeriji Collegium Artisticum u srijedu uveče je otvorena izložba najreprezentativnijih radova učenika te škole. Međutim, prema riječima sagovornika RSE, posljednjih godina čini se da je bh. društvo zaboravilo na ovu školsku ustanovu koja je nekad bila među najboljim u bivšoj Jugoslaviji, te koja je odgojila (i dalje odgaja) brojne umjetnike čija su stvaralaštva oblikovala modernu bosanskohercegovačku likovnu scenu.
Škola umjetničkih zanata osnovana je u vrijeme uprave Austro-ugarske monarhije u Bosni i Hercegovini. Od 1945., kao škola likovnog opredjeljenja, snažno se uključuje u podsticaj razvoja likovnih i primijenjenih umjetnosti.
Među njenim osnivačima bili su bh. umjetnici i intelektualci, između ostalih, Vojo Dimitrijević, prvi direktor škole, Ismet Mujezinović, Roman Petrović, Mica Todorović, Sigo Sumereker, Hasan Grabčanović, Hakija Kulenović i Rizah Štetić.
Mensur Porović
"Nekad su ovu školu pohađali učenici iz Hrvatske i Srbije, a danas to nije slučaj. Ja sam bio posljednja generacija učenika koja je pohađala petogodišnju nastavu jer sve dok se Akademija nije otvorila 1972. godine (Akademija likovnih umjetnosti Sarajevo, op.a.) ova škola je bila rasadnik nastavnika likovne kulture", kaže za RSE Mensur Porović, direktor škole.
U 70 godina postojanja, prema riječima Porovića, školu je završilo više od 2.500 učenika.
"Našu školu završili su mnogi danas poznati umjetnici, samo da spomenem Safeta Zeca. Međutim, nisu svi učenici kasnije nastavili da se bave onim za što su se educirali, neki su, poput književnika Nedžada Ibrišimovića, postali poznati umjetnici u drugim umjetničkim oblastima", ističe Porović.
Ipak, sada je otežan rad nastavnika i učenika.
"Današnje obrazovanje je palo na niske grane. Danas mi kuburimo za sredstva za higijenu, a kamoli za materijal potreban u nastavnom procesu. Roditelji nam pomažu da djeci osiguramo materijal da bi napravila neko umjetničko djelo. Nastavnog kadra ne nedostaje, ali sve je to džaba ako nemate sredstava da obnovite namještaj, kupite kompjutere ili laptope, a da ne govorim prijeko potreban materijal za nastavu, to je postalo nemoguće u posljednjih nekoliko godina", dodaje Mensur Porović.
Godišnje se upiše između 150 i 160 novih učenika. Statistika govori da oko 60 odsto učenika kasnije upiše sarajevsku Likovnu akademiju, dok se ostali odluče za druge fakultete, mahom neumjetničke.
"Ova škola je, bez sumnje, bila jedna ako ne i najbolja u bivšoj Jugoslaviji. Mislim da je ona svoj značaj zadržala i dan-danas bez obzira na uslove, odnosno neuslove koje danas imamo. Dobro osjećamo krizu, nedostaje nam mnogo toga osim volje i talenta", ističe za RSE Stjepo Gavrić, profesor na odsjeku za vajarstvo.
Iako edukuje umjetnički kadar u šest različitih disciplina, među đacima je najpopularniji grafički dizajn.
Neki od radova učenika Srednje škole primijenjenih umjetnosti Sarajevo
"Grafički ili tekstilni dizajn su odjeci koji dobro zvuče. Đaci i roditelji su manje-više neinformirani i onda po zvuku se opredjeljuju za te odsjeke jer računaju da će im to obezbijediti neku perspektivu nego neki drugi klasični odsjeci kao što su slikarstvo ili vajarstvo. Međutim, to sigurno nije istina. Dešava se da učenici kada upišu drugi ili treći razred shvate što zaista žele učiti. Ipak, svi se snađu i nađu negdje u životu", dodaje Gavrić.
Ana Milijević je učenica trećeg razreda odsjeka za primijenjeno slikarstvo. U izjavi za naš radio ona tvrdi da pohađanje nastave u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti veoma interesantno.
"Nastava je drugačija u odnosu na onu u drugim školama. Imamo potpunu slobodu da prošetamo i izađemo van jer koliko god željeli ne možete sjediti i crtati pet sati bez prestanka. Definitivno, naša škola je mnogo opuštenija nego druge škole, što je super. Slikarstvo nije teško. Sve što voliš ne može biti teško. Treba mnogo truda da bi se postigao željeni rezultat", kaže Ana.
Na izložbi učeničkih radova povodom 70. rođendana škole, radove je izložio i Denis Osičić, učenik trećeg razreda odsjeka vajarstvo.
"Za jedan broš od žice potrebno je raditi četiri do pet dana. Prije nego počnem, prvo se dogovorim sa profesorom, uradi se više od 15 skica, zatim odabere najbolja i tek onda počnem sa radom. Da upišem vajarstvo inspirirao me je način na koji se obrađuje žica odnosno prave broševi jer je to zanat koji u BiH izumire. Budući da to pripada bosanskohercegovačkoj kulturi mislim da to treba oživjeti na jedan umjetničko-moderan način", kaže Denis.
Denis, kao i većina njegovih vršnjaka, već razmišlja kuda dalje nakon završene škole. Odlučiti šta studirati u zemlji koju, usljed besperspektivnosti, brojni mladi napuštaju - među tinejdžerima je pitanje broj jedan.
Denis Osičić
"Mislio sam upisati glumu na Akademiji scenskih umjetnosti Sarajevo, ali ako me vajarstvo nastavi fascinirati kao do sada, onda ću se nastaviti tim baviti. I gluma mi se sviđa naročito ta transformacija emocija u nekoliko minuta", iskreno će Denis.
Učenica Ana Milijević dijeli sličan stav.
"Naši talentovani vršnjaci upisuju neke druge fakultete zbog budućnosti i novca. Također, mislim da postoje ljudi koji imaju entuzijazam da nastave da se bave umjetnošću bez obzira koliko to bilo rizično. Smatram da sam jedna od tih ljudi koji će, bez obzira na budućnost, ipak upisati i raditi ono što vole. Za pet godina vidim se kao slikara ili likovnog kritičara", kaže Ana.
"Ljudi upisuju druge fakultete jer se ne uspiju upisati na Likovnu akademiju. Prijemni ispit na Akademiji je veoma zahtjevan i mnogi se ne uspiju upisati iz prvog pokušaja, pa odmah odustanu. Opravdavam li takav postupak - nisam siguran, mada mislim da sve zavisi od talenta studenta, ali i upornosti", zaključuje Denis Osičić.