Neki američki dužnosnici i političari kažu da je Wikileaks, odnosno njegov osnivač Julian Assange prekršio američki zakon nakon što je na internetu objavio povjerljivu diplomatsku poštu. No, s obzirom na rupe u američkim zakonima teško da će ga Ministarstvo pravosuđa moći krvično goniti.
U SAD sve je jača rasprava o tome je li Assange počinio krivično djelo ili ne.
Raspravlja se i o ugroženoj nacionalnoj sigurnosti, a stručnjaci su se pozabavili revizijom međunarodnog zakona ne bi li se bolje zaštitila diplomatska prepiska u svijetu.
Dvije su sedmice prošle otkada se oglasio američki državni tužilac Eric Holder koji je osudio akciju WikiLeaksa.
"Naša je nacionalna sigurnost ugrožena. I što je još važnije pojedinaci koji služe ovoj zemlji na različite načine, bilo kao diplomati ili obavještajci," kazao je Holder.
Za sada američko pravosuđe nije pokrenulo nijednu optužnicu protiv Assangea, ali jesu drugi. Britanci su ga uhapsili na temelju švedske tužbe za seksualno zlostavljanje, što Australac poriče.
Ben Saul, ko-direktor Centra za međunarodno pravo Univerzitetea u Sydneyu nepodizanje optužnice dokaz je da američko pravosuđe nema dokaze s kojima bi Assangea ili WikiLeaks mogli staviti pred sudiju. Kao rezultat toga na sceni je “globalni pravni rat” protiv Assangea i njegove internet stranice koju se pokušava diskreditirati kao ilegalnu, čak terorističku grupu.
"Neki američki političari i komentatori, čak su pozvali na ubistvo Assangea, što je prilično neobično i ne baš zakonito. Po mom mišljenju diskreditiranjem WikiLeaksa Amerikanci pokušavaju preusmjeriti fokus sa svojih promašaja u Afganistanu i širom svijeta," kazao je Saul.
Promijeniti pravila u skladu sa "internet dobom"
Američki senator Joseph Lieberman je predložio donošenje zakona koji bi olakšao dovođenje pred sud onih koji objavljuju povjerljiva dokumenta. Obrazložio je to primjerom WikiLeaksa koji je svojim aktom “ugrozio nacionalnu sigurnost SAD, njihovih saveznika i sigurnost vladinih službenika”.
Lieberman kaže da će zakon koji je predložio "pomoći zaustavljanje i kažnjavanje onih koji objavljivanjem informacija ugrožavaju nacionalnu sigurnost”.
Senator je takođe dodao kako bi se Assangea moglo suditi i prema zakonu o špijunaži iz 1917 godine kojim se neautoriziranim osobama zabranjuje posjedovanje dokumenata koji ugrožavaju nacionalnu sigurnost.
Larry Klayman, bivši tužitelj Ministarstva pravosuđa, objašnjava zašto bi bilo teško Assange procesuirati na temelju zakona o špijunaži, odnosno terorizmu.
"U SAD i drugim civiliziranim zemljama, teško bi bilo dokazati da je Assange imao namjeru počiniti krivično djelo, da je objavljivanjem diplomatskih depeša htio namjeno nekome naškoditi i učiniti zlo. To je (u ovom slučaju ) gotovo nemoguće dokazati na sudu“, rekao je on.
Klayman takođe kaže kako sloboda štampe, baš kao i Prvi amandman američkog Ustava zapravo štite Assangea, i sve druge medije koji su informacije prenijeli, od bilo kakvog sudskog gonjena.
"Ono što je učinio Assange i Wikileaks,učinio je i 'The New York Times. Objavili su dokumente koje su dobili. Čak i da su bili ukradeni, oni su ih mogli obznaniti. Zato imamo Prvi amandman i zato su mediji zaštićeni od krivičnog progona. Tako dugo dok nije u pitanju urota, a WikiLeaks nije urotnik, Assange nije počinio zločin”, kaže Klayman.
Drugi komentatori, svjesni koju zaštitu mediji uživaju pod Prvim amandmanom američkog Ustava (o slobodi govora i javno objavljene riječi) kažu kako bi najbolja strategija za američko pravosuđe da istragu usredsredi na to ko je iz Vlade dao WikiLeaksu diplomatske depeše.
Jedini međunarodni zakon koji štiti diplomatsku poštu jeste Bečka konvencija iz 1961.godine Saul kaže da bi iznova trebalo pregovarati i promijeniiti međunarodna pravila pravila u skladu sa novim “internet dobom”.
"Ono što predlažem jeste zaštita diplomatski informacija, komunikacija koje su bitne u međudržavnim relacijama. Ne mislim na opštu razmjenu informacija, nego na ograničenu prepisku na diplomatskom nivou. Ukoliko to ne uradimo, pašće globalni sistem povjerenja koji može imati dalekosežne posljedice na svjetsku stabilnost i mir”, ocjenjuje Saul.
