Američki predsjednik Barak Obama ima pune ruke posla kada je riječ o Rusiji. U svakom slučaju, kako piše Vašington tajms, pri vrhu njegove agende nalazi se puštanje iz zatvora Mihaila Hodorkovskog (Mikhail Khodorkovsky), najpoznatijeg moskovskog zatvorenika.
Autor Ariel Koen (Priredila Biljana Jovićević)
Ako bi u tome uspio to bi pokazalo sposobnost njegove administracije da promoviše slobodu u Rusiji i širom svijeta. To bi možda podstaklo i oslobađanje ostalih političkih zatvorenika kao i novi talas reformi koji bi Rusiju učinio boljim partnerom sa SAD.
Ko je gospodin Hodorkovski? Do pada 2003. godine bio je najbogatiji čovjek u Rusiji, većinski vlasnik i akcionar naftne kompanije Jukos. Za samo četiri godine Hodorkovski je od Jukosa, neuspješne kompanije u većinskom vlasništvu države, uspio da napravi najuspješniju energetsku firmu u zemlji čije su akcije doživjele silovit rast za 4,400 procenata.
Ali nakon sukoba sa tadašnjim predsjednikom Vladimirom Putinom, Hodorkovski je uhapšen 2003. pod optužbom za utaju poreza. No, njegov stvarni grijeh zapravo je bila želja za političkom nezvisnošću od kleptokratije Kremlja.
“Želim da budem slobodan, čovjek u slobodnoj zemlji”, rekao je tada. I to je bila njegova najveća greška.
Odlučio je ostati
Hodorkovski je mogao da emigrira na Zapad, ali je volio svoju zemlju. Odlučio je da ostane i bori se. Pružio je finasijsku pomoć opozicionim demokratskim strankama kakve su Jabloko i Savez desnih snaga (sada zabranjen od strane ruskog parlamenta). Njegova dobrotvorna fondacija Otvorena Rusija trošila je 100 miliona dolara godišnje na internet i obrazovne projekte.
Na poslovnom planu predložio je izgradnju naftovoda do Kine i još jednog do luke Murmarnsk na Sjevrnom polu. Sve to je bilo previše za Putina i druge bivše moćnike KGB koji su željeli kontrolu u ruskom naftnom sektoru i džepove pune milijardi dolara samo za sebe.
Odnosi sa Putinom nepovratno su narušeni u trenutku kada je Hodorkovski javno postavio pitanje o korupciji u Kremlju. Putinove pristalice organizovale su njegovo hapšenje, a potom oduzeli Jukos. Desetine hiljada akcionara nijesu dobili nikakvu nadoknadu.
Mihail Hodorkovski osuđen je na devetogodišnju zatvorsku kaznu i pored toga što se sam sudski proces raspao u komadiće. I Ruske poreske službe i međunarodne revizorske kuće na sudu potvrdile su da je Jukos platio sav porez.
Danas se Hodorkovski i njegov partner Platon Lebedev suočavaju sa drugim suđenjem pod optužbom za pronevjeru nafte koja pripada Jukosu. Ako budu osuđeni provešće ostatak života u savremnom Gulagu.
Odlučuje Putin, a ne Medvedev
Moskvi je očajnički potreban neko talentovan poput Hodorkovskog i njegovog plana reformi za rusku ekonomiju. Stari način privrede koji je počivao na robnoj proizvodnji zapo je u ćorsokak. Da bi nastavila da se razvija Rusija mora da teži post industrijskom modelu. To će zahtijevati novo prosvećeno vođstvo, strane investicije i menadžerske sposobnosti, vještine koje oličava Mihail Hodorkovski.
Predsjednik Rusije Dmitrij Medvedev to prepoznaje. Redovno naglašava potrebu modernizacije i inovacije, a osuđuje pravni nihilizam policijske brutalnosti i korupcije. Ipak držanje Hodorkovskog u zatvoru pokazuje šta nije u redu sa Rusijom danas.
Oprostiti Hodorkovskom bio bi zaista dramatičan gest za Medvedeva i nevjerovatno koristan. To bi otvorilo novu stranicu u politici, baš kao što je puštanje Andeja Saharova iz egzila u Gorkom 1987. najavilo nove slobode u SSSR (Sovjetskom savezu).
No, odluka o oprostu Hodorkovskom u rukama je Vladimira Putina ne Dmitrija Medvedeva. A Putinovi najbiliži prijatelji su još uvjek isti ljudi koji su orkestrirali rušenje Jukosa, prvo suđenje, i sad ovo drugo.
Američki predsjednik Barak Obama već ima pune ruke posla u odnosima sa Moskvom. On mora obezbijediti da Rusija omogući SAD i NATO trupama mrežu snadbijavnja za Avganistan preko Rusije. Želi da što prije okonča pregovore o kontroli nuklearnog naoružanja. I naravno želi da Rusija podrži pooštravnje sankcija Ujedinjenih nacija protiv Irana.
Ali gospodin Obama takođe treba da pokaže konzistentnost u slučaju Hodorkovskog. Još 2005. on je Senatu SAD predstavio Rezoluciju 322 u kojoj je navedeno da Rusija “tokom suđenja Hodorkovskom nije omogućila fer, javan i nepristrasan tretman”. Ovo pitanje ponovo je otvorio prošlog ljeta tokom posjete Rusiji.
I u tome nije sam. I američki je senat pokrenuo ovo pitanje ponovo prošle godine, kao i njemački, britanski, italijanski i evropski parlament.
Predsjednik Obama treba da kaže svojim partnerima u Rusiji da ne mogu da zaobilaze i ignorišu volju međunarodnog javnog mnjenja.
