Vaš browser nepodržava HTML5
27. godišnjica ZOI
(Snimci ZOI '84, stradanje olimpijskih borilišta i nekih obnovljenih borilišta - Flash produkcija )
Marija Arnautović
Prije 27 godina Sarajevo je bilo domaćin 14. zimskih olimpijskih igara. Te davne 1984. godine Zimske olimpijske igre, iza kojih je stala cijela tadašnja država, ocijenjene su kao najbolje organizovane do tada.
Prvi put su olimpijske igre prošle bez bojkota, i u Sarajevo su stigli sportisti i sa Istoka i sa Zapada, a nakon Olimpijade zabilježen je profit od 12 miliona dolara.
Dvadeset sedam godina kasnije Sarajevo se ne može pohvaliti olimpijskim duhom. Nikada nije obnovljena skakaonica na planini Igman, niti bob i sankaška staza na Trebeviću. Sarajevo sa tri olimpijske planine nije domaćin nijednom ozbiljnijem ski takmičenju, a na planinama se ubrzano grade privatni objekti koji služe samo domaćim tajkunima.
Sandra Šabić bila je jedna od 800 sarajevskih djevojaka koje su učestvovale u programu otvaranja 14. Zimskih olimpijskih igara. Danas novinarka TV SA, Sandra se kaže sa ponosom sjeća ovog vremena:
Sarajevo sa tri olimpijske planine nije domaćin nijednom ozbiljnijem ski takmičenju, a na planinama se ubrzano grade privatni objekti koji služe samo domaćim tajkunima.
„I da i sada, sa 44 godina svog života, mislim da ću se tog datuma, 8. februara u 15 sati i 5 minuta, sjećati do kraja svog života. Ponosna sam, zapravo, što mogu da to prepričam i drugim generacijama i što sam bila dio toga kada smo disali ne dušom Evrope, nego dušom svijeta.“
14. zimskih olimpijskih igara sa sjetom se sjećaju i Sarajlije. Upravo su oni svojim trudom, ali i novcem, omogućili da te igre budu proglašene za najbolje organizovane do tada:
„Olimpijske igre, je li? Predstavljao ih je i moj muž, prvi donator, 5.000 maraka za Olimpijadu dao.“
„Značilo je puno i za grad i za Bosnu i za bivšu državu.“
„Bio sam na otvorenju baš. A dobio sam i za ono kad daš za Olimpijadu jednu platu, neku plaketu, narandžastu, kao zahvalnicu.“
„Značila je puno, ali to je samo fina uspomena. Ništa više.“
A na tu, kako danas Sarajlije kažu - lijepu uspomenu, te 1984. godine stizale su samo riječi hvale.
Ideja iz kafane
O tome kako je Sarajevo dobilo organizaciju Zimskih olimpijskih igara pričaju se mnoge legende. Jedna od najzanimljivijih je svakako ona da se ideja rodila u kafani u kojoj su se zvaničnici tog vremena dogovorili da počnu lobirati za kandidaturu.
Mirko Galić, predsjednik tadašnje gradske vlade, u jednom razgovoru za RSE potvrdio je da je sve zaista počelo slučajno, jer je aplikacija za kandidaturu bila šansa za promociju grada.
„Bila je studija jedna koju je UNESCO radio, ne samo za bivšu Jugoslaviju nego i za okolne države, i konstatovao da Sarajevo ima najidealnije uslove za razvoj zimskog turizma u odnosu na sve te države. I kad smo mi odlučili da se kandidujemo, da napravimo aplikaciju, ustvari cilj nam je bio da besplatno dobijemo reklamu za razvoj turizma u Sarajevu. I vjerujte, ja do zadnjeg momenta, i u Atini kad smo bili, nisam mogao vjerovati da ćemo dobiti“, priča Galić.
Tako je Sarajevo krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada objavljeno da će biti domaćin 14. olimpijskih igara, ličilo na veliko gradilište. Grad je, sjećaju se svjedoci tog vremena, ličio na dobro organizovano preduzeće, na čelu sa inteligentnim menadžmentom i odlično kvalifikovanim radnicima.
Jedan od članova Organizacionog komiteta Ahmed Karabegović kaže da je nakon Olimpijade Sarajevo postalo ozbiljna turistička destinacija, jači i razvijeniji grad. Nije se samo mijenjao grad, mijenjao se i mentalitet ljudi, prisjeća se Karabegović. Svega toga danas nema.
„Sarajevo je danas grad koga nema ni u jednom kalendaru nijedne svjetske sportske federacije sa bilo kojim značajnijim takmičenjem. Sarajevo je danas grad u kome ni 15 godina poslije rata nisu obnovljeni bob i sankaška staza, skakaonice, pista za brzo klizanje. Treba iskreno reći, da nije bilo sredstava Međunarodnog olimpijskog komiteta i međunarodne zajednice, i Zetra i Koševo pitanje je kako bi danas izgledali“, navodi Karabegović.
Slovenci bili protiv
Često se govori i o tome kako je iza do tada najuspješnije Olimpijade stajala cijela bivša država. Manje o tome da nisu svi bili zadovoljni činjenicom da će se Zimske olimpijske igre održati baš u Sarajevu.
Delegacija Slovenije je tada, dok se na Bjelašnici, Igmanu, Jahorini i Trebeviću gradilo, predložila tadašnjem predsjedniku Jugoslavije Josipu Brozu Titu da odustane od Olimpijade, jer je to politički neodgovoran i preskup projekat.
„Kad sam mu ja rekao:’Znate, druže predsjedniče, ima čak nekih pokušaja koji sugerišu da se Olimpijada odloži,’ Tito je reagovao: ’Da, to i do mene dolazi.’ A kad je saslušao kako mi vidimo značaj toga da smo dobili Olimpijadu i svega šta će Olimpijda značiti, rekao nam je: ’Samo tako nastavite.’“, sjeća se tadašnji predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Raif Dizdarević.
Pripreme za 14. olimpijske igre pokazale su nezapamćen i do danas neponovljen entuzijazam u BiH, sjeća se Mirko Galić:
„Ali ono zbog čega smo mi krenuli u Olimpijadu, to se poslije Olimpijade nije nikad realizovalo - da Sarajevo stvarno postane centar za razvoj zimskog turizma.“
Na 14. olimpijske igre ostalo je tek sjećanje. Sarajevo danas nije domaćin nijednog ozbiljnijeg ski takmičenja. Na olimpijskim planinama bespravno se grade privatni objekti, a klizači imaju samo mjesec dana led na kom mogu da vježbaju.
„Bjelašnica je postala izletničko mjesto, planina. Nije ona ski centar. To je Kanton svjesno napustio - da bi izgradili one bruke od apartmana. Ni hotela nemamo gore, imamo samo ’Maršal’“, kaže nekadašnji koordinator Operativnog centra Olimpijskih igara Enes Terzić.
Na zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. godine učestvovalo je 49 nacionalnih reprezentacija, odnosno preko dvije i po hiljade sportista, a procjenjuje se da je TV program iz Sarajeva pratilo oko dvije i po milijarde gledalaca.
Iako niko nije vjerovao u to, sarajevska Olimpijada ušla je u istoriju olimpizma i po tome što su to bile prve igre koje su održane sa finansijskim suficitom i zaradom od 12 milona dolara.