Za dvije godine Sarajevo i Sarajlije će, ako sve bude po planu, žičarom ponovo iz centra grada na jednu od olimpijskih planina Trebević. Do kraja 2013. bi trebalo da proradi nova trebevićka žičara, koja će za sat vremena moći prevesti oko 1.200 putnika. Ovo nekada omiljeno izletište Sarajlija još liječi ratne rane. Ugostiteljski i sportski objekti su porušeni, zarasle su staze i prilazi, ali gradske vlasti odlučne su u namjeri da Trebević vrate kući.
Od početne ideje da se sarajevska žičara vrati Sarajevu, a grad ponovo poveže sa obližnjom planinom Trebević prošlo je nešto više od godinu dana. Sada je već izvjesno da će mladići ali i djevojke Sarajeva, kao i hiljade drugih koji žive u ovom gradu ili ga posjećuju, do kraja 2013. godine žičarom sa Bistrika ponovo na Trebević.
Neočekivano odluka gradskih vijećnika da se pokrene rekonstrukcija žičare naišla je odziv i van granica BiH, pa je tako švicarski grad Grehen odlučio svoju žičaru, vrijednosti od oko 5,5 miliona eura, pokloniti Sarajevu, a Evropska komisija daće novac za montažu i izradu dokumentacije, kaže gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen.
„Kad sam Evropskoj komisiji objašnjavao značaj žičare za Sarajevo, rekao sam da je to tramvaj koji izvodi ljude na olimpijsku planinu. To je jedan sadržaj koji ovom gradu iz hiljadu i jednog razloga nedostaje. Bitno je da smo deminirali Trebević, koji je bio na liniji razgraničenja, da ovaj koncept radimo zajedno sa Istočnim Sarajevom“, kazao je Behmen.
Behmenov kolega, gradonačelnik Istočnog Sarajeva Vinsko Radovanović vjeruje da sa žičarom treba oživjeti i Trebević, nekada omiljeno izletište Sarajlija, inače tačka sa najvećom koncentracijom kisika u regionu.
„To je dio jednog šireg projekta turističke ponude Trebevića. Na području opštine Istočni Stari grad su najvećim dijelom sportsko-rekreacioni tereni, ugostiteljski objekti koji su bili i prije rata. Mi se nadamo da ćemo paralelno sa izgradnjom trebevićke žičare uspjeti da revitalizujemo i te kapacitete na Trebeviću, tako da onaj ko dođe trebevićkom žičarom na Vidikovac, odnosno na Trebević, prošetaće i do Brusa, odigrati partiju tenisa, fudbala, ručati i boraviti na Trebeviću, toj vazdušnoj banji“, kaže Radovanović.
Kultno mjesto za Sarajevo
Putovanje novom žičarom, nešto više od dva kilometra vazdušne linije, sa polazne stanice na Bistriku do Vidikovca na Trebeviću trajać sedam do osam minuta. Žičara kreće sa 583 metra nadmorske visin, a završava na 1.160.
Danas je dolazna stanica na Vidikovcu još uvijek ruševina sa tek naznakama da je upravo tu trebevićka žičara iskrcavala godinama svoje putnike. Ipak, struka smatra da će se najvećim dijelom moći iskoristiti postojeći temelji, te sa određenim rekonstrukcijama objekat prilagoditi novim potrebama, kaže jedan od koordinatora projekta Asada Karišik iz Sarajevske razvojne agencije.
„Nova žičara je ustvari donirana oprema iz grada Grehena u Švajcarskoj i ona će biti adaptirana na postojeću trasu trebevićke žičare. To je jedan poseban projekat s tog aspekta da primjenom već postojećeg rješenja u Švajcarskoj na postojeću trasu vršiće se adaptacija te opreme na postojeće stanje ovdje, u Sarajevu. Biće panoramske gondole, odnosno kabine. One će imati šest sjedišta, prethodna je imala četiri sjedišta, imaće veći kapacitet - 1.200 putnika na sat, i imaće 57 kabina“, navodi Karišik.
Stara trebevićka žičara počela je sa radom 1959. godine i narednih nekoliko decenija Trebević nije bio tek drago izletište već puno više. Kultno mjesto na koje se odlazilo da se vidi i bude viđen.
A 60- ih godina prošlog vijeka na terasi restorana Vidikovac pjevao je sa svojim bendom Miralem Kruškić, dugogodišnji novinar Federalnog radija. Danas se s nostalgijom sjeća tih dana kada su hiljade Sarajlija dnevno prolazile i dolazile na Trebević gdje se, osim čistog zraka, uživalo i u dobroj hrani i muzici:
„Kad čovjek dođe na ovaj prostor koji predstavlja prošlost ljepote Sarajeva i ljepote najljepše planine, možda, u okolini Sarajeva - Trebevića, nekako emocije prorade baš onako jako jednostavno zbog toga što je ovo bilo kultno mjesto za Sarajlije. Nalazimo se upravo na jednoj ljetnoj pozornici. Pomenuste mene kao vokalnog solistu, kao pjevača - uglavnom se pjevalo u dvorani koja je jako lijepo iuzgledala. To je restoran Vidikovac, sa sjajnom hranom i sjajnim pogledom na Sarajevo. Uvijek je bio krcat. Ali kad dođu one toplije sarajevske noći, onda se izađe ovdje na terasu i onda je orkestar svirao baš na ovoj pozornici koja sada ne liči ni na što. Jednostavno liči na zgarište. Tuga uhvati čovjeka kad vidi kakve su se stvari događale i šta je ostavilo sve ono što je iza nas. Mi smo nestrpljivi sada da se to što prije izgradi. Mi smo za 12 minuta dolazili tim kabinama koje su imale četiri sjedišta. Puno mi je čekati dvije godine. Svima onima koji žele da dođu u Sarajevo, obavezno neka posjete uspinjaču, neka posjete Trebević - jer jednim pogledom vide skoro čitavo Sarajevo", kaže Kruškić.
