Ovogodišnji Sarajevo Film Festival neće biti otvoren bosanskohercegovačkim igranim filmom, kako je je to bio običaj ranijih godina.
Od nekoliko bh. filmova, koliko je snimljeno ove godine, zbog nedostaka novca nijedan film nije završen. Istodobno, u susjednoj Hrvatskoj na Pulskom festivalu ove godine prikazano je čak 10 filmova u nacionalnom programu.
Svečana ceremonija otvaranja 15. Sarajevo Film Festivala ove godine proći će bez premijere bh. igranog filma. Ove godine snimljena su tri filma u domaćoj produkciji, međutim nijedan nije bio u potpunosti završen da bi se mogao prikazati na festivalu, što je prema riječima Mirsada Purivatre, direkotra SFF-a, velika šteta:
„Ja mislim da je šteta i za filmove, da je šteta za festival, no nadajmo se da će iduća godina zato nadoknaditi sve ovo što nemamo ove godine. Domaći film je uvijek veliki mamac i veliki postrek festivalu i zaista je i nama, kao ljudima koji rade festival, itekako žao da nemamo filmove Jasmile Žbanić, Nedžada Begovića, Adisa Bakrača, jer su svi bili na korak do završetka, kao i veliki film koji je radio Danis Tanović u evropskoj produkciji, što znači četiri filma, niti jedan nije bio u mogućnosti da se prikaže u Sarajevu.“
Razlog zbog kojeg filmovi nisu završeni uglavnom su finanacijske prirode, kaže redatelj Nedžad Begović, čiji bi film „Jasmina“ trebao biti završen za dva mjeseca:
„Vremena su sve teža. I privreda koja je nekad bila iza filmova sve manje podržava filmove. Jedini oblik je fondacija koja bi mogla da da neki novac. A i ovi strani partneri koji dolaze i oni se poslije obraćaju na fondacije, tako da teško se može naći nešto što se naziva živi novac.“
Vitalnost jedne kinematografija se ne može mjeriti samo u proizvodnji igranih filmova, nego i u kratkim i dokumentarnim filmovima. Takvih filmova u BiH je sve više, kaže Elma Tataragić, selektorica takmičarskog programa SFF-a:
„Kratkih i dokumentarnih filmova je sve više iz BiH, što pokazuje činjenica da u takmičarskom programu za dokumentarni film, koji selektira moja kolegica Rada Šešić, imamo pet dokumentarnih filmova iz BiH. A također i u kratkom programu imamo pet kratkih filmova iz BiH, što nije bio slučaj proteklih godina. Mi smo, možda, imali jedan ili dva igrana filma, ali gotovo nismo imali nijedan kratki, animirani ili dokumentarni film, što je također bio jedan veliki problem u prisustvu naše kinematografije na svjetskim festivalima i na svjetskoj međunarodnoj sceni.“
Spas je u art-tv produkcijama
U Hrvatskoj je ove godine na Pulskom festivalu prikazano čak 10 domaćih filmova, što je do sada rekordan broj. Ulaganja u film u Hrvatskoj daleko su veća nego u BiH, stoga upoređivanje ove dvije kinematografije nema nikakvu osnovu, ističe redatelj Ademir Kenović:
„Hrvatska ima daleko veće financijske mogućnosti u kinematografiji, financiranja iz svih fondacija, iz svih poslovnih izvora su daleko značajnija, i televizija koja podržava svoj film za razliku od BiH. U BiH se također snimaju filmovi, nekad se završe da se mogu prikazati na festivalu, nekad ne.“
Postoji mogućnost da su prisutne i određene barijere između nekih bh. autora i direkcije Sarajevo Film Festivala, što rezultira da domaći autori radije žele prikazati svoje filmove na većim filmskim festivalima, mišljenja je Ahmed Burić, bosanskohercegovački književnik i novinar:
„Svako gura svoj film onamo gdje misli da može. Ako u tome postoji diskomunikacija između SSF-a i autora u BiH, onda bi se i jedni i drugi morali zapitati šta je ta barijera koja eventualno postoji.“
Burić također smatra da su produkcijski uvjeti u kojima su do sada najstajali bh. filmovi dosta skromniji. Evidentan je i manjak fondova iz kojih su filmovi financirani. On spas kinematografije vidi u malim art-tv produkcijama:
„Moglo bi doći vrijeme art filma u jednom ozbiljnom obliku, čemu se ja radujem, jer konačno mislim da je vrijeme za promišljanje u filmu. Mi ćemo se morati poduhvatiti kad je to u pitanju zaista ozbiljnih tema, mi ćemo morati progovoriti o nekim traumama kroz koje je to društvo prošlo i čini mi se da još uvijek nije svjesno da prolazi kroz njih. Mi ćemo se morati zagledati u sebe i ozbiljne probleme koje imamo i na taj način pokušati ispričati priče o sebi.“
Ipak, bh. publika će do kraja godine imati priliku vidjeti nova tri domaća filma i jedan dokumentarno-igrani film. Riječ je o filmova „Na putu“ Jasmile Žbanić, „Gola koža“ Adisa Bakrača, „Jasmina“ Nedžada Begovića, te filmu o Plavom orkestru Pjera Žalice. Film „Triage“ Danisa Tanovića, koji je rađen u europskoj produkciji, trebao bi imati svoju premijeru na Toronto film festivalu, u rujnu ove godine.
