'Studenti hemije u BiH više epruveta vide na CSI Miami nego na fakultetu'

Koliko mladi koriste prilike u inostranstvu kako bi proširili svoje vidike, stekli nova iskustva i nadogradili svoje obrazovanje? Da li vas zanima kako je raditi u američkom Kongresu i Evropskom parlamentu i kako i vi to možete postići?

Odgovore na ova pitanja ima Samir Beharić, istraživač i aktivista porijeklom iz Jajca u Bosni i Hercegovini, koji je studirao na sedam svjetskih univerziteta i čiji je aktivizam za ljudska prava prepoznat na međunarodnom nivou. Trenutno je na doktorskim studijama na Univerzitetu u Bambergu u Njemačkoj.

Slušajte i pratite Glasom mladih

►Spotify ►Apple Podcast ►YouTube ►RSE

'Političke stranke i roditelji tupe kritičku oštricu mladih u BiH'

RSE: Koliko mladi koriste programe razmjene i stipendije iz BiH kako bi otišli studirati ili raditi u inostranstvu?

Beharić: Iz Bosne i Hercegovine bi mogao da ide mnogo veći broj prijava za takve programe i onda je problem pitanje, zbog čega mladi zapravo nisu zainteresovani da stažiraju u Evropskom parlamentu?

Često imamo priliku da čujemo da su mladi u Bosni i Hercegovini pasivni. Ja bih rekao da su mladi u Bosni i Hercegovini pasivizirani. A šta to znači, učinjeni pasivnima, odnosno da se kod mladih generacija u BiH danas i u proteklih deset godina zapravo motivira pasivnost, i ne samo da se ne nagrađuje biti aktivan, kritički propitivati svoju okolinu i na kraju krajeva, kritički propitivati autoritete nije nešto što je ne samo popularno, već ni nešto što se nagrađuje.

Prije svega, to je prva stanica koja mladim ljudima zatupljuje njihovu kritičku oštrinu.

RSE: A šta se traži od mladih, koje vještine?

Beharić: Znaš li što se u BiH traži prilikom dobivanja posla? To nisu ni vještine, ni mogućnosti, ni strani jezici, ni diplome, ni znanje, već je to zapravo bitno biti povezan s nekom političkom strankom, rodbinskim vezama sa šefom političke stranke i veliki broj mladih ljudi u BiH očekuje da na taj način dobije posao.

RSE: Koliko mladih iz Bosne i Hercegovine studira u inostranstvu, imamo li te podatke?

Beharić: Kada smo radili jedno istraživanje, nije niko znao koliko, a ne gdje mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine studira u inostranstvu za vrijeme COVID-a. Mi smo rekli da nije moguće da ne postoji objedinjena baza podataka, makar statističkih podataka. Bilo bi za očekivati da Bosna i Hercegovina prikuplja podatke o svojim državljanima koji studiraju, na primer, na Harvardu.

Mi ne znamo koliko naših studenata ima na Harvardu, na MIT-u, na Princetonu, da ne govorim o Njemačkoj i Austriji. Mi smo tada zapravo počeli da radimo posao koji zemlje u Evropskoj uniji smatraju rutinskim. Gdje oni znaju koliko njihovih studenata državljana studira u inostranstvu.

Samir Beharić u američkom Kongresu

Šta smo radili? Pisali smo svim relevantnim ministarstvima u tim zemljama, uredima za statistiku, ministarstvima obrazovanja raznim državama svijeta. I kad smo na kraju prikupili podatke iz 50 država, dobili smo informaciju da je van Bosne i Hercegovine te godine (2020. i 2021. akademska godina) studiralo skoro 20.000 bosanskohercegovačkih državljana.

'Otišli s namjerom da se vrate'

RSE: Šta studiraju mladi da li ste do tih podataka došli?

Beharić: Tu su zaista bili nevjerovatni slučajevi. Na primjer, imali smo ljude koji su studirali aeronautiku, astrofiziku, inženjering svemirskih brodova, odnosno konstrukciju svemirskih brodova u SAD-u. Zaista najneobičnije i najfascinantnije oblasti.

RSE: Šta misliš, hoće li se vratiti i praviti svemirske brodove u BiH?

Beharić: Pa ne, mislim. To je isto bilo jedno od pitanja koja smo postavili. I dvije doktorantice, jedna koja je studirala tada u Italiji, a druga u Norveškoj, obje studiraju medicinsku genetiku, pitali smo ih da li ćete se vratiti. Ona kaže "pa vidite, mi želimo da se vratimo, ali u Bosni i Hercegovini za nas se moraju stvoriti ne samo uslovi u smislu plate, već i infrastruktura." Jer mi imamo ovdje, a kolegice i kolege koji studiraju hemiju u BiH više epruveta vide na CSI Miami na TV-u nego u laboratoriju na fakultetu.

