Pišu: Todd Prince i Mike Eckel
U martu 2014. godine, ubrzo nakon što su ruske trupe zauzele ukrajinsko poluostrvo Krim, njemačka kancelarka Angela Merkel razgovarala je s američkim predsjednikom Barakom Obamom (Barack) o prvom otimanju zemlje u Evropi od kraja Drugog svjetskog rata, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Merkel je ranije tokom dana razgovarala s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, a sada je dijelila detalje tog razgovora s Obamom.
Putin je "u drugom svijetu", navodno je rekla američkom predsjedniku, pozivajući se na ono što analitičari opisuju kao alternativni, neki kažu paranoični, pogled na političke događaje – način razmišljanja u kojem Sjedinjene Države stoje iza mnogih neprilika u zemlji.
Osam godina kasnije, dok Rusija okružuje Ukrajinu s tri strane s oko 130.000 vojnika, što bi, kako su američki zvaničnici upozorili, moglo da bude uvod u najveću invaziju na Evropu u više od 75 godina, Putin – koji u oktobru puni 70 godina – može biti još više udaljen od stvarnosti, kažu analitičari.
U velikoj mjeri izolovan u svojim rezidencijama u predgrađu Moskve i crnomorskom ljetovalištu Sočiju, zaštićen mjerama predostrožnosti usred najgore pandemije u jednom vijeku, Putin odlučuje o svojim sljedećim potezima – vjerovatno najkonsekventnijim u Evropi posljednjih decenija – uz pomoć, kako smatraju sadašnji i bivši zapadni zvaničnici i analitičari, samo nekoliko bliskih savjetnika koji dijele njegov konzervativni i konspirativni pogled na svijet.
Taj unutrašnji krug – koji uključuje sekretara Saveta bezbjednosti Nikolaja Patruševa; direktora Federalne službe bezbjednosti (FSB) Viktora Bortnikova; ministra odbrane Sergeja Šojgua; šefa Spoljne obavještajne službe (SVR) Sergeja Nariškina i šefa Istražnog komiteta Aleksandra Bastrikina, između ostalih – smanjio se od 2014. - kako raste Putinovo razočaranje Zapadom, kažu analitičari.
"Budućnost Ukrajine može zavisiti od čovjeka koji se nalazi u balonu koji istovremeno hrani njegovu agresiju i štiti ga od njenih posljedica", napisali su Adam Kejsi (Adam E. Casey), postdoktorski saradnik u Veiser Centru za nove demokratije (Weiser Center for Emerging Democracies) na Univerzitetu u Mičigenu, i Seva Gunitski (Gunitsky), profesor na Univerzitetu u Torontu, u članku objavljenom ovog mjeseca u Forin afersu (Foreign Affairs).
Ruska politička analitičarka Tatjana Stanovaja napisala je u izvještaju iz maja 2020., baš na početku pandemije, da je nova elitna grupacija, koju je nazvala "zaštitnici", ima sve više uticaja na Putina.
Ona je opisala "zaštitnike" kao savez onih koji su se zalagali za veću represiju unutar Rusije i onih koji su zagovarali konzervativnu ideologiju kao način da se odbiju izazovi za koje njeni članovi tvrde da dolaze uglavnom iz inostranstva.
"Ideologija zaštitnika, bez stida se oslanjajući na teorije zavjere, nastoji da mobiliše društvo protiv stranih prijetnji i zalaže se za strožu kontrolu nad privatnim i političkim životom Rusa", rekla je Stanovaja.
Konkretan primjer takve tvrdnje o zavjeri pojavio se usred tenzija oko Ukrajine: Šojgu (66) je u decembru izjavio da američki plaćenici prebacuju "nepoznato hemijsko jedinjenje" u region Donbasa, gdje se snage koje podržava Rusija bore protiv vlade u rata koji traje od 2014. On nije dao nikakve dokaze koji bi potkrijepili ovu tvrdnju.
