Deklaracija o zajedničkom jeziku koju su sastavili eksperti različitih struka s ciljem da se utječe na postojeće političke manipulacije jezikom u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, predstavljena je u Sarajevu. Na samom početku teksta Deklaracije stoji da se u ove četiri zemlje govori zajedničkim jezikom.
U Deklaraciji se navodi da narodi u Srbiji, BiH, Hrvatskoj i Crnoj Gori govore jednim jezikom policentričnog tipa, različitim varijantama. Incijativa da se konferencije "Jezici i nacionalizmi" koje su prošle godine održavane u gradovima regije zaokruže Deklaracijom, došla je od strane mladih ljudi, što dovoljno govori o činjenici da je ta generacija opterećena nametanjem jezičkih različitosti. U prvih 20 sati od objavljivanja Deklaraciju je potpisalo više od 2.000 ljudi, ističe Vladimir Arsenijević iz udruženja Krokodil.
"Stručnjaka, nestručnjaka, najobičnijeg sveta, iz zemalja regiona, iz šireg regiona, van regiona, imamo potpisnike iz Avganistana. Prosto je neverovatno koliko je reakcija. Društvene mreže bruje, ljudi raspravljaju o tome i očigledno da je to pitanje krv i meso u regionu, da je to nešto što nas grebe već dugo vremena", upozorava Arsenijević.
Potpisnici Deklaracije također ističu da činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne ukida individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima. Cilj deklaracije je i ukidanje ograničenja strogih pravila takozvanog nacionalno čistog jezika, ističe lingvistica Snježana Kordić.
"To je jedna fraza koja služi za treniranje nacionalizma u društvu. Prema tome, poručujemo svima da slobodno koriste svoj jezik, svi znamo super ovaj jezik, nemojmo ispravljati jedni druge, budimo tolerantni i pristojni jedni prema drugima i bit ćemo jedno sretnije i zadovoljnije društvo. Promjene su moguće i ova Deklaracija je jeda korak u tom smijeru", kaže Kordić.
Crnogorski pisac i novinar Balša Brković napominje da je povijest i kultura naroda na ovim prostorima isprepletena, te da bi zbog toga jezički purizam značio i udaljavanje od vlastitog nasljeđa.
"Sva ova četiri naroda imaju u svom dvadesetovjekovnom iskustvu period moderne koji je dao ono najbolje što ima svaki od tih naroda, od Krleže do Konstantinovića, od Selimovića do Lalića, Andrića do Crnjanskog, Isidore, sve ono najznačajnije u tom korpusu moderne. Jezičkim inžinjeringom, odaljavanjem tih jezika na neki se način odaljavaju od tog temeljnog korpusa koji stoji u biću svih naših modernih identiteta. I u tom smislu je svijest koju budi ova Deklaracija važna, jer je to način da sačuvamo ono najbolje u svom duhovnom nasljeđu, a to je to iskustvo kada je taj jezik funkcionisao i kao zajednički", napominje Balša Brković.
Problem jezika na prostoru bivše Jugoslavije osobito se prelama u Bosni i Hercegovini, gdje i danas postoje očiti primjeri segregacije u školama.
"Djeca u BiH su u obrazovnom procesu izložena jezičkom rasizmu do kojeg dovode oni politički moćnici i nacionalistički lingvisti koji školu vide isključivo kao visoko, srednje ili osnovno mentalno obrezivanje ili lobotomiju u svrhu formiranja rigidnog, reduktivnog koncepta nacionalnog identiteta iz kojeg izbija mržnja", ističe profesor Enver Kazaz.
Kazaz: Jezički rasizam u bh. školama
Ustrajno identificiranje nacije i jezika dovelo je do toga da jezik gubi svrhu povezivanja i komunikacije i postaje sredstvo segregacije, razdvajanja i ideologije, nastavlja profesor Kazaz. Kao primjer navodi bh. institucije u kojima se zapošljava po nacionalnom ključu, a službene stranice i dokumenti se prevode na tri službena jezika.
"Kad bi oni znali da se radi o zajedničkom jeziku, bilo bi ušteđeno na milione maraka, bile bi spašene bosanske šume, za silni papir. Kad bosanski političari govore o različitim jezicima, onda jezik jedan drugom isplaze i vide da je isti. Jezik nije sredstvo komunikacije, nego je postao sredstvo mržnje u takvim institucijama", dodaje Enver Kazaz.
Deklaracija o zajedničkom jeziku nije službeni dokument, nastala je s ciljem mijenjanja svijesti ljudi. Na kraju, daje šansu, pogotovo mlađim generacijama da umjesto nacionalističkog dobiju priliku za interkulturalni model obrazovanja, kaže spisateljica iz Hrvatske Ivana Bodrožić.
"Ova Deklaracija nema financijsku moć, nema političku moć, nema neku strukturalnu moć, neće ona ući u ustav i promijeniti atmosferu i klimu preko noći. Ono što mislim da je logičan put je da se sa ovakvim akcijama malo po malo počinju mijenjati klime u društvu", mišljenja je Ivana Bodrožić.
Predstavljanje Deklaracije o zajedničkom jeziku izazvalo je burne reakcije u cijeloj regiji.
"Ono što je problem njihov sa ovom Deklaracijom je što će ona ubedljivo delegitimisati sve moguće nacionalističke projekte", ocjenjuje Vladimir Arsenijević.
Deklaraciju o zajedničkom jeziku do sada je potpisalo više od 200 lingvista, književnika, naučnika, aktivista i drugih kredibilnih ličnosti iz javnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije među kojima su: Rade Šerbedžija, Igor Štiks, Mirjana Karanović, Dino Mustafić, Boris Dežulović, Nenad Veličković i mnogi drugi.