Autor Ariel Koen je istraživač Heritidž Fonadacije Instituta za međunarodne studije.
Autor Ariel Koen (Priredila Biljana Jovićević)
Ako bi u tome uspio to bi pokazalo sposobnost njegove administracije da promoviše slobodu u Rusiji i širom svijeta. To bi možda podstaklo i oslobađanje ostalih političkih zatvorenika kao i novi talas reformi koji bi Rusiju učinio boljim partnerom sa SAD.
Ko je gospodin Hodorkovski? Do pada 2003. godine bio je najbogatiji čovjek u Rusiji, većinski vlasnik i akcionar naftne kompanije Jukos. Za samo četiri godine Hodorkovski je od Jukosa, neuspješne kompanije u većinskom vlasništvu države, uspio da napravi najuspješniju energetsku firmu u zemlji čije su akcije doživjele silovit rast za 4,400 procenata.
Ali nakon sukoba sa tadašnjim predsjednikom Vladimirom Putinom, Hodorkovski je uhapšen 2003. pod optužbom za utaju poreza. No, njegov stvarni grijeh zapravo je bila želja za političkom nezvisnošću od kleptokratije Kremlja.
“Želim da budem slobodan, čovjek u slobodnoj zemlji”, rekao je tada. I to je bila njegova najveća greška.
Odlučio je ostati
Hodorkovski je mogao da emigrira na Zapad, ali je volio svoju zemlju. Odlučio je da ostane i bori se. Pružio je finasijsku pomoć opozicionim demokratskim strankama kakve su Jabloko i Savez desnih snaga (sada zabranjen od strane ruskog parlamenta). Njegova dobrotvorna fondacija Otvorena Rusija trošila je 100 miliona dolara godišnje na internet i obrazovne projekte.
Na poslovnom planu predložio je izgradnju naftovoda do Kine i još jednog do luke Murmarnsk na Sjevrnom polu. Sve to je bilo previše za Putina i druge bivše moćnike KGB koji su željeli kontrolu u ruskom naftnom sektoru i džepove pune milijardi dolara samo za sebe.
Odnosi sa Putinom nepovratno su narušeni u trenutku kada je Hodorkovski javno postavio pitanje o korupciji u Kremlju. Putinove pristalice organizovale su njegovo hapšenje, a potom oduzeli Jukos. Desetine hiljada akcionara nijesu dobili nikakvu nadoknadu.
Mihail Hodorkovski osuđen je na devetogodišnju zatvorsku kaznu i pored toga što se sam sudski proces raspao u komadiće. I Ruske poreske službe i međunarodne revizorske kuće na sudu potvrdile su da je Jukos platio sav porez.
Danas se Hodorkovski i njegov partner Platon Lebedev suočavaju sa drugim suđenjem pod optužbom za pronevjeru nafte koja pripada Jukosu. Ako budu osuđeni provešće ostatak života u savremnom Gulagu.
Odlučuje Putin, a ne Medvedev
Moskvi je očajnički potreban neko talentovan poput Hodorkovskog i njegovog plana reformi za rusku ekonomiju. Stari način privrede koji je počivao na robnoj proizvodnji zapo je u ćorsokak. Da bi nastavila da se razvija Rusija mora da teži post industrijskom modelu. To će zahtijevati novo prosvećeno vođstvo, strane investicije i menadžerske sposobnosti, vještine koje oličava Mihail Hodorkovski.
Predsjednik Rusije Dmitrij Medvedev to prepoznaje. Redovno naglašava potrebu modernizacije i inovacije, a osuđuje pravni nihilizam policijske brutalnosti i korupcije. Ipak držanje Hodorkovskog u zatvoru pokazuje šta nije u redu sa Rusijom danas.
Oprostiti Hodorkovskom bio bi zaista dramatičan gest za Medvedeva i nevjerovatno koristan. To bi otvorilo novu stranicu u politici, baš kao što je puštanje Andeja Saharova iz egzila u Gorkom 1987. najavilo nove slobode u SSSR (Sovjetskom savezu).
No, odluka o oprostu Hodorkovskom u rukama je Vladimira Putina ne Dmitrija Medvedeva. A Putinovi najbiliži prijatelji su još uvjek isti ljudi koji su orkestrirali rušenje Jukosa, prvo suđenje, i sad ovo drugo.
Američki predsjednik Barak Obama već ima pune ruke posla u odnosima sa Moskvom. On mora obezbijediti da Rusija omogući SAD i NATO trupama mrežu snadbijavnja za Avganistan preko Rusije. Želi da što prije okonča pregovore o kontroli nuklearnog naoružanja. I naravno želi da Rusija podrži pooštravnje sankcija Ujedinjenih nacija protiv Irana.
Ali gospodin Obama takođe treba da pokaže konzistentnost u slučaju Hodorkovskog. Još 2005. on je Senatu SAD predstavio Rezoluciju 322 u kojoj je navedeno da Rusija “tokom suđenja Hodorkovskom nije omogućila fer, javan i nepristrasan tretman”. Ovo pitanje ponovo je otvorio prošlog ljeta tokom posjete Rusiji.
I u tome nije sam. I američki je senat pokrenuo ovo pitanje ponovo prošle godine, kao i njemački, britanski, italijanski i evropski parlament.
Predsjednik Obama treba da kaže svojim partnerima u Rusiji da ne mogu da zaobilaze i ignorišu volju međunarodnog javnog mnjenja.
Autor Ariel Koen je istraživač Heritidž Fonadacije Instituta za međunarodne studije.