Šojgu, koji je pratio predsjednika na pecanju i planinarenju u Sibir koja se prikazuju na državnoj televiziji, je "jedan od rijetkih Putinovih ličnih prijatelja u vladi", navodi se u knjizi "Gospodin Putin" (Mr. Putin) Fione Hil (Hill), bivše savjetnice američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump) i Kliforda Gedija (Clifford Gaddy), ekonomiste specijalizovanog za Rusiju.
Kada je Putin došao na vlast krajem 1999. godine, u početku se okružio širokim spektrom savjetnika, od liberalnih ekonomista do bivših kolega iz tajnih službi.
Međutim, napravio je oštar zaokret udesno oko 2012. godine kada se vratio na mjesto predsjednika nakon što je bio premijer usred nezapamćenih protesta protiv njegove vladavine.
On je optužio Sjedinjene Države da su orkestrirale demonstracije koje su izbile 2011. – djelimično zbog njegove odluke da se vrati u Kremlj – pokrenuvši obračun protiv kritičara, građanskog društva i opozicije koja će rasti svake naredne godine.
"Da bi ponovo konsolidovao vlast, Putin se repozicionirao kao okorjeli konzervativac naglašavajući važnost ’duhovnih veza‘ i tradicionalnih vrijednosti koje su nedostajale dekadentnom Zapadu", kazala je Stanovaja u izvještaju.
On je 2013. godine potpisao zakon koji je navodno imao za cilj "zaštitu djece od informacija koje se zalažu za poricanje tradicionalnih porodičnih vrijednosti" – takozvani zakon o 'gej propagandi', potez koji je, kako tvrde organizacije za ljudska prava, povećao društveno neprijateljstvo prema LGBT osobama.
Kada su demonstranti u Ukrajini kasnije te godine izašli na ulice u znak protesta, jer je predsjednik Viktor Janukovič odbio trgovinski sporazum sa Evropskom unijom u korist bližih ekonomskih veza s Rusijom, Putin je ponovo uperio prst u Vašington i Zapad.
Nakon što je Janukovič pobjegao u Rusiju, Putin je poslao trupe da zauzmu Krim, a Moskva je podržala separatističke snage u istočnoj Ukrajini.
Smatra se da su Putinove akcije odgurnule Ukrajinu dalje od ruske orbite i ojačale želju njenih stanovnika za integracijom sa Zapadom – nešto što zapadni zvaničnici kažu da on i njegovi bliski savjetnici nisu uspjeli da shvate.
On to svakako nije javno prihvatio, već je u članku objavljenom u julu optužio Zapad da dijeli Ruse i Ukrajince, koje je nazvao "jednim narodom".
Ljudi koji su imali posla s Putinom kažu da je njegov konspirativni pogled na svijet duboko uobličen godinama kada je bio oficir sovjetskog KGB-a. Nekoliko njegovih najbližih saradnika, koji su otprilike njegovih godina, imaju sličnu prošlost i u mnogim slučajevima su iz istog grada, Lenjingrada - sada Sankt Peterburga.
"Kako često tvrdi i javno i privatno, vjeruje da postoje urote i zavjere Sjedinjenih Država i Zapada usmjerene protiv njega i protiv Rusije", napisala je u članku 2016. Hil, stručnjakinja za Rusiju koja je bila viši direktor za Evropu i Rusiju na Trampovom nacionalnom Savjetu bezbjednosti od 2017.-2019.
"Takvo razmišljanje o zavjeri je u skladu s njegovom logikom", napisala je Hil. "Urote imaju smisla po pitanju njegovog referentnog okvira – kao što se vidi kroz njegove filtere Hladnog rata, njegovog vremena kao operativca KGB-a u Istočnoj Njemačkoj kasnih 1980-ih i preovladujućih političkih stavova konzervativnih ruskih krugova."
Patrušev (70), jedan od Putinovih najbližih saradnika tokom godina na vlasti, tvrdokorni je konzervativni kolega kao bivši oficir KGB-a. Rođen u Putinovom rodnom Lenjingradu, bio je šef FSB-a od 1999. do 2008. prije nego što je prešao u Savjet bezbjednosti.
