Piše: Reid Standish
U posljednjem nagovještaju sve veće frustracije zbog lošeg učinka svojih snaga u Ukrajini, ruska vojska je, prema saopštenju britanskog ministarstva odbrane, nedavno otpustila ili smijenila nekoliko terenskih komandanata, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE) na engleskom jeziku.
Britanska otkrića, koja su opisana u obavještajnom izvještaju ažuriranom 19. maja, ukazuju na sve veće zastoje i rasulo ruske vojske u njenom skoro tromjesečnom ratu, koji je pokrenut 24. februara usred predviđanja da će njene snage moći preuzeti kontrolu nad Ukrajinom za nekoliko dana ili sedmica.
Kao reakcija na jači ukrajinski otpor nego što se očekivalo, ruske trupe su revidirale svoje ratne ciljeve i ostale su fokusirane na istočni ukrajinski region Donbasa gdje je u toku spora, fluidna i skupa kampanja postepenih dobitaka i brzih kontranapada.
Uprkos nizu problema i nedostataka, ruske snage i dalje drže prednost u pogledu brojnosti i naoružanja i čini se da se prilagođavaju ukrajinskoj taktici prelaskom na napade manjih jedinica, saopštio je Pentagon 18. maja. Taktička promjena bi potencijalno mogla dovesti do manjih dobitaka ruskih snaga, ali bi također mogla biti znak sve skromnijih ambicija ruskih komandanata i širih političkih ciljeva Kremlja za Ukrajinu.
Kako bi bolje razumjeli šta slijedi na bojnom polju, RSE je razgovarao sa Lijamom Kolinsom (Liam Collins), penzionisanim pukovnikom američkih specijalnih snaga i izvršnim direktorom Medison polisi foruma (Madison Policy Forum).
RSE: Kako ocjenjujete trenutno stanje u ratu? Ukrajinske snage kontrolišu Harkiv i nedavno su izvele neke napade na sjeveroistoku, ali ruske snage nastavljaju da ostvaruju postepeni napredak u Donbasu i još uvijek imaju prednost u pogledu brojki na terenu. Kako sada vidite stvari i kuda one idu?
Lijam Kolins: Gledajući naprijed, način na koji se to odigrava posljednjih mjeseci je ono što mislim da se može i očekivati. Imate tu veću vojnu snagu koju imaju Rusi, ali su to loše obučene i loše vođene snage s lošom logistikom. To je loše u svakom drugom pogledu izuzev veličine.
To je ruska veličina protiv taktički vješte (ukrajinske) vojske. Dakle, imat ćete neke dobitke od ove veće (ruske) vojne sile, ali na kraju krajeva, na taktičkom nivou, Ukrajinci će ih uvijek nadmašiti. To je ono što smo vidjeli do danas.
Rusi ostvare napredak, ali onda ih manje snage polako razbijaju kao što su Ukrajinci uradili u Kijevu, a sada u Harkivu, i očekivao bih da će se to vjerovatno odigrati u Donbasu na kraju, jer će ukrajinske snage biti u stanju da suzbiju neke od ruskih napredovanja koja su trenutno.
RSE: Rusija nastavlja da smanjuje i mijenja svoje ratne ciljeve. Nova analiza Instituta za proučavanje rata kaže da su ruske snage vjerovatno odustale od svog cilja da opkole ukrajinske vojnike iz Izjuma na sjeveru i iz grada Donjecka na jugu i umjesto toga će svoju istočnu kampanju usmjeriti na zauzimanje provincije Lugansk. Šta vam to govori o sposobnosti Rusije na bojnom polju? Mogu li uspjeti u tome?
Kolins: Činjenica je da Rusija, u suštini, nije postigla ništa. U početku je imala veoma široke ciljeve, a onda ih je smanjivala svaki put kada nije imala uspjeha ili je gubila u svojim operacijama.
Kremlj mora da izađe iz ovoga s nekom vrstom pobjede i zato oni samo smanjuju svoj cilj da bi postigli nešto što se može prodati kao pobjeda. Ali teško je shvatiti da čak i ako su u stanju da ostvare dobitke u Lugansku i ako bi mogli da zauzmu cijelu provinciju, kamo to vodi?
Na kraju, morate doći do neke vrste sporazuma, a Ukrajina nije voljna da ustupi više teritorija, jer kako nakon osam godina nikada nisu dobili nazad Donbas, nisu voljni da pregovaraju o sporazumu koji dozvoljava Rusiji da zadrži teritoriju.
Iz perspektive Rusije, oni su spremni da smanje želje, ali teško je dugoročno vidjeti kako je to održivo za bilo koju stranu, budući da obje moraju postići sporazum da okončaju rat. Trenutno ne postoji sporazum koji će funkcionisati između dva naroda.
RSE: Dakle, po vašem mišljenju, da li se može sa sigurnošću reći da se upravo ono što vidimo je borba da se dođe do bolje pozicije za pregovaračkim stolom?