Od početne ideje da se sarajevska žičara vrati Sarajevu, a grad ponovo poveže sa obližnjom planinom Trebević prošlo je nešto više od godinu dana. Sada je već izvjesno da će mladići ali i djevojke Sarajeva, kao i hiljade drugih koji žive u ovom gradu ili ga posjećuju, do kraja 2013. godine žičarom sa Bistrika ponovo na Trebević.
Do kraja 2013. bi trebalo da proradi nova trebevićka žičara, koja će za sat vremena moći prevesti oko 1.200 putnika.
Neočekivano odluka gradskih vijećnika da se pokrene rekonstrukcija žičare naišla je odziv i van granica BiH, pa je tako švicarski grad Grehen odlučio svoju žičaru, vrijednosti od oko 5,5 miliona eura, pokloniti Sarajevu, a Evropska komisija daće novac za montažu i izradu dokumentacije, kaže gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen.
„Kad sam Evropskoj komisiji objašnjavao značaj žičare za Sarajevo, rekao sam da je to tramvaj koji izvodi ljude na olimpijsku planinu. To je jedan sadržaj koji ovom gradu iz hiljadu i jednog razloga nedostaje. Bitno je da smo deminirali Trebević, koji je bio na liniji razgraničenja, da ovaj koncept radimo zajedno sa Istočnim Sarajevom“, kazao je Behmen.
Behmenov kolega, gradonačelnik Istočnog Sarajeva Vinsko Radovanović vjeruje da sa žičarom treba oživjeti i Trebević, nekada omiljeno izletište Sarajlija, inače tačka sa najvećom koncentracijom kisika u regionu.
„To je dio jednog šireg projekta turističke ponude Trebevića. Na području opštine Istočni Stari grad su najvećim dijelom sportsko-rekreacioni tereni, ugostiteljski objekti koji su bili i prije rata. Mi se nadamo da ćemo paralelno sa izgradnjom trebevićke žičare uspjeti da revitalizujemo i te kapacitete na Trebeviću, tako da onaj ko dođe trebevićkom žičarom na Vidikovac, odnosno na Trebević, prošetaće i do Brusa, odigrati partiju tenisa, fudbala, ručati i boraviti na Trebeviću, toj vazdušnoj banji“, kaže Radovanović.
Kultno mjesto za Sarajevo
Putovanje novom žičarom, nešto više od dva kilometra vazdušne linije, sa polazne stanice na Bistriku do Vidikovca na Trebeviću trajać sedam do osam minuta. Žičara kreće sa 583 metra nadmorske visin, a završava na 1.160.
Danas je dolazna stanica na Vidikovcu još uvijek ruševina sa tek naznakama da je upravo tu trebevićka žičara iskrcavala godinama svoje putnike. Ipak, struka smatra da će se najvećim dijelom moći iskoristiti postojeći temelji, te sa određenim rekonstrukcijama objekat prilagoditi novim potrebama, kaže jedan od koordinatora projekta Asada Karišik iz Sarajevske razvojne agencije.
„Nova žičara je ustvari donirana oprema iz grada Grehena u Švajcarskoj i ona će biti adaptirana na postojeću trasu trebevićke žičare. To je jedan poseban projekat s tog aspekta da primjenom već postojećeg rješenja u Švajcarskoj na postojeću trasu vršiće se adaptacija te opreme na postojeće stanje ovdje, u Sarajevu. Biće panoramske gondole, odnosno kabine. One će imati šest sjedišta, prethodna je imala četiri sjedišta, imaće veći kapacitet - 1.200 putnika na sat, i imaće 57 kabina“, navodi Karišik.
Stara trebevićka žičara počela je sa radom 1959. godine i narednih nekoliko decenija Trebević nije bio tek drago izletište već puno više. Kultno mjesto na koje se odlazilo da se vidi i bude viđen.
A 60- ih godina prošlog vijeka na terasi restorana Vidikovac pjevao je sa svojim bendom Miralem Kruškić, dugogodišnji novinar Federalnog radija. Danas se s nostalgijom sjeća tih dana kada su hiljade Sarajlija dnevno prolazile i dolazile na Trebević gdje se, osim čistog zraka, uživalo i u dobroj hrani i muzici:
„Kad čovjek dođe na ovaj prostor koji predstavlja prošlost ljepote Sarajeva i ljepote najljepše planine, možda, u okolini Sarajeva - Trebevića, nekako emocije prorade baš onako jako jednostavno zbog toga što je ovo bilo kultno mjesto za Sarajlije. Nalazimo se upravo na jednoj ljetnoj pozornici. Pomenuste mene kao vokalnog solistu, kao pjevača - uglavnom se pjevalo u dvorani koja je jako lijepo iuzgledala. To je restoran Vidikovac, sa sjajnom hranom i sjajnim pogledom na Sarajevo. Uvijek je bio krcat. Ali kad dođu one toplije sarajevske noći, onda se izađe ovdje na terasu i onda je orkestar svirao baš na ovoj pozornici koja sada ne liči ni na što. Jednostavno liči na zgarište. Tuga uhvati čovjeka kad vidi kakve su se stvari događale i šta je ostavilo sve ono što je iza nas. Mi smo nestrpljivi sada da se to što prije izgradi. Mi smo za 12 minuta dolazili tim kabinama koje su imale četiri sjedišta. Puno mi je čekati dvije godine. Svima onima koji žele da dođu u Sarajevo, obavezno neka posjete uspinjaču, neka posjete Trebević - jer jednim pogledom vide skoro čitavo Sarajevo", kaže Kruškić.