Od nekoliko bh. filmova, koliko je snimljeno ove godine, zbog nedostaka novca nijedan film nije završen. Istodobno, u susjednoj Hrvatskoj na Pulskom festivalu ove godine prikazano je čak 10 filmova u nacionalnom programu.
Svečana ceremonija otvaranja 15. Sarajevo Film Festivala ove godine proći će bez premijere bh. igranog filma. Ove godine snimljena su tri filma u domaćoj produkciji, međutim nijedan nije bio u potpunosti završen da bi se mogao prikazati na festivalu, što je prema riječima Mirsada Purivatre, direkotra SFF-a, velika šteta:
„Ja mislim da je šteta i za filmove, da je šteta za festival, no nadajmo se da će iduća godina zato nadoknaditi sve ovo što nemamo ove godine. Domaći film je uvijek veliki mamac i veliki postrek festivalu i zaista je i nama, kao ljudima koji rade festival, itekako žao da nemamo filmove Jasmile Žbanić, Nedžada Begovića, Adisa Bakrača, jer su svi bili na korak do završetka, kao i veliki film koji je radio Danis Tanović u evropskoj produkciji, što znači četiri filma, niti jedan nije bio u mogućnosti da se prikaže u Sarajevu.“
Razlog zbog kojeg filmovi nisu završeni uglavnom su finanacijske prirode, kaže redatelj Nedžad Begović, čiji bi film „Jasmina“ trebao biti završen za dva mjeseca:
„Vremena su sve teža. I privreda koja je nekad bila iza filmova sve manje podržava filmove. Jedini oblik je fondacija koja bi mogla da da neki novac. A i ovi strani partneri koji dolaze i oni se poslije obraćaju na fondacije, tako da teško se može naći nešto što se naziva živi novac.“
Vitalnost jedne kinematografija se ne može mjeriti samo u proizvodnji igranih filmova, nego i u kratkim i dokumentarnim filmovima. Takvih filmova u BiH je sve više, kaže Elma Tataragić, selektorica takmičarskog programa SFF-a:
„Kratkih i dokumentarnih filmova je sve više iz BiH, što pokazuje činjenica da u takmičarskom programu za dokumentarni film, koji selektira moja kolegica Rada Šešić, imamo pet dokumentarnih filmova iz BiH. A također i u kratkom programu imamo pet kratkih filmova iz BiH, što nije bio slučaj proteklih godina. Mi smo, možda, imali jedan ili dva igrana filma, ali gotovo nismo imali nijedan kratki, animirani ili dokumentarni film, što je također bio jedan veliki problem u prisustvu naše kinematografije na svjetskim festivalima i na svjetskoj međunarodnoj sceni.“
Spas je u art-tv produkcijama
U Hrvatskoj je ove godine na Pulskom festivalu prikazano čak 10 domaćih filmova, što je do sada rekordan broj. Ulaganja u film u Hrvatskoj daleko su veća nego u BiH, stoga upoređivanje ove dvije kinematografije nema nikakvu osnovu, ističe redatelj Ademir Kenović:
„Hrvatska ima daleko veće financijske mogućnosti u kinematografiji, financiranja iz svih fondacija, iz svih poslovnih izvora su daleko značajnija, i televizija koja podržava svoj film za razliku od BiH. U BiH se također snimaju filmovi, nekad se završe da se mogu prikazati na festivalu, nekad ne.“
Postoji mogućnost da su prisutne i određene barijere između nekih bh. autora i direkcije Sarajevo Film Festivala, što rezultira da domaći autori radije žele prikazati svoje filmove na većim filmskim festivalima, mišljenja je Ahmed Burić, bosanskohercegovački književnik i novinar:
„Svako gura svoj film onamo gdje misli da može. Ako u tome postoji diskomunikacija između SSF-a i autora u BiH, onda bi se i jedni i drugi morali zapitati šta je ta barijera koja eventualno postoji.“
Burić također smatra da su produkcijski uvjeti u kojima su do sada najstajali bh. filmovi dosta skromniji. Evidentan je i manjak fondova iz kojih su filmovi financirani. On spas kinematografije vidi u malim art-tv produkcijama:
„Moglo bi doći vrijeme art filma u jednom ozbiljnom obliku, čemu se ja radujem, jer konačno mislim da je vrijeme za promišljanje u filmu. Mi ćemo se morati poduhvatiti kad je to u pitanju zaista ozbiljnih tema, mi ćemo morati progovoriti o nekim traumama kroz koje je to društvo prošlo i čini mi se da još uvijek nije svjesno da prolazi kroz njih. Mi ćemo se morati zagledati u sebe i ozbiljne probleme koje imamo i na taj način pokušati ispričati priče o sebi.“
Ipak, bh. publika će do kraja godine imati priliku vidjeti nova tri domaća filma i jedan dokumentarno-igrani film. Riječ je o filmova „Na putu“ Jasmile Žbanić, „Gola koža“ Adisa Bakrača, „Jasmina“ Nedžada Begovića, te filmu o Plavom orkestru Pjera Žalice. Film „Triage“ Danisa Tanovića, koji je rađen u europskoj produkciji, trebao bi imati svoju premijeru na Toronto film festivalu, u rujnu ove godine.