Kolins: To je ono što je rat na kraju dana. Bilo da se radi o unutrašnjem sukobu, građanskom ratu ili međudržavnom ratu, vođenje pregovora je borba sve dok jedna strana jednostavno ne odluči da su neodrživi.
Za Ukrajince, to je ako na kraju izgube toliko borbene moći da jednostavno ne budu sposobni da se bore, jer su pokazali da nikada neće izgubiti volju za borbom. Za njih se zapravo radi o kapacitetu i vjerujem da bi čak i da izgube taj kapacitet, jednostavno pribjegli nekoj vrsti gerilskog rata.
S ruske strane, to bi bilo shvatanje da će ovi gubici biti katastrofalni. Oni podnose značajne gubitke, ali opet, autoritarnim liderima kao što je (ruski predsjednik Vladimir) Putin je zaista teško da se izvuku s gubitkom, bez obzira na to kako će to pokušati da prikaže kod kuće.
RSE: Dosta je fokusa bilo na tome da naprednije oružje isporučeno sa Zapada može ukrajinskim snagama dati veliku prednost. Jeste li već vidjeli neke primjere da je to bio slučaj?
Kolins: Mislim da smo nešto od toga vidjeli s napretkom koji su postigli u Harkivu, imajući više sistema artiljerijskog naoružanja, ili čak s napadima dronovima koji su im već dali, i nastaviće da daju, više uspjeha.
Sjedinjene Države i možda druge zapadne države zaista nisu očekivale da će Ukrajina preživjeti, tako da su im stvarno obezbjeđivale ograničene sisteme naoružanja prije početka rata, poput nekih sistema protivtenkovskog oružja kako bi stvarno nanijeli štetu Rusi. Međutim, ništa od toga nije bilo dovoljno da im omogući da budu uspješni jer mislim da jednostavno nije bilo uvjerenja da će Ukrajinci tako dobro djelovati.
Sada kada je Ukrajina pokazala kako može da radi, manje je straha od predaje ovog oružja i da će ono biti izgubljeno ili na kraju pasti u ruke Rusije. Ovi sistemi naoružanja bez sumnje pomažu Ukrajini da napreduje prema ruskim pozicijama i dozvoljavaju im da potisnu ruske trupe u Harkivu.
RSE: Ruska vojska je očigledno imala mnogo problema, ali i dalje ima dosta naoružanja i još uvijek ima više vojnika nego ukrajinska strana. Da li je realno očekivati da novo naoružanje može omogućiti Ukrajincima da odlučno savladaju ove prepreke?
Kolins: To je velika misterija, zar ne? To je ono što gledamo da vidimo kako će se odigrati.
Mislim da bi dokaz koji biste tražili da pokažete da može biti uspješan jeste da pogledate kako su ih odbili od Kijeva i Harkiva. Ali opet, Rusi su također napredovali duž 20 osovina sa svojom lošom logistikom i loše održavanim sistemima naoružanja. Dakle, pitanje je ako se Rusi konsoliduju u sve manji i manji prostor, mogu li postići taj uspjeh ili zadržati osvojeno?
Istovremeno, Ukrajina se također koncentriše na sve manji prostor, baš kao i Rusija. A ako pogledate na taktičkom nivou, uspjeli su nadmašiti najveći teret ruskih snaga. Iako, mislim da će proći mjeseci ili godine prije nego što se Rusija istroši na tom nivou.
Ali opet, ima još puno borbi i Rusija ima superiornu brojnost snaga. Dakle, bitka treba da se odigra, ali Ukrajina bez sumnje može biti uspješna.
RSE: Gledajući ka ljetu, gdje je vaša pažnja usmjerena i koje su to stvari koje pratite?
Kolins: Mislim da je zaista usmjerena na neke stvari koje smo već spomenuli: Šta Putin govori? Kako se ruska retorika i ciljevi mijenjaju u odnosu na rat? Sve je to nagovještaj i jasan pokazatelj kako se stvari odvijaju i hoće li se nastaviti da se spuštaju.
Također bih rekao da se rat ne gleda na dnevnoj bazi. Naravno, morate ga pratiti iz dana u dan, ali kao i kod trgovanja dionicama ili investiranja, pratite to u dužem periodu. U toku jedne sedmice ili višenedjeljnog perioda morate sagledati stvarne uspjehe koje Rusija ima ili nedostatak uspjeha. Dakle, imate dužu vrstu gledišta i fokus na uspjeh koji Rusija ima u smislu stvarne borbe a ne u smislu njene retorike.
Moskva može proglasiti poluautonomnu republiku ili tražiti anektiranje dijelova Ukrajine, ali to ne znači da su oni zapravo napravili bilo kakav napredak. To je samo čista ruska retorika na kraju dana. Obratite pažnju na to kako se stvari mijenjaju na terenu.