Huan Antonio Samaran je, izuzememo li oca modernog olimpizma Pjera de Kubertena, najduže od svih bio predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta. Čak 21 godinu. Najveći broj sportskih radnika, međutim, smatra kako je, uz pomenutog, i najznačajnija ličnost koju je savremeni sport imao. Počasnog predsjednika MOK-a i svog počasnog sugrađanima, sa naglašenom sjetom, pominju Sarajlije.
Huana Antonija Samarana čitav svijet će pamtiti kao istinskog vizionara zaslužnog što je Olimpijski pokret uopšte preživio hladnoratovske turbulencije, što se, poslije ozbiljnih ekonomskih problema, prijetnji bankrotom, čak preobrazio u jednu od najmoćnijih planetarnih institucija, što je dovodeći profesionalce u olimpijsku porodicu ukinuo neprirodnu podjelu na amatere i one koji to nisu.
Međutim, građani BiH, jednako kao i najbliži susjedi, sa posebnom sjetom pominjaće ime markiza od Olimpa. Bio je predsjednik MOK-a kad je ovdje, u Sarajevu, održavana Zimska olimpijada i pokazao se istinskim prijateljem ove zemlje, kaže nekadašnji džudo reprezentativac i vođa bh. olipijske ekspedicije na posljednjoj smotri u Pekingu Brano Crnogorac:
„To je bio čovjek koji je krenuo sa svojim mandatom, odnosno 14. zimske olimpijske igre u Sarajevu su bile njegova prva Olimpijada, i njemu je posebno drago bilo što je ona bila organizovana na tako briljantan način. I od tada mislim da su definitivno i Sarajevo i BiH ušli u njegovo srce. I do kraja svog mandata, pa i kasnije, on je maksimalno podupirao sport BiH, posebno je bio naklonjen našem gradu.“
Slikar Edin Numankadić, direktor Olimpijskog muzeja u Sarajevu, sa svoje strane, pokojnog Samarana takođe smatra jednim od najzaslužnijih i ovdašnjim ljudima najvažnijih prijatelja:
„Gledajući danas, to je zaista veliki prijatelj Sarajeva, čovjek koji je učinio puno da Sarajevo, kao olimpijski grad u porodici olimpijskih gradova, baštini svjetski fenomen tog olimpijskog duha.“
Odveo BiH u Barcelonu
Novinar Sead Hadžijahić bio je uz projekat sarajevske olimpijade od prvog dana i po mnogo čemu sjeća se dobrog čovjeka Samarana. Kaže kako je činjenica da je, unatoč proceduralnim smicalicama, odveo BiH na Igre u Barceloni 1992. neponovljiva kad je promocija nove države u pitanju, ali se, ipak, fokusira na jedan drugi događaj:
„Meni je posebno ostao upečatljiv dojam iz 1994. godine kada je on u toku Zimskih olimpijskih igara u norveškom Lilehameru došao u Sarajevo, boravio ovdje i dogovorio obnovu tada porušene olimpijske ljepotice Zetre.“
Ponovo Edin Numankadić:
„Ja upravo sjedim ispred Zetre i gledam Zetru. To je direktno proizvod njegovog angažovanja i pomoći Međunarodnog olimpijskog komiteta da se obnovi. Zaista je to jedan od rijetkih ljudi koji ovaj grad i ljudi naše države treba da pamte.“
Iz te obnovljene Zetre, nekih 15 godina ranije, Samaran je, na kraju 14. Zimskih igara, uputio onu uzvišenu rečenicu: „Hvala, drago Sarajevo“, kojom je trajno zadužio svakog ovdašnjeg čovjeka. Ali, ljudi od struke, posve utemeljeno svjedoče o njegovim ukupnim, golemim zaslugama našem, bosanskohercegovačkom, odnosno svjetskom sportu. Džudista Brano Crnogorac i novinar Sead Hadžijahić:
„Naravno da je uvijek maksimalno podržavao sve ono što mi radimo i temljem te pomoći, mi smo na određen način i što je moguće brže prebrodili sve probleme koji su postojali u sportu.“
„Njegova je zasluga da je Međunarodni olimpijski pokret postao i ostao ono što je njegova suština - jedinstven, zajednički i u cilju sporta i sportaša.“
Na isti način kako se pokojni Samaran onomad oprostio od ovoga grada, Sarajlije uglas uzvraćaju: Hvala, dragi predsjedniče!
Samaranch je bio predsjednik MOK-a na čijem je čelu proveo jedanaest godina. Funkciju je preuzeo 1980. i obavljao je do 2001. godine. Na čelu MOK-a bio je i za vrijeme Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine.
Jedino je Pierre de Coubertin, tvorac modernih Olimpijskih igara, proveo više vremena na ovom položaju, od 1896. do 1925. godine.
"Znam je da vrlo blizu moj kraj. Ja, kao što znate, imam 89 godina. Smijem li vas zamoliti da razmislite o davanju časti i dužnosti mojoj zemlji da organizira Olimpijske igre 2016. godine", rekao je Samaranch u jednom od posljednjih govora pred Međunarodnim olimpijskim odborom, kada je pokušao lobirati da Madrid dobije domaćinstvo Igara 2016. godine.
Samaranch je bio na bolničkom liječenju više puta tokom nekoliko posljednih godina.
Bivši predsjednik MOK-a bio je u bolnici u Monaku prošle godine, nakon što se onesvijestio. U Švicarskoj i Španiji liječen je od visokog krvnog pritiska 2001. i 2007. godine. Također je primao dijalizu zbog problema sa bubrezima.
