Na olimpijski duh i ovaj veliki sportski događaj u Sarajevu je ostalo tek sjećanje. Petnaest godina nakon rata na sarajevskim olimpijskim planinama nema ozbiljnijih međunarodnih takmičenja, bob staza potpuno je uništena, a o nordijskim disciplinama više niko i ne govori.
Prije 26 godina na današnji dan Sanda Dubravčić upalila je olimpijski plamen na sarajevskom stadionu Koševo, plamen koji je obasjao Sarajevo, BiH, ali cijelu nekadašnju državu. Dvije milijarde ljudi širom svjeta putem TV ekrana pratilo je najsvjetliji trenutak u istoriji tadašnje SFRJ. Bilo je to vrijeme ponosa i poleta, kada su svi u gradu mislili i radili jedno, za veliku bajku na snijegu koja je trajala 14 dana.
A sve je počelo sasvim slučajno - jer je aplikacija za kandidaturu za Olimpijske igre bila šansa za besplatnu promociju grada, sjeća se Mirko Galić, predsjednik tadašnje gradske vlade:
„Bila je studija jedna koju je UNESCO radio, ne samo za bivšu Jugoslaviju nego i za okolne države, i konstatovao je da Sarajevo ima najiedalnije uslove za razvoj zimskog turizma u odnosu na sve te države. I kada smo mi odlučili da se kandidujemo, da napravimo aplikaciju, cilj nam je ustvari bio da besplatno dobijemo reklamu za razvoj turizma u sarajevu. I vjerujte, ja do zadnjeg momenta, i u Ateni kad smo bili, nisam mogao vjerovati da ćemo dobiti, s obzirom ko su bili kandidati - Japan, Norvežani, mislim one elitne države.“
U samoj pripremi aplikacije i samih 14. olimpijskih igara radilo se danonoćno, što je i rezultiralo najboljom organizacijom igara do tada. Priznanje je stiglo i iz Međunarodnog olimpijskog komiteta već prilikom prvih posjeta, kaže Galić:
„I vjerujte, to je bio jedan entuzijazam. Ljudi koji vole Sarajevo, koji vole sport radili su svi, a niko nije dinara naplatio. Jedini trošak je bio, a Braco Kosovac je od tih poznatih funkcionera koji je dolazio redovno na te pripreme i sastanke u komitetima, za tu maketu koju smo izložili u Atini kad smo išli na kandidaturu, ali to je platio Energoinvest, tako da Grad nije platio stvarno ni dinara. Radilo se mnogo, čak su i po noći neki radili. I aplikacija je bila jedna od kvalitetnijih, to smo kasnije saznali. I tako je dobijena Olimpijada. Ali ono zbog čega smo mi krenuli u Olimpijadu, to se poslije Olimpijade nije nikad realizovalo - da Sarajevo stvarno postane centar za razvoj zimskog turizma.“
BORILIŠTA OSTALA STAZE ZA REKREATIVCE
Danas, 26 godina nakon održavanja 14. olimpijskih igara u Sarajevu ostalo je tek sjećanje na ovaj veliki sportski događaj.
Petnaest godina nakon završetka rata, Sarajevo i njegove olimpijske planine Bjelašnica i Jahorina nisu imale ozbiljnijeg međunarodnog takmičenja u alpskom skijanju, bob staza na Trebeviću je potpuno uništen, a o nordijskim disciplinama na Igmanu niko i ne govori. Ukoliko vlasti u Kantonu, grada, ali i u državi nešto ne promijene, nekadašnja olimpijska borilišta ostaće zauvijek staze za rekreativce, ističe nekadašnji koordinator Operativnog centra Olimpijskih igara Enes Terzić:
„Nemamo apsolutno nikakvih uslova. Zato koje bismo mi takmičenje na Bjelašnici napravili? Inače, sad do trećine planine Grad i Kanton nisu u stanju da naprave žičaru. A takmičenja se dobivaju pričom i na bazi onoga što smo znali. Trebamo reći i u MOK-u i u međunarodnim federacijama da znaju da ima još ljudi koji znaju to raditi. Bjelašnica je postala izletničko mjesto - planina, nije ona ski centar. To je Kanton svjesno napustio da bi izgradili one bruke od apartmana. Ni hotel anemamo gore, imamo samo „Maršal“. Kabinske žičare nema, projekat ima. Mi smo imali topove za vještački snijeg 1983. godine. Tad je u svijetu malo ko to imao, bilo je luksuz imati. Sada je luksuz nemati snježne topove. A mi sebi to dozvoljavamo.“
Gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen ipak ne odustaje te vjeruje da gradu i BiH treba vratiti šansu da opet bude zimski centar, i to zajedno rade Olimpijski komitet i gradska uprava:
„Zajedno radimo na konceptu Olimpijade mladih 2015. godine i radimo intenzivno na nečemu što bi trebalo neki od evropskih i svjetskih kupova dovesti na Bjelašnicu ili na Jahorinu. To je naš trenutni zadatak.“
Slično mišljenje dijeli i jedan od predsjednika Komiteta OK BiH Izet Rađo i ističe da olimpijski duh mora vratiti u Sarajevo i BiH:
„Da simbolizira i da pokaže da smo mi svi zajedno okrenuti ka budućnosti i da moramo kreirati neka nova rješenja. Moramo poslati kvalitetnu poruku da je sport medij koji država BiH treba staviti na prioritetno mjesto, jer na taj način možemo brendirati državu, možemo brendirati ljudske potencijale koje imamo i možemo povratiti sjaj resursima koje nam je Bog podario.“