Povodom Međunarodnog sajma knjiga, u Beogradu su se okupili brojni autori iz regiona. Jedinstveni dvojac Predrag Lucić i Boris Dežulović sa svojim „Melodijama Bljeska i Oluje“, napunili su u četvrtak beogradski Paviljon Veljković, mada je teško bilo zaključiti kome je više zadovoljstva doneo ovaj nastup – autorima iz Hrvatske ili beogradskoj publici.
Vaš browser nepodržava HTML5
Dežulović & Lucić: Melodije Bljeska i Oluje
U patikama, za stočićem uz vince, na metar, dva okruženi publikom, čuveni Feralovci Predrag Lucić i Boris Dežulović pokazali su i u Beogradu kako književne večeri, na kakve su navikli čitaoci u Srbiji, ne moraju biti, ni učmle, ni dosadne.
Publika iz Hrvatske, BiH, Srbije do zadnjeg ćoška je napunila beogradski Centar za kulturnu dekontaminaciju, a ovacije i smeh nisu prestajali ko je god da je bio na tapetu citata, recitala i pesama ovog dvojca. Ređali su Srbija i Hrvatska, Hrvati i Srbi gotovo tri sata, a atmosfera se nije menjala.
I dalje vesele i nasmejane pitali smo ih, kada su završili, ima li je, i u čemu je razlika?
“Je l’ ste vi pronašli neku? Kad pronađete, javite mi”, kaže Predgrag Lucić, i o sličnostima još dodaje:
“Imaju zajedničkih gluposti koliko hoćeš i zajedničko im je to što ne priznaju svoje gluposti. Uvijek vidi Hrvat ono što je glupo kod Srbina, a ne vidi kod sebe da radi isto to. Kod Srba, ista priča. I tako oni traju na zajedničko zadovoljstvo, ja ne znam šta bi Hrvati da im nema Srba ili šta bi Srbi da im nema Hrvata.” Živjeti slobodno..
U Beogradu se ovih dana na Sajmu knjiga, ali i druženjima do duboko u noć okupljaju pisci i umetnici iz celog regiona. Posle godina rata i patnje, iako iz pozadine njihovih knjiga provejavaju slike rata, nasmejani uživaju zajedno sa beogradskom publikom, razbijaju predrasude i donose neponovljivi duh Zagreba, Splita, Sarajeva…
Melina Kamerić
Melina Kamerić, spisateljica iz Sarajeva:
“Ako ne budemo putovali, ako ne budemo jedni drugima dolazili, stvarno ne znam, poješće nas…poješće nas vrijeme, prostor…na kraju krajeva, sami sa sobom nećemo biti dobro ako ne budemo pričali. Kad preživiš rat onda skontaš da život pravo kratko traje. To što nećeš nekome nešto da oprostiš, postavlja se pitanje kome šta opraštaš? Ljudima koji su mene gađali granatama i snajperskim mecima oko Sarajeva, njima ne mogu da oprostim, ali postoje normalni ljudi na čitavom svijetu. Što, naravno, ne pretpostavlja da ću ja zaboraviti ono što se desilo ili da ću nekome pustiti da negira pitanje stvari koje sam ja vidjela svojim očima, i koje sam osjetila na sopstvenoj koži.”
Iako države i jezici više nisu zajednički, ni beogradska publika Melinu i druge brojne čitane pisce ne doživljava kao stane autore, kaže nam Dejan Ilić iz izdavačke kuće Fabrika knjiga:
“Pisci iz regiona ovde ne funkcionišu kao pisci iz regiona, nego kao domaći pisci. Čak imaju i malo veću pažnju nego što je imaju pisci, uslovno rečeno, domaći ili pisci odavde. I po tim karakteristikama reklo bi se da oni ovde ne dolaze sa tim predznakom ‘regionalno’, nego naprosto funkcionišu kao deo domaće književne scene.”
Pošto obiđe i ostale gradove regiona, Melina Kamerić vraća se u Beograd već u decembru: “Meni je bitno živjeti, nastaviti živjeti… U posljednje vrijeme stalno svima citiram ono Balaševićevo – živjeti slobodno, svijetom se oriti…”