Huana Antonija Samarana čitav svijet će pamtiti kao istinskog vizionara zaslužnog što je Olimpijski pokret uopšte preživio hladnoratovske turbulencije, što se, poslije ozbiljnih ekonomskih problema, prijetnji bankrotom, čak preobrazio u jednu od najmoćnijih planetarnih institucija, što je dovodeći profesionalce u olimpijsku porodicu ukinuo neprirodnu podjelu na amatere i one koji to nisu.
Međutim, građani BiH, jednako kao i najbliži susjedi, sa posebnom sjetom pominjaće ime markiza od Olimpa. Bio je predsjednik MOK-a kad je ovdje, u Sarajevu, održavana Zimska olimpijada i pokazao se istinskim prijateljem ove zemlje, kaže nekadašnji džudo reprezentativac i vođa bh. olipijske ekspedicije na posljednjoj smotri u Pekingu Brano Crnogorac:
„To je bio čovjek koji je krenuo sa svojim mandatom, odnosno 14. zimske olimpijske igre u Sarajevu su bile njegova prva Olimpijada, i njemu je posebno drago bilo što je ona bila organizovana na tako briljantan način. I od tada mislim da su definitivno i Sarajevo i BiH ušli u njegovo srce. I do kraja svog mandata, pa i kasnije, on je maksimalno podupirao sport BiH, posebno je bio naklonjen našem gradu.“
Slikar Edin Numankadić, direktor Olimpijskog muzeja u Sarajevu, sa svoje strane, pokojnog Samarana takođe smatra jednim od najzaslužnijih i ovdašnjim ljudima najvažnijih prijatelja:
„Gledajući danas, to je zaista veliki prijatelj Sarajeva, čovjek koji je učinio puno da Sarajevo, kao olimpijski grad u porodici olimpijskih gradova, baštini svjetski fenomen tog olimpijskog duha.“
Odveo BiH u Barcelonu
Gledajući danas, to je zaista veliki prijatelj Sarajeva, čovjek koji je učinio puno da Sarajevo, kao olimpijski grad u porodici olimpijskih gradova, baštini svjetski fenomen tog olimpijskog duha
Novinar Sead Hadžijahić bio je uz projekat sarajevske olimpijade od prvog dana i po mnogo čemu sjeća se dobrog čovjeka Samarana. Kaže kako je činjenica da je, unatoč proceduralnim smicalicama, odveo BiH na Igre u Barceloni 1992. neponovljiva kad je promocija nove države u pitanju, ali se, ipak, fokusira na jedan drugi događaj:
„Meni je posebno ostao upečatljiv dojam iz 1994. godine kada je on u toku Zimskih olimpijskih igara u norveškom Lilehameru došao u Sarajevo, boravio ovdje i dogovorio obnovu tada porušene olimpijske ljepotice Zetre.“
Ponovo Edin Numankadić:
„Ja upravo sjedim ispred Zetre i gledam Zetru. To je direktno proizvod njegovog angažovanja i pomoći Međunarodnog olimpijskog komiteta da se obnovi. Zaista je to jedan od rijetkih ljudi koji ovaj grad i ljudi naše države treba da pamte.“
Iz te obnovljene Zetre, nekih 15 godina ranije, Samaran je, na kraju 14. Zimskih igara, uputio onu uzvišenu rečenicu: „Hvala, drago Sarajevo“, kojom je trajno zadužio svakog ovdašnjeg čovjeka. Ali, ljudi od struke, posve utemeljeno svjedoče o njegovim ukupnim, golemim zaslugama našem, bosanskohercegovačkom, odnosno svjetskom sportu. Džudista Brano Crnogorac i novinar Sead Hadžijahić:
„Naravno da je uvijek maksimalno podržavao sve ono što mi radimo i temljem te pomoći, mi smo na određen način i što je moguće brže prebrodili sve probleme koji su postojali u sportu.“
„Njegova je zasluga da je Međunarodni olimpijski pokret postao i ostao ono što je njegova suština - jedinstven, zajednički i u cilju sporta i sportaša.“
Na isti način kako se pokojni Samaran onomad oprostio od ovoga grada, Sarajlije uglas uzvraćaju: Hvala, dragi predsjedniče!
Preminuo Samaranch
Bivši predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) Juan Antonio Samaranch preminuo je 21. aprila u 89 godini, saopšteno je iz klinike u Barceloni gdje je u utorak Samaranch primljen zbog srčanih tegoba.Samaranch je bio predsjednik MOK-a na čijem je čelu proveo jedanaest godina. Funkciju je preuzeo 1980. i obavljao je do 2001. godine. Na čelu MOK-a bio je i za vrijeme Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine.
Jedino je Pierre de Coubertin, tvorac modernih Olimpijskih igara, proveo više vremena na ovom položaju, od 1896. do 1925. godine.
"Znam je da vrlo blizu moj kraj. Ja, kao što znate, imam 89 godina. Smijem li vas zamoliti da razmislite o davanju časti i dužnosti mojoj zemlji da organizira Olimpijske igre 2016. godine", rekao je Samaranch u jednom od posljednjih govora pred Međunarodnim olimpijskim odborom, kada je pokušao lobirati da Madrid dobije domaćinstvo Igara 2016. godine.
Samaranch je bio na bolničkom liječenju više puta tokom nekoliko posljednih godina.
Bivši predsjednik MOK-a bio je u bolnici u Monaku prošle godine, nakon što se onesvijestio. U Švicarskoj i Španiji liječen je od visokog krvnog pritiska 2001. i 2007. godine. Također je primao dijalizu zbog problema sa bubrezima.