U SAD sve je jača rasprava o tome je li Assange počinio krivično djelo ili ne.
Raspravlja se i o ugroženoj nacionalnoj sigurnosti, a stručnjaci su se pozabavili revizijom međunarodnog zakona ne bi li se bolje zaštitila diplomatska prepiska u svijetu.
Dvije su sedmice prošle otkada se oglasio američki državni tužilac Eric Holder koji je osudio akciju WikiLeaksa.
"Naša je nacionalna sigurnost ugrožena. I što je još važnije pojedinaci koji služe ovoj zemlji na različite načine, bilo kao diplomati ili obavještajci," kazao je Holder.
Za sada američko pravosuđe nije pokrenulo nijednu optužnicu protiv Assangea, ali jesu drugi. Britanci su ga uhapsili na temelju švedske tužbe za seksualno zlostavljanje, što Australac poriče.
Ben Saul, ko-direktor Centra za međunarodno pravo Univerzitetea u Sydneyu nepodizanje optužnice dokaz je da američko pravosuđe nema dokaze s kojima bi Assangea ili WikiLeaks mogli staviti pred sudiju. Kao rezultat toga na sceni je “globalni pravni rat” protiv Assangea i njegove internet stranice koju se pokušava diskreditirati kao ilegalnu, čak terorističku grupu.
"Neki američki političari i komentatori, čak su pozvali na ubistvo Assangea, što je prilično neobično i ne baš zakonito. Po mom mišljenju diskreditiranjem WikiLeaksa Amerikanci pokušavaju preusmjeriti fokus sa svojih promašaja u Afganistanu i širom svijeta," kazao je Saul.
Promijeniti pravila u skladu sa "internet dobom"
Američki senator Joseph Lieberman je predložio donošenje zakona koji bi olakšao dovođenje pred sud onih koji objavljuju povjerljiva dokumenta. Obrazložio je to primjerom WikiLeaksa koji je svojim aktom “ugrozio nacionalnu sigurnost SAD, njihovih saveznika i sigurnost vladinih službenika”.
Lieberman kaže da će zakon koji je predložio "pomoći zaustavljanje i kažnjavanje onih koji objavljivanjem informacija ugrožavaju nacionalnu sigurnost”.
Senator je takođe dodao kako bi se Assangea moglo suditi i prema zakonu o špijunaži iz 1917 godine kojim se neautoriziranim osobama zabranjuje posjedovanje dokumenata koji ugrožavaju nacionalnu sigurnost.
Larry Klayman, bivši tužitelj Ministarstva pravosuđa, objašnjava zašto bi bilo teško Assange procesuirati na temelju zakona o špijunaži, odnosno terorizmu.
"U SAD i drugim civiliziranim zemljama, teško bi bilo dokazati da je Assange imao namjeru počiniti krivično djelo, da je objavljivanjem diplomatskih depeša htio namjeno nekome naškoditi i učiniti zlo. To je (u ovom slučaju ) gotovo nemoguće dokazati na sudu“, rekao je on.
Klayman takođe kaže kako sloboda štampe, baš kao i Prvi amandman američkog Ustava zapravo štite Assangea, i sve druge medije koji su informacije prenijeli, od bilo kakvog sudskog gonjena.
"Ono što je učinio Assange i Wikileaks,učinio je i 'The New York Times. Objavili su dokumente koje su dobili. Čak i da su bili ukradeni, oni su ih mogli obznaniti. Zato imamo Prvi amandman i zato su mediji zaštićeni od krivičnog progona. Tako dugo dok nije u pitanju urota, a WikiLeaks nije urotnik, Assange nije počinio zločin”, kaže Klayman.
Drugi komentatori, svjesni koju zaštitu mediji uživaju pod Prvim amandmanom američkog Ustava (o slobodi govora i javno objavljene riječi) kažu kako bi najbolja strategija za američko pravosuđe da istragu usredsredi na to ko je iz Vlade dao WikiLeaksu diplomatske depeše.
Jedini međunarodni zakon koji štiti diplomatsku poštu jeste Bečka konvencija iz 1961.godine Saul kaže da bi iznova trebalo pregovarati i promijeniiti međunarodna pravila pravila u skladu sa novim “internet dobom”.
"Ono što predlažem jeste zaštita diplomatski informacija, komunikacija koje su bitne u međudržavnim relacijama. Ne mislim na opštu razmjenu informacija, nego na ograničenu prepisku na diplomatskom nivou. Ukoliko to ne uradimo, pašće globalni sistem povjerenja koji može imati dalekosežne posljedice na svjetsku stabilnost i mir”, ocjenjuje Saul.