RSE: Kako to riješiti?

Beharić: Ja bih prije svega rekao, ako se krene od opšteg ulaganja u nauku. Ali bez zaista višemilionskih ulaganja. Jedan dio strategije u tome je šta Bosna i Hercegovina želi da postane u naučnom smislu za deset, 20, 30 godina? A Bosna i Hercegovina zaista ima vrhunske stručnjake, među njima i ovi mladi ljudi koji su otišli u inostranstvo i to je bilo jedno od pitanja u našem istraživanju, zašto su otišli? Devedeset posto njih kaže da su otišli, ali sa namjerom da se vrate.

RSE: Hoćeš li se ti vratiti?

Beharić: Odlazio sam čak sedam-osam puta i vraćao se, dakle, bilo na studijama, bilo na stažiranje, nakon COVID-a, rekao sam, okej, idemo na doktorat, sa namjerom da se zaista vratim. Smatram da oni mladi ljudi koji imaju neko iskustvo, mogu više da pomognu zemlji kakva je Bosna i Hercegovina nego Njemačkoj ili Americi. Amerika ima naravno i mnogo pametnijih i obrazovanijih ljudi od mene i smatram da bi moj doprinos bio veći i vidljiviji, opipljiviji u Bosni i Hercegovini, bilo da se to radi na terenu u Bosni i Hercegovini ili za Bosnu i Hercegovinu iz inostranstva. Tako da ja ne mogu da kažem, kao što sam na početku govorio, smatram da su migracije ciklične, neprestane.

RSE: A šta kada se ljudi vrate, da li ih sistem prihvati?

Beharić: Često imamo priliku vidjeti da upravo oni koji dođu iz inostranstva, i tu sada ponovno ne moramo nužno govoriti, onima koji studiraju, već govorimo sada i o dijaspori, često su i strukture u BiH koje su najčešće jako dobro uvezane, učahurene, smatraju takve ljude čak određenom vrstom prijetnje. Jer im se urušava sistem.

Urušava im se status quo, urušava im se sistem, dobro usklađeni odnosi, interni među njima. Često su to ljudi koji imaju još bolje reference, vještine, često znanje, da ne govorimo o međunarodnim kontaktima i jezike što znaju. Često u šali kažem na Zapadu imamo u nekim vladama alumni klubove onih koji su završili na Harvardu, Yale itd., a ovdje u našim institucijama postoje alumni klubovi, onih koji završe na Sokocu, na primjer, u Kaćunima i tako dalje.

RSE: Zašto je to tako?

Beharić: Ali to nas ne treba zavarati, mi smo okruženi mitom i korupcijom, nepotizmom. Jako mnogo mladih ljudi koji odlaze, kažu, pa ja sam otišao zbog nepravde. Jer je društvo nepravedno, ja se prijavim na konkurs, prijavi se i na konkurs neko za kojeg ja znam kako je prolazio kroz školu i kroz život. I onda ta osoba dobije posao i to onda naravno mlade ljude razočara. A dobijanje posla, na osnovu vještina je moguće imati u sredini, u zemlji koja je samo sat-dva leta od Bosne.

RSE: Šta poručiti mladima?

Beharić: Prva stvar koju kažem i kažem tada roditeljima da zatvore uši je, kažem mladima, nemojte slušati roditelje. Iz razloga što, nažalost, čak i moja mama i tvoja mama, naša generacija, pa većina njih koji su danas roditelji, su nekako vaspitavali svoju djecu na onaj način, odgajali ih na onaj način na koji su i sami odrasli, i u sistemu u kojem su odrasli.

• Studij u inostranstvu, kako i zašto?

A to je onaj socijalistički sistem koji kaže, nemoj se buniti, nemoj praviti probleme, budi fin, budi dobar, idi na fakultet, završi fakultet, završi školu, imaj dobre ocjene i dobiješ posao. Tako da taj recept za uspeh možda je bio validan i možda je bio recept za uspeh u prošlom sistemu. Tako da, kada podvučemo crtu, mladi ljudi, nemojte slušati roditelje. Guglajte, idite na razmjene, idite u inostranstvo.

O podcastu "Glasom mladih"

U "Glasom mladih" razgovaramo s mladima u zemljama Zapadnog Balkana, njihovim željama, težnjama i problemima. Svake sedmice pričamo s uspješnim ljudima, onima kojima se još uvijek nije pružila prilika da svoje talente pokažu na pravi način, ali i onima koji su spremni mijenjati svijet u kojem žive.

Epizode pronađite na našem sajtu, na društvenim mrežama, na Apple Podcastima, Spotify i Google Podcastima. Vikendom smo s vama kroz naše radijske programe.

Detaljnije informacije kako slušati ovaj i naše druge podcaste pronađite ovdje.