On je navodno stajao iza nove Strategije nacionalne bezbjednosti koja je objavljena prošle godine i podigao je kritike Zapada na novi nivo, tvrdeći da je "kulturni suverenitet" Rusije ugrožen i da su njene "tradicionalne vrijednosti" "pod aktivnim napadom Sjedinjenih Država i njenih saveznika".
Sergej Nariškin (66), također rođen u Lenjingradu a koji je Putina prvi put sreo nakon što je završio Višu školu KGB-a, bez ikakvih dokaza tvrdi da su zapadne obavještajne agencije pokušale da ubiju ruskog opozicionog lidera Alekseja Navaljnog. Navaljni, koji je otrovan nervnim agensom ruske proizvodnje u Sibiru 2020. godine, krivi Putina i FSB.
Nariškin je također nedavno izjednačio demokratski izabranu vladu u Ukrajini, na čelu s jevrejskim predsjednikom, s nacistima čak i vrijeme kada Kremlj suzbija i najmanji oblik neslaganja.
Bastrikin (68) koji je studirao na Pravnom fakultetu Lenjingradskog državnog univerziteta (LGU) 1970-ih s Putinom, jednom je prijetio da će ubiti zamjenika urednika opozicionog lista Novaja gazeta.
Putinov uži krug bio je fluidan tokom godina, a ljudi su se pridruživali i ispadali jer su zbunjivali ili iritirali predsjednika.
Među onima koji su otišli su bivši dugogodišnji ministar finansija Aleksej Kudrin, koji ima liberalnije stavove. Analitičari također spekulišu da bivši ministar odbrane Sergej Ivanov, Putinov blizak prijatelj iz školskih dana, kao ni bivši predsjednik Dmitrij Medvedev, više nisu dio predsjednikovog užeg kruga.
Brajan Tejlor (Brian Taylor), profesor Univerziteta u Sirakuzi koji je pisao knjige o Putinovoj Rusiji, rekao je da Dmitrij Kozak, dugogodišnji predsjednikov pomoćnik koji trenutno nadgleda razgovore s Ukrajinom o sukobu u Donbasu, može biti važan glas u trenutnoj krizi.
Putin se oslanjao na Kozaka, koji ima 63 godine i po obrazovanju je pravnik, kako bi se uhvatio u koštac s teškim problemima u prošlosti, uključujući nestabilnost na Sjevernom Kavkazu. Ne smatra se da je među konzervativnim jastrebovima.
Tejlor je rekao da je uvijek bilo mnogo nagađanja u određivanju ko bi mogao da utiče na predsjednikove odluke – a od pandemije je postalo samo teže zbog Putinove ograničene lične interakcije sa zvaničnicima.
Za razliku od Sjedinjenih Država, Putinova Rusija nema "regulisan međuagencijski proces" u kojem su prisutni strani i bezbjednosni zvaničnici i koji donose odluke.
Dok Putin dobija informacije koje mu prezentutu razni pojedinci, teško je reći "ko zapravo utiče na odluku na osnovu tih opcija", rekao je Tejlor.
"To je više posljednja osoba s kojom je Putin razgovarao, a ne neka vrsta kolektivnog konsenzusa elita vanjske i bezbjednosne politike", rekao je on.
"Čitavo bunker predsjedništvo to samo čini još komplikovanijim."
UPITNIK: Kako da poboljšamo Dnevno@RSE?
Više od dve godine šaljemo Dnevno@RSE za medije i novinare širom Zapadnog Balkana kako bi sa vama podelili sadržaje koje možete besplatno da objavite na svojim platformama.
Ako ste novinar ili medijski radnik koji koristi ovu uslugu, želimo da čujemo od vas kako je možemo unaprediti.
Molimo vas da popunite kratki upitnik koji možete naći na ovom linku